Opsada Dohe, težak izbor i srednji put

Bilo je i ranijih presedana trenutnom raskolu između Rijada i Dohe (Reuters)

Rijad je, zajedno sa značajnim brojem drugih prijestolnica članica Vijeća za zaljevsku saradnju i saveznika, prekinuo diplomatske veze s Dohom u ponedjeljak. Ovaj potez uslijedio je nakon navodne izjave katarskog emira u vezi regionalne politike, što je izazvalo reakciju medija u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Vlada Katara je opovrgla spornu izjavu i tvrdi da je njihova nacionalna novinska agencija hakirana. Nedugo potom, saudijska Vlada je optužila Dohu za nekoliko stvari, od podrške terorizmu u regiji do ulizivanja Iranu.

Iako su ove dvije države uspijevale pomiriti razlike u svojim politikama diplomatskim putem veći dio četiri decenije, koliko je prošlo od osnivanja GCC-a, bilo je i ranijih presedana trenutnom raskolu između Rijada i Dohe. Tokom 1992. godine, naprimjer, ova dva susjeda sukobila su se u vezi granice. U novijoj prošlosti Saudijska Arabija, zajedno s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom, povukla je ambasadora iz Dohe 2014. godine.

Dvije promjene

Međutim, u najnovijem raskolu prisutne su dvije promjene kojih ranije nije bilo. Prije svega, svjedočimo koordiniranim naporima koje predvodi Saudijska Arabija, a potpuno podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati, protiv Katara. Nedavno procurjeli e-mailovi pokazuju da ambasador UAE-a u Washingtonu igra ključnu ulogu u ovoj kampanji.

Druga promjena ima još značajnije posljedice. Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat zatvorili su kopnene, zračne i pomorske saobraćajne puteve za Katar. Iako će Doha biti u stanju prevazići finansijske poteškoće u doglednoj budućnosti, ovo će vjerovatno staviti značajan ekonomski, kao i psihološki pritisak na Katar. Pitanje i dalje ostaje bez odgovora: zašto Saudijci intenziviraju svoje mjere protiv Katara? I zašto sada?

Izgleda da saudijskom kampu ponestaje strpljenja zbog istih politika Dohe koje su bile povod za diplomatske krize 2014. godine. Po mom mišljenju, Saudijci imaju tri glavna zahtjeva: da se iz Dohe istjera vodstvo Muslimanske braće, kao i druge istaknute ličnosti; da se neutraliziraju katarski mediji, posebno Al Jazeera, prema zaljevskim državama i Egiptu; da se oblikuju katarske regionalne politike tako da nisu u koliziji s interesima Saudijske Arabije, odnosno Emirata. Iako se od Katara očekuje da ponudi ustupke, neke od ovih zahtjeva Katar će ocijeniti kao kršenje svog suvereniteta.

Faktor SAD-a

Interesantan je i odabir trenutka za pokretanje kampanje, budući da je uslijedila nakon arapsko-islamsko-američkog samita u Rijadu. Moguće je tvrditi da je saudijski kamp želio iskoristiti svoje obnovljeno partnerstvo sa SAD-om da jednom za sva vremena izmijeni katarske politike.

No, neophodno je procijeniti američku poziciju u regiji. Ipak je u Kataru smještena najveća američka vojna baza u regiji. Mislim da je administraciji Donalda Trumpa prešutno drago što vide da se Katarani moraju potruditi da prebrode ovu krizu. S tačke gledišta Washingtona, ova kriza može pomoći Dohi da potpuno shvati značaj američkog prisustva i da izmijeni neke od regionalnih politika koje nisu usklađene s američkim interesima.

U američkoj prijestolnici neki podršku Dohe političkom islamu vide kao politiku koja je u raskoraku s odnosima Katara i SAD-a. Svega nekoliko sati nakon što su Rijad i UAE najavili da kidaju veze s Dohom, američki državni sekretar Rex Tillerson izjavio je da on “ohrabruje[m] strane da sjednu i riješe razlike… važno je da GCC ostane jedinstven”. Može se sa sigurnošću reći da su veoma male šanse za vojne aktivnosti na granici između Katara i Saudijske Arabije, i to bi za Pentagon bila granica koja se ne prelazi. Osim tog, američka vlada neće dozvoliti da Doha bude izvan američke sfere utjecaja.

Posredništvo Kuvajta

Kada je u pitanju GCC, jasno je da trenutna kriza, simptom dugogodišnjih problema između Katara, Saudijske Arabije, UAE-a i Bahreina, ne utječe na cijelu saradnju. Kuvajt i Oman nisu – i sve su manje šanse da će – prekinuti odnose s Dohom. Kuvajt i Oman su jedine dvije članice koje nikada nisu prekinule diplomatske veze ni s jednom od članica GCC-a. Kuvajtsko vodstvo je, zapravo, posredovalo između Dohe i Rijada da okončaju diplomatsku krizu iz 2014. godine.

Od kako je osnovan GCC, Kuvajt se trudi da saradnja ostane jedinstvena i nikada nije oklijevao da iskorisiti svoj diplomatski kapital da smanji tenzije među drugim državama članicama. Zbog ovog naslijeđa, druge članice GCC-a Kuvajt doživljavaju kao pouzdanog posrednika. Nema sumnje da će Kuvajt, na čijem je čelu emir Sabah Al Ahmad, intervenirati da smiri trenutni raskol u GCC-u.

Nedavno je kuvajtski emir pozvao emira Katara Tamima Al Thanija da se “suzdrži od eskaliranja najgoreg diplomatskog raskola među arapskim zaljevskim državama”. On, također, trenutno posreduje između Saudijske Arabije i Katara kako bi ove dvije strane došle do kompromisa. Ali, mislim da će diplomatski uspjeh Kuvajta zavisiti ponajviše od katarskog odgovora na saudijske zahtjeve.

Doha se suočava s teškim izborom. Ako ne odgovori na zahtjeve saudijskog kampa, bit će geografski izolirana. Saudijska Arabija bi isto tako mogla tražiti da se zamrzne članstvo Katara u GCC-u. Vremenom će to izložiti katarske kreatore politika geopolitičkom pritisku kakvom nikad ranije nisu bili izloženi. U najgorem slučaju, ovo bi moglo usmjeriti Katar prema Iranu. To bi bila neželjena posljedica, kojoj ne teže ni Rijad, ni Doha. Ako Doha pristane na sve zahtjeve odjednom, katarska Vlada možda neće moći preživjeti poniženje kod kuće. Pristanak na sve saudijske zahtjeve i predaju suvereniteta Rijadu mnogi u Kataru bi smatrali političkim samoubistvom.

GCC pred najvećim izazovom

No, moguće je naći srednji put. Mislim da će katarska Vlada biti fleksibilna i spremna pregovarati o širokom spektru tema, izuzev zatvaranja Al Jazeere. Za Dohu je Al Jazeera je sredstvo koje čuva njene interese. Al Jazeera je instrument pomoću kojeg se glas Katara čuje u cijelom arapskom svijetu. To, međutim, ne bi trebalo spriječiti zavađene strane da uspostave konstruktivan dijalog i razgovaraju o svojim razlikama i zahtjevima.

Ako i kada postignu stvarni kompromis, mogu provesti nužne izmjene tokom perioda od 12 mjeseci. To će objema stranama omogućiti da postepeno okončaju proces, da smire tenzije i neophodni kompromis učine probavljivijim za sve. Ključno je da i Rijad i Doha prihvate nastojanja Kuvajta za pomirenje ukoliko žele okončati ovu krizu.

Danas se GCC suočava s najvećim izazovom od svog osnivanja. Ovaj raskol može biti prilika za sve članice da na površinu isplivaju njihove razlike. Efikasna interna diskusija, praćena konkretnim mjerama za izgradnju povjerenja, mogla bi voditi ka snažnijem GCC-u. Dok se to ne desi, budućnost GCC-a je neizvjesna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera