Opasni crteži: Arapski karikaturisti pomiču granice
Mladić u Bejrutu putuje kroz dim svoje cigarete na sirijsku granicu gdje mu cunami koji nosi izbjeglice sa druge strane planina odzvanja u ušima. Na svome putu, nailazi na dijete koje su valovi izbacili na plažu, sa licem ka tlu. Potom susreće Libanca koji tvrdi kako američka zavjera stoji iza prisustva sirijskih izbjeglica u Libanu. Kada se vrati kući, pronalazi planinu smeća na svome balkonu.
Joseph Kai, 27-godišnji karikaturista iz Libana, nacrtao je ovu priču – koja za njega ima i političku i ličnu pozadinu, za nedavno izdanje Samandala, libanskog stripa za odrasle.
U proteklim godinama su karikature i stripovi u arapskom svijetu osigurale veoma traženi prostor crtačima da se izraze.
Kai, koji je i direktor izdanja Samandala, napisao je u predgovoru posljednjeg izdanja kako „stripovi više nisu samo oblik izražavanja. Oni također imaju i političku ulogu ili, u ekstremnijim situacijama, mogu biti oruđe za oblikovanje historije i mapiranje svijeta“.
Stvoren 2007. godine, Samandal (salamander na arapskom jeziku) pokušava povezati riječ i estetiku.
„U prvom predgovoru, suosnivač Fadi Baki objašnjava kako je Samandal vodozemac i živi između mora i zemlje, kao što su stripovi oblik umjetnosti koji je između riječi i slika. Mi želimo da naši stripovi kombiniraju eksperimentalne i tradicionalne aspekte, i visoku i popularnu kulturu“, kaže Lena Merhej, također suosnivačica stripa.
Decembra 2009. godine, sedmi broj stripa je finansiralo libansko Ministarstvo kulture kao dio kampanje „Bejrut, svjetske prijestolnice knjiga“. No, ovo izdanje je umalo „ubilo“ strip: Tri njegova urednika je državni tužitelj optužio za poticanje vjerske mržnje, blasfemiju, objavu lažnih informacija i klevetu.
Spas sa interneta
Ured za cenzuru libanske Generalne sigurnosti naročito je kritiziralo strip Ecce Homo crtača koji se predstavlja kao Valfret, te u Receptima za libansku osvetu koje radi Merhej.
U prvoj priči, centurion ubija legionara sa kojim je imao homoseksualni odnos, a potom za to krivi kršćane. U drugom, Mehej ilustrira paljenje svećenika i imama.
Za ove dvije priče, Samandal, koji je sud optužio za „nekoliko kršenja zakona“, prošlog aprila je kažnjen globom od 20.000 dolara.
Nakon što ih je spasila internetska kampanja podrške pokrenuta krajem prošle godine, tim ovog stripa je odlučio da bude oprezniji u izdanju za 2016. godinu u kojem će se „baviti temama mladih, seksualnosti i poezije. Tako smo odlučili da ga štampamo prvo u Francuskoj i da ovdje donesemo nekoliko primjeraka kako bi izbjegli dalje nesnosne tužbe“, navela je Merhej za Al Jazeeru.
Shennawy, također autor koji se predstavlja jednim imenom, jedan je od egipatskih autora čija se djela često objavljuju u Samandalu. Ojačan uspjehom izdanja uprkos državnoj cenzuri, on je bio inspiriran da pokrene vlastiti strip u Kairu.
„Samandal je bio prvi završeni projekt svoje vrste i to nam je dalo nadu“, kazao je 38-godišnji Egipćanin Al Jazeeri. „U Egiptu smo bili grupa karikaturista koja se nije mogla nigdje izraziti.“
Tako je on 2011. godine stvorio TokTok koji je dobio ime po crno-žutim rikšama koje bučno prolaze kroz opasnije dijelove Kaira. Dvije sedmice kasnije je počeo poznati ustanak 25. januara.
„Tada smo svi bili na Trgu Tahrir. Živio sam u blizini i moja kuća je postala sklonište za sve moje prijatelje crtače. Kada je svrgnut Mubaraka, svaki od nas je o tome radio u drugom izdanju TokToka. U to vrijeme je i revolucija imala vizualnu komponentu, sa grafitima i sloganima. To je pridonijelo našem uspjehu“, prisjetio se.
No danas, pet godina nakon pada Mubaraka, euforija je otvorila put promišljenosti.
„Za vrijeme režima Mubaraka smo živjeli u policijskoj državi, ali smo imali slobodu izražavanja. Mogli smo ga crtati u karikaturama bez straha da će nas uhapsili. To je sada gotovo. U Toktoku preferiramo izbjegavanje direktnog sukobljavanja, a osjetljivim temama pristupamo suptilno“, navodi Shennawy koji sada živi u Belgiji.
Drugačija slika u Tunisu
Pod vladavinom egipatskog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija mnogi novinari i karikaturiste su pritvoreni, uključujuću karikaturistu Islama Gawisha koji je uhapšen u januaru. No, državna cenzura nije jedina prepreka strip-umjetnicima u Egiptu.
„Postoji neki generacijski šok. Stariji čitatelji smatraju naše radove nekada previše izazivačkim i nepodesnim za naše društvo. Izazov pred nama je podizanje nivoa slobode izražavanja, a da njih ne uvrijedimo“, ističe Shennawy.
Situacija u Tunisu je daleko drugačija. Ovaj država je ukinula svoju aparaturu cenzure od ustanka 2011. godine kada je svrgnut bivši predsjednik Zine El Abidine Ben Ali.
Tuniski strip Lab619, čiji je suosnivač 2012. godine bio Shennawy, osvojio je prošle godine nagradu na kairskom Comix festivalu za najbolji strip magazin.
Abir Gasmi, ilustrator u Lab691, kaže kako je pristup crtača bio blisko povezan sa aktuelnim problemima države. Na primjer, nakon ubistva tuniskog političara Chokrija Belaida „svi autori su se bavili ovim pitanjem, nekada veoma direktno i radikalno“, navodi Gasmi.
„Sa svakim novim izdanjem, podsjećamo autore da moraju biti maksimalno slobodni u svome radu.“
Izvor: Al Jazeera