Opasna veza Izraela i Emirata

Emirati i Izrael potpisali su sredinom septembra u Washingtonu sporazum o normalizaciji odnosa (AFP)

Ujedinjeni Arapski Emirati su toliko zaljubljeni u Izrael da su, čak i prije formalizacije novog bilateralnog sporazuma, počeli normalizirati odnose na mnogim nivoima, uključujući komunikacije, transport, sigurnost i druge. Ono što izgleda kao “brak iz interesa” zapravo je ljubavna afera, sa svim karakteristikama. Za razliku od tradicionalnog braka, ovdje se dvoje zaljubilo i u tajnosti jako “konzumuiralo” svoju vezu prije zvanične objave datuma vjenčanja. Zaista se ta objava dugo čekala, naročito kada se uzmu u obzir mnogi nagovještaji i namigivanja obje strane, no administracija Donalda Trumpa je željela objaviti dobre vijesti s mnogo fanfara uoči američkih izbora.

Emiratski pokušaj da svoju ulogu predstavi kao stratešku kalkulaciju kako bi se zaustavila izraelska ilegalna aneksija palestinske zemlje i promovirao mir na Blisko istoku je ismijan i u Palestini, i širom regije. Kako sam pisao u jutro nakon objave, podaci pokazuju kako UAE više njeguje neprijateljstvo nego simpatije prema Palestincima. Ovaj će dogovor, ako išta, dodatno osnažiti Izrael i oslabiti palestinsku borbu za slobodu.

UAE nikad nije ratovao, a kamoli vodio vjerski rat, s Izraelom da bi došao do “mirovnog sporazuma” sumnjivo nazvanog “Abrahamov dogovor”. Ovo je daleko bliže savezu nego dogovoru – savezu usmjerenom protiv regionalnih sila Irana i Turske; savez koji prijeti daljom destabilizacijom regije ako američki predsjednik Donald Trump dobije novi četverogodišnji mandat. No, šta ako demokrata Joe Biden bude izabran za predsjednika? Sigurno je da emiratski lideri prate američke medije i jako dobro znaju kako je bivši potpredsjednik lider na izborima i ostaje posvećen nuklearnom dogovoru administracije Baracka Obame s Iranom.

Geopolitički partneri se moraju pomagati

Od svog rođenja iz grijeha – kolonističkog grijeha – Izrael previše žarko želi priznanje i prihvatanje iz svog arapskog i muslimanskog zaleđa. Kako bi razbio svoju regionalnu izolaciju, on se veoma raduje normalizaciji odnosa sa svakom nacijom, bez obzira na njenu veličinu, vladavinu ili geografsko stanje. A kada bogata država kao UAE dobrovoljno izjavi želju za normalizacijom odnosa bez nekih pravih uvjeta, normalno je da će Izrael objeručke prihvatiti priliku i pokušati maksimalno ubrzati proces.

Zaista, Izrael smatra Abu Dabi i Dubai kapijama ka Saudijskoj Arabiji, onako kako je Hong Kong bio kapija ka Kini. Ali, zašto Abu Dhabi to jako želi i hita ka novim odnosima u ova nesigurna vremena? Pa, možda zato što smatra kako je novi odnos s Izraelom naročito bitan u vrijeme nesigurnosti, pa čak i ako Biden pobijedi. U konačnici, vjeruje u zaštitu izraelskog političkog utjecaja u Washingtonu bez obzira šta da se desi.

Izrael i UAE su upravo u Washingtonu počeli sa svojim tajnim kontaktima, u haotičnim godinama nakon invazije u Iraku 2003. godine, i potom ih razvili u stratešku koordinaciju za vrijeme turbulentnih godina Obamine administracije. (Da budem u potpunosti otvoren, bio sam viši politički analitičar Abu Dhabi TV-a tri godine tokom i nakon Zaljevskog rata, gdje sam primljen velikodušno i mogao sam slobodno raditi.) Njihovi lideri, zajedno s onima u Saudijskoj Arabiji, osjećali su se izdanim zbog podrške Arapskom proljeću tadašnjeg predsjednika Obame i zbog njegovog pritiska na arapske autokrate da prihvate demokratske reforme – ili da ne smetaju, ili da se povuku.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sva tri režima su paničarila tokom arapskih nemira, suprotstavljajući se Obami zbog njegovog priznanja pobjede Muslimanske braće na egipatskim izborima 2012. godine. Tri režima smatraju demokratiju i arapsku slobodu izražavanja najvećim neprijateljima. Iako se Obama u Egiptu okrenuo 180 stepeni, odbivši osuditi, pa čak i potvrditi vojni udar 2013. godine, koji je izveo general Abdel Fattah el-Sisi, izraelski i saudijski lideri su odlučili kako Washington nije više pouzdan te da se moraju međusobno pomagati kako bi spriječili dolazak demokratije u regiju.

Različite države i bliski savezi

Ova vizija je pojačana dvije godine kasnije, 2015, kada je Obamina administracija isposlovala nuklearni dogovor s Iranom (JCPOA), protiv stavova i želja spomenute tri strane. Nije puno pomogla posvećenost Obamine administracije njihovoj vojnoj nadmoći i sigurnosti, pa ih je naoružala, uprkos njihovom ratnim zločinima u Palestini i Jemenu. Umjesto toga, UAE je izdigao odnose s Izraelom na novi strateški, sigurnosni i obavještajni nivo, za što je kasnije dobio ohrabrenje i podršku Trumpove administracije. Prvi plodovi njihove tajne obavještajne saradnje omogućili su Abu Dhabiju da koristi izraelski software kako bi špijunirao susjede, kao i političke i aktiviste za ljudska prava u regiji.

Izrael i UAE su možda dvije različite države, prva kao “kolonijalna etnokracija”, a druga kao represivna autokracija, ali im je njihov bliski savez sa Zapadom, općenito i SAD-om, posebno omogućio da uspješno liberaliziraju, privatiziraju i globaliziraju svoje ekonomije, premda u različitim stepenima. Obje države su se uspješno transformirale u sigurnosne i tržišne države te postale primjeri neoliberalnog svijeta u razvoju. Obje su napravile efikasne birokratske aparate, vođene poslovnim i komercijalnim potrebama, i efektivne sigurnosne aparate zbog nestabilnih regionalnih uvjeta. Njihova sposobnost integracije novajlija u svoje ekonomije – Izrael uglavnom kroz jevrejsku imigraciju, a UAE kroz uvoz strane radne snage – omogućila im je razvoj i diverzifikaciju ekonomija u stepenu koji je malo kome pošlo za rukom.

Nadalje, njihova saradnja u sferama sigurnosti i sakupljanja informacija je učvrstila njihov klijentelizam kao temelje američkog utjecaja u regiji, bez obzira na to ko živi u Bijeloj kući. Njihov kapacitet pokretanja ratova i projiciranja komercijalne i strateške moći van svojih granica čini ih važnom prednosti Zapada u turbulentnoj regiji.

Bit će teško protiv Irana i Turske

Posebna veza se razvila između ekstrovertnog i veoma rječitog izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i introvertnog i šutljivog princa prijestolonasljednika Mohammeda bin Zayeda, de facto lidera UAE-a. Bibi zavidi emiratskom bogatstvu i projekciji moći UAE-a u regiji ,od Tunisa do Sirije, preko Libije i Sudana, a Bin Zayed zavidi izraelskoj razvijenoj ekonomiji, tehnologiji i utjecaju u Washingtonu. Netanyahu, također, zavidi autoritarnoj vladavini Bin Zayeda, jer on ne može nikad završiti na suđenju za korupciju, a upravo se s time suočava izraelski premijer.

Obojica koriste stratešku važnost za SAD kako bi jačali svoje državne interese, bez obzira na posljedice po njihove susjede. Tako će američka prodaja naprednih borbenih mlažnjaka F-35 UAE-u vrlo vjerovatno proći čim Izrael dobije nešto zauzvrat od Washingtona. A ljudi iz regije će biti oni koji će biti na udaru emiratske nadmoći u zraku, kao što je to do sada slučaj s izraelskom.

Novi sudruzi u postelji će vjerovatno pokušati proširiti svoj savez sličnim Egiptu i Saudijskoj Arabiji, kako bi napravili ujedinjeni front protiv nove inicijative SAD-a, Evropske unije ili regije koja im ne odgovara. Oni će možda moći vojno poraziti Palestince ili Jemence i možda će politički oslabiti Libance i Libije. No, Iran i Turska će se pokazati teškim, zapravo opasnim, za suzbijanje ili konfrontaciju kroz strateške poteze. A isto vrijedi i za njihove pokušaje gušenja demokratizacije širom regije, što će dovesti do sve veće nestabilnosti i nasilja.

Ukratko, oslanjanje na novi “mirovni dogovor” kako bi se jačala borba za mir i stabilnost u regiji će se pokazati samo kao pusta želja, ako ne i cinizam.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera