Ono što je Trumpa stvorilo može ga i srušiti

Upravo sam pregledao novi Netflixov dokumentarac pod nazivom Zovite me Roger Stone o čovjeku koji je nedvojbeno proizveo pobjedu Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima ili barem kulturu koja stoji iza njegove prljave, populističke kampanje.

Stone je proteklih pet decenija vitez tame američke politike i “majstor za najtraženije desničarske, političke poslove”. Od “prljave taktike” Richarda Nixona do “taktike straha” Georgea Busha, preko Reagana i Busha mlađeg i, naravno, Trumpa, Stone je bio aktivan u svakoj fazi američke politike – proizvodio je laži, lažne vijesti i rušio ugled ljudi.

Krcat informacijama, zabavan i ponekad razjarujući, ovaj dokumentarac iznosi na svjetlo dana cinične nove pokretače koji stoje iza pobjeda američke desnice. Ova hronika lukavstva i prevare tako je uznemirujuća da sam u određenim trenucima morao pauzirati film da dođem do daha.

Film se vrti oko nekoliko razgovora sa Stoneom i njegovih tzv. Rogerovih pravila, kao što su “Ako ne možeš biti slavan, budi neslavno loš”, “Mržnja je snažnija od ljubavi”, “Ne izvinjavaj se nikada” i “Napadaj, napadaj, napadaj” itd. Stoneov nadmeni i primitivni lik i više je nego prikladan za ovu ulogu.

Kako je nastao Trump

Možda ste primijetili da se Trump oslanja na Fox News otkad je izabran za predsjednika, ali se tokom kampanje, izgleda, oslanjao uglavnom na Stoneove laži, klevete i insinuacije za svoje govore i intervjue.

Donald cijeni Stonea i smatra ga prijateljem i “kvalitetnim likom”. Nije onda ni čudo što je Stone okarakteriziran kao rasist, seksist i fanatik kome je zabranjen pristup brojnim američkim medijima.

Kadar po kadar gledate i slušate kako Stone izgovara određene apsurdne navode, optužbe i tvrdnje, koje potom ponavlja Trump i proždiru američki mediji. Zaista morate pogledati dokumentarac da biste shvatili o čemu pričam.

Međutim, kad je Stone izašao iz sjene i nastavio s apsurdnim klevetama i kad su ga mediji počeli zvati “Donaldovim mozgom”, egoistični Trump konačno se distancirao od Stonea, ali samo zvanično. Trump je potom unajmio bivšeg Stoneovog partnera, lobista Paula Manaforta, da vodi njegovu predsjedničku kampanju, vrativši Stonea ponovo u priču.

Ipak, Stoneovo najvažnije otkriće jest njegovo cinično vjerovanje da je američka politika nepovratno korumpirana i da su američki mediji dvije stvari: “Oni su ili zli ili lijeni, ili oboje. I ako to shvatite, možete raditi šta god želite.”

Ali, avaj, glad američkih korporativnih medija za senzacijama i političkim akrobacijama pomoću kojih zarađuju bez mnogo muke hranila se Trumpovim cirkusom u jednakoj mjeri u kojoj se on hranio medijima, priuštivši mu stalno izvještavanje, koje ga je podiglo na čelo kandidature Republikanaca; zaista do predsjedničke pozicije.

Srećom, to nije jedino lice američke demokratije.

Drugo lice američke demokratije

Otkad je izabran, Trump je dosta brzo naučio da vođenje kampanje nije ni slično upravljanju demokratijom.

Bombastični biznismen i političar konačno se suočio licem u lice s frustrirajućim mehanizmima kontrole američkog sistema koji mu neće dopustiti da upravlja kao lider “trećeg svijeta”.

Svaki potez koji napravi sada razmatraju, seciraju i o njemu sude različite grane američkih vlasti i medija.

Kongres i dalje provjerava sumnjive sporazume iz njegove kampanje i mogući dosluh s Rusijom, a Ministarstvo pravde imenovalo je specijalnog tužioca koji će to istražiti s mogućnošću dodjeljivanja posebne porote.

Isto tako, novinari i dalje istražuju njegovo moguće miješanje u istragu FBI-a koja je u toku i kontroverzni slučaj smjene direktora FBI-a Jamesa Comeyja. Američki mediji funkcioniraju kao nijedan drugi medij kad njihovo novinarstvo nadjača njihove korporativne interese.

Trump je isto tako shvatio da je mnoga od njegovih obećanja iz kampanje, bilo da je riječ o izgradnji zida na granici s Meksikom, razvrgavanju sporazuma ili zabrani ulaska u Ameriku za muslimane, lakše reći nego ispuniti.

Baš kao što se trznete u nevjerici gledajući Rogera Stonea kako (legalno) zloupotrebljava i iskorištava američki sistem da unaprijedi svoje i planove krajnje desnice i pri tome se obogati, ostanete u čudu gledajući demokratski sistem u akciji.

Federalni tužioci i sudije mogu zamrznuti predsjedničku izvršnu odredbu da se muslimanima zabrani ulazak u državu na osnovu zakona kroz američki pravni sistem i on tu ne može uraditi mnogo osim smisliti bolji pravni argument u svoju odbranu.

Ovo barem pokazuje da je demokratija više od glasa ili vladavine većine; demokratija je i vladavina demokratskih vrijednosti i zaštita manjina sadržana u demokratskim ustavima koju brani nezavisno sudstvo.

Ove različite grane Vlade SAD-a i establišmenta ne čine tzv. “duboku državu” poput egipatske; one sačinjavaju ukupnost američke demokratske tradicije i institucija sa svim njihovim prednostima i nedostacima.

Amerika koja vodi svojim moćnim primjerom uvijek će nadjačati Ameriku koja se povodi za primjerom svoje moći, bilo vojne ili finansijske.

Na kraju, demokratski sistem koji je omogućio Trumpu da postane predsjednik ima mogućnost opozvati ga dok on i njegovi prijatelji nastavljaju zloupotrebljavati njegovu poziciju.

Sistem koji ga je proizveo jest sistem koji može – i koji će ga možda – srušiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera