Omanović: Bh. sankanje je u mraku, iz kojeg namjerava izaći

Senad Omanović i članovi bh. sankaške reprezentacije (Ustupljeno Al Jazeeri)

Mladi bosanskohecegovački sankaši ostvaruju zapažene rezultate u takmičenju Svjetskog kupa. Predsjednik Sankaškog saveza Bosne i Hercegovine i selektor bh. reprezentacije Senad Omanović istakao je da su trojica bh. juniora među 15 najboljih takmičara u Svjetskom kupu i nada se da će ostati do kraja sezone na pozicijama koje zauzimaju jer je, kako on kaže, to realno. Njihov uspjeh dobija još na značaju imajući u vidu da se takmiče s konkurentima koji su tri godine stariji od njih.

“Ovo je naša najuspješnija sezona. Nastupili smo na Svjetskom prvenstvu i Svjetskom juniorskom kupu do 21 godine s takmičarima koji mogu sudjelovati u kategorijama ispod 18 godina. To je kao da U17 fudbalska reprezentacija igra protiv U21 selekcija”, rekao je Omanović.

Navodi kako je Mirza Nikolajev osvojio 19. mjesto na Juniorskom svjetskom prvenstvu u Innsbrucku, Zlatan Jakić je pao u prvoj vožnji, dok je Hamza Pleho bio 32. Završnica Svjetskog kupa održava se od 10. do 17. februara u njemačkom gradu Oberhofu.

Omanović ima bogato sankaško iskustvo. Kao predtakmičar, bio je učesnik Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, a trenerskim poslom se bavi od 1990. godine. Trener je u Međunarodnoj sankaškoj federaciji – FIL. Kao član sankaške Balkan grupe, savjetovao je reprezentacije Hrvatske i Srbije.

U intervjuu govori o uspjesima bh. sankaša, izostanku podrške nadležnih organa, šansama da Bosna i Hercegovina ubrzo ima predstavnika na Zimskim olimpijskim igrama u sankanju, mogućnostima obnove bob i sankaške staze na Trebeviću i cijeni tog projekta, uslovima za treniranje te budućnosti sankaškog sporta u Bosni i Hercegovini.

  • Jeste li iznenađeni dobrim rezultatima bh. sankaša u Svjetskom juniorskom kupu?

– Nismo mogli ni sanjati da će rezultati biti fantastični i prijatno smo iznenađeni plasmanima naših takmičara. Nadam se da možemo i popraviti plasman do kraja sezone u Svjetskom kupu. Prošle sezone Nikolajev je bio 19. u generalnom poretku, od ukupno 60 rangiranih takmičara, koji su izborili normu za nastup u Svjetskom kupu. Da bi takmičar sudjelovao na trkama Svjetskog kupa, mora ispuniti normu, a ona je da zaostatak može biti najviše sedam posto od najboljeg rezultata na treninzima. Ako je najbolji rezultat iznosio 43 sekunde, da bi se kvalificirao za trku zaostatak može biti najviše 3,1 sekunde.

Našoj trojici takmičara nije bilo teško izboriti nastupe u Svjetskom kupu. Ne sumnjam da će tako biti u završnici sezone. Zaostatak Nikolajeva je manje od sekunde za najboljim. Za plasman od 40. do 50. mjesta u Svjetskom kupu dobija se po jedan bod, dok oni koji budu slabiji od 50. pozicije ostaju bez bodova. Jako sam zadovoljan rezultatima naših juniora. Od 44 takmičara koji su pristupili treninzima, samo trojica bh. takmičara i dva Slovaka iz mlađih juniora se nadmeću u kategoriji starijih juniora.

  • Gdje se pripremate za međunarodna takmičenja i kakvi su uslovi za treniranje?

– Kondicione treninge i futing obavljamo na stazi na Trebeviću te na Vilsonovom šetalištu i Sportsko-rekreativnom centru “Safet Zajko”. Radimo sklekove i vježbe za trbušne i leđne mišiće, a nemamo novca za teretanu. Uradili smo startni blok na Trebeviću, popravili rezultate, no sve ovo je improvizacija. Od Kantona Sarajevo dobili smo novčanu podršku od 4.000 konvertibilnih maraka [2.000 eura], dok nam je Ministarstvo kulture i sporta [entiteta] Federacije Bosne i Hercegovine po prvi put ove godine uplatilo 2.000 KM [1.000 eura]. Taj novac nam nije dovoljan ni za treniranje. Improvizacije ne može biti u situacijama kada brzine iznose više od 110 kilometara na sat. U predsezoni se snalazimo trenirajući individualno.

  • Da li je sankanje skup sport?

– Sankanje nije skuplje od skijanja, a jedan trening plaćamo 30 eura. Sredstva dobijamo od Svjetske sankaške federacije, dok sponzori daju podršku nastupima u Svjetskom kupu. Na taj način pokrivamo troškove smještaja i treninga. Kombinezon za takmičara košta i do 1.500 eura, a mi koristimo one čija cijena iznosi 360 eura. Slično je sa sankama, pa one najskuplje koštaju 15.000 eura. Naši takmičari voze latvijske sanke u vrijednosti 4.300 eura i one su stare pet-šest godina. Pravi smo maheri u improvizacijama. Bio sam takmičar od 1982. do 1990. godine i već sam 29 godina trener. Znanje imamo, a materijala i sredstava nemamo.

  • Postoji li zanimanje mladih u Bosni i Hercegpovini za bavljenje ovim zimskim sportom?

– Imamo interesa, a s nama je i takmičarka Lana Čobo. Nadam se da će ona nastupati iduće sezone u Svjetskom kupu i bila bi prva djevojka u našem timu. Pravila takmičenja nalažu da djeca dugo odsustvuju iz škole tokom sezone, koja se odvija u dva dijela. Drugi dio sezone počeo je 6. januara i traje do 18. februara. Kanton Sarajevo je omogućio takmičarima da mogu opravdati izostanke sa nastave u školama. Roditelji se često boje da dopuste djeci da se bave sankanjem zbog dugog odsustva sa nastave.

  • Da li je realno da Bosna i Hercegovina ubrzo ima predstavnika u sankanju na Zimskim olimpijskim igrama?

– Učestvovali bismo na svakim Zimskim olimpijskim igrama da imamo podršku države. Hamza Pleho je kandidat za Olimpijske igre mladih 2020. godine u Lozani i St. Moritzu. Ove i naredne godine voze se tri kvalifikacione trke za Zimske olimpijske igre mladih. Pleho neće imati poteškoća da se plasira među 20 najboljih, samo da ne bude povreda.

  • Kakve su mogućnosti da se izvrši obnova bob, sankaške i skeleton staze na Trebeviću?

– Radimo dugo godina na tom projektu. Staza ne postoji u gruntu i nalazi se u zaštićenom području Trebevića. Pokrenuli smo njenu uknjižbu, pa ju je federalno Ministarstvo prostornog uređenja proglasilo stazom od interesa za Bosnu i Hercegovinu. Staza je izuzetna i moguće je uraditi sportsko-rekreacionu zonu kao na Bjelašnici i Igmanu. Vrata su odškrinuta, postoji interes ljudi iz inostranstva, koji su me kontaktirali, te interes stručnjaka iz ove oblasti. Zavod za planiranje vrši aktivnosti posljednjih godinu i po u vezi s obnovom staze. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu na njoj su vožene tri trke Svjetskog kupa i dva Svjetska prvenstva u sankanju, održano je Evropsko prvenstvo u bobu dvosjedu i četverosjedu te Svjetsko prvenstvo u skeletonu. Malo je staza u svijetu poput trebevićke. To su četiri staze u Njemačkoj, Lake Placid, Calgary, Lillehammer, Innsbruck, Torino, Vancouver, Soči te staza u Francuskoj, koju koriste turisti.

  • Koje efekte bi donijela obnova staze?

– Jedna vožnja “Vučkom” za turiste plaćala bi se 30 eura i donosila bi ekstra-profit. Trening za bob dvosjed košta 50 eura, a za četverosjed 80 eura. Jedan trening ljeti u Norveškoj je 30 eura i staza u Lillehammeru se koristi 12 mjeseci. Kalendar takmičenja i satnica treninga su maksimalno popunjeni i u interesu nam je da obnovimo stazu na Trebeviću. Osim za treninge, poslužila bi kao turistička atrakcija. Spuštanje u turističkom bobu je 10 do 15 eura. U Lillehammeru vožnja u bobu s pilotom i četvero ljudi je po osobi 150 eura. Pilot boba i kočničar moraju biti zdravi i ne smiju bolovati od visokog pritiska, kako ne bi riskirali živote ljudi.

Radi ilustracije, podsjetimo se na još neke činjenice. Ljeti se u Innsbrucku organiziraju takmičenja Svjetskog kupa od ciljne ravnine do gornjeg dijela staze, odnosno u suprotnom pravcu. U Njemačkoj su prave spektakli na kojima se mogu sresti glumci i poznate sportske ličnosti. Jednom je naš tim osvojio prvo mjesto na takmičenju u Innsbrucku, gdje su sudjelovali klubovi iz Austrije i Švicarske. Stručnjak iz Evrope za održavanje ovakvih objekata obišao je trebevićku stazu i održao predavanja, istakavši da je ona zlatni rudnik, koji može donijeti puno novca. Osim toga, lokacija je dobra, Sarajevo se nalazi u centru Evrope. Dobre su avionske veze, kao i drumski saobraćaj. Poslije Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, sportisti iz SAD-a trenirali su na trebevićkoj stazi po mjesec dana. Turisti iz cijelog svijeta dolaze da vide stazu na kojoj su proteklog ljeta trenirali Slovaci i Poljaci. Oni bi došli ponovo ukoliko bude slobodnih termina, ali ne možemo naplaćivati treninge. U domu “Napretka” na Trebeviću su prostorije gdje čuvamo opremu za popravljanje staze.

  • Prate li se medijski vaše aktivnosti?

– BBC snima dokumentarni film o bh. reprezentaciji, koji će biti emitiran 2020. godine, na Zimskim olimpijskim igrama mladih u Lozani. U aprilu dolazi materijal kojim ćemo renovirati stazu koja je pogodna za ljetne treninge. Međunarodni olimpijski komitet kupio nam je kombi za odlazak na takmičenja, dok je Svjetska sankaška federacija donirala 15 sanki na točkovima. Dobili smo više od 230.000 KM (115.000 eura) za obnovu staze za treniranje. Ljudi u inostranstvu cijene naš rad. Nadamo se da će u narednom periodu nadležni faktori u Bosni i Hercegovini pokazati više razumijevanja za sankanje. Izdvojio bih podršku načelnika Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića, koji je platio troškove asfaltiranja puta oko staze, dok je firma Bosman izvodila građevinske radove.

  • Koliko bi koštao projekat stavljanja staze na Trebeviću u funkciju?

– Švicarac je uradio 2002. godine analizu u sklopu kandidature Sarajeva za organizaciju ZOI-ja 2010. U njemu je napisano da se staza ne treba rušiti, niti praviti nova da bi se dovela u funkciju. Prema njegovoj stručnoj procjeni, obnova bi koštala između 12 i 15 miliona švicarskih franaka. Staza je udaljena desetakk minuta vožnje autom od Grbavice, što ukazuje da je lokacija dobra.

Obnovom staze na Trebeviću bi se mogle održavati trke Svjetskog kupa, pogotovo u bobu. Veliki broj ljudi danas posjećuje Trebević i teško je naći mjesta za parking. Profesorica Građevinskog fakulteta Sanela Klarić angažirana je kroz predavanja na projektu obnove staze. Uskoro ćemo imati važan sastanak s grupom arhitekata o tome šta treba uraditi i kako renovirati stazu. Urađen je presjek koliko su četiri staze u Njemačkoj iskorištene i koji su efekti postignuti održavanjem trka Svjetskog prvenstva i Svjetskog kupa u sankanju. Potrebno je vidjeti kako je mala zemlja poput Latvije, čiju je stazu izgradila GP Bosna, postala velesila u ovom sportu te ima svjetske i evropske prvake.

  • Jeste li i dalje savjetnik u selekcijama Hrvatske i Srbije?

– Radio sam tri godine kao član sankaške Balkan grupe, no program se nije nastavio, zbog nedovoljno ozbiljnog pristupa ovom sportu iz susjednih država. Trenirao sam djecu iz Srbije i Hrvatske bez novčane naknade. To mi je bilo zadovoljstvo. Kao internacionalni trener, trenirao sam i takmičare Novog Zelanda, Australije, Argentine…

  • Šta je razlog da niste učestvovali na ZOI 1988. u Calgaryju?

– Trebao sam putovati na Igre u Calgary kao najbolje plasirani jugoslovenski sankaš u Svjetskom kupu. Bio sam povrijeđen, dobivši udarac u nogu. Rukovodstvo saveza smijenilo je trenera reprezentacije i izabralo je ženu bivšeg takmičara Karajice. I tada su se desile neprimjerene radnje, koje su se ponovile uoči Igara 2002. u Salt Lake Cityju, gdje sam, također, trebao ići. O svemu tome postoji validna dokumentacija. Nisam otišao u SAD, ne želeći da na treninzima ugrozim zdravlje i život takmičara. Da sam bio u pravu, pokazalo se, nažalost, 2010. godine, kada je takmičar iz Gruzije poginuo na treningu pred Zimske olimpijske igre.

  • Koji je prioritet Sankaškog saveza Bosne i Hercegovine u narednom periodu?

– U mraku smo, iz kojeg namjeravamo izaći. Zadatak je oformiti timove dvosjeda te muške i ženske ekipe koje bi nastupile u obje seniorske kategorije Svjetskog kupa. Imamo volju i cilj, pa sam uvjeren da ovo neće ostati samo san. Medijska pažnja je važna, da ljudi shvate koliko bismo dobili renoviranjem trebevićke staze, koja je pravi rudnik zlata. Recimo, takmičenje u Altenbergu, mjestu koje je 40 kilometar udaljeno od Dresdena, posmatra samo 1.000 gledalaca, za razliku od Innsbrucka, gdje se ne može prići blizu staze od posjetilaca. Prihodi bi bili značajni ako bismo naplaćivali ulaz na trke jednu KM (0,5 eura). Spuštanje na treću krivinu za turiste moglo bi se plaćati pet KM (2,5 eura). To je neponovljiva atrakcija i novac je zagarantiran, jer se kupuju karte.

Nadam se da ćemo skrenuti pažnju nadležnim organima koliko je važna obnova staze. Ona je uslov za privredni prosperitet grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine. Sarajevo i Innsbruck su gradovi pobratimi. Dobro bi bilo da Gradska uprava Sarajeva razmijeni iskustva s odgovarajućim službama u gradu prijatelju Innsbrucku i primijeni ih u rekonstrukciji staze na Trebeviću.

Izvor: Al Jazeera