Olimpijski šampion u sunovratu klupskog vaterpola

Vaterpolisti Srbije spojili su evropsko, svjetsko i olimpijsko zlato, ali svi reprezentativci igraju u inozemstvu (Reuters)

“Prešli smo igricu, sad neka proba neko drugi.” (Živko Gocić, bivši kapiten reprezentacije Srbije)

Srbija je aktuelni osvajač evropskog, svetskog i olimpijskog šampionata, Svetske lige te Svetskog kupa u vaterpolu. Prvaci Evrope su poslednja tri prvenstva, kao i osvajači Svetskog kupa. Pobednici Svetske lige kontinuirano su poslednje četiri godine. Od 2002. godine do danas osvojili su 10 titula (od ukupno 15).

Vaterpolisti Srbije postali su jedina vaterpolo reprezentacija na svetu koja je uspela da objedini sve titule istovremeno (olimpijsko, svetsko, evropsko, Svetska liga i Svetski kup). Tako su ušli u istoriju jednog od najstarijih kolektivnih sportova uopšte.

Sličnim uspehom može se podičiti i muška rukometna reprezentacija Francuske, predvođena vedetom Nikolom Karabatićem. Oni su harali svetom u periodu 2008-2012. Bili su zlatni na Olimpijskim igrama u Pekingu (2008) i Londonu (2012), Svetskom prvenstvu u Hrvatskoj (2009) i Švedskoj (2011) te na Evropskom prvenstvu u Austriji (2010).

Vredna je spomena i Rudićeva Italija, koja je blistala svetskim vaterpolom devedesetih (zlatni na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992, Evropskom prvenstvu u Sheffieldu 1993, Svetskom u Rimu 1994. te ponovo evropskom u Beču 1995. godine).

Reprezentacija Srbije na poslednjih 10 velikih takmičenja (2013-2016) osvojila je neverovatnih devet zlatnih medalja. Jedino je bila neuspešna na Svetskom prvenstvu u Barceloni 2013. godine, kada je zauzela sedmo mesto.

Mlada reprezentacija, predvođena možda najboljim igračem ovog sporta ikada Vladimirom Vujasinovićem, beleži isto tako sjajne rezultate.

Ali, čini se da nije sve tako zlatno. Šta je s klupskim vaterpolom? Da li država uopšte ulaže u sport?

Partizan i Zvezda bez bazena

“Ponekad je potrebno da se flaša prepuni i da se isprazni da bi se opet napunila.” (selektor Dejan Savić)

Odmah nakon finalne utakmice Olimpijskih igara u Riju reprezentativac Srbije Andrija Prlainović izjavio je: “Ovaj rezultat nije plod sistematskog ulaganja u sport. Znamo da su svi vodeći klubovi skoro pred stečajem. Nadam se, uveren sam, da će se to popraviti. Mi smo sa svoje strane uradili sve što smo mogli.”

Njegova izjava pogrešno je protumačena u javnosti, te je isti igrač pretrpeo niz kritika. Na žalost, mnogi tada nisu shvatili suštinu i strategiju sporta. Nedugo zatim selektor Dejan Savić stao je u odbranu svog igrača, te je dao još mračniju izjavu: “Klubovi će platiti veliku cenu olimpijskog zlata! Eto, sada razmišljam o problemima koje ovo zlato nosi. Mislim pre svega na klubove koji su u dobro poznatoj situaciji. Nestaju… Ne samo u vaterpolu.”

Za malo manje od pola godine obistinile su se proročanske vizije Prlainovića i Savića. Sedmostruki prvak Evrope, VK Partizan, zbog nagomilanih dugova gotovo je pred gašenjem. Agonija koja traje godinama. Zbog nedostatka novca za mazut, od decembra 2016. vaterpolisti Partizana nisu trenirali na svom bazenu u Sportskom centru Banjica. Niti su igrali domaće i međunarodne utakmice. Danas mnogi poznati vaterpolisti i sportisti posredstvom medija apeluju da se pomogne Partizanu.

Zbog spora s nekoliko bazena u Beogradu, VK Crvena zvezda trenira i igra utakmice u Zrenjaninu.

Sistemski problemi

Klupski vaterpolo u Srbiji suočava se sa sistemskim problemima, od nedostatka novca do nerešene vlasničke strukture klubova. Dok država izdvaja značajne sume novca za Savez i reprezentaciju, klubovi su na budžetu lokalnih samouprava. Ta pomoć, očigledno, nije dovoljna. Manjak je i bazena, a cene zakupa su previsoke. Na primer, sat vremena korišćenja bazena u Beogradu kreće se u rasponu od 120 do 170 evra.

Ne treba zaboraviti da se do pre nekoliko godina u Srbiji igrala najbolja vaterpolo liga na svetu. Bolja čak i od italijanske.

Crvena zvezda bila je prvak Evrope 2012/13. te je osvojila Superkup u sezoni 2013/14. Radnički je osvojio LEN kup 2012/13, dok je u sezoni 2013/14. igrao finale LEN Lige šampiona. Partizan je poslednjih godina, u više navrata, bio učesnik finalnog turnira LEN Lige šampiona.

Gotovo svi reprezentativci igrali su u domaćim klubovima. Danas najbolji igrači uglavnom nastupaju za strane ekipe.

Bez kvalitetne domaće lige neće biti ni uspeha reprezentacije.

Mađarski primjer

Da li Srbija, a i ostale zemlje u regionu trebaju da primene model iz Mađarske? Zbog čega u Srbiji ne postoje sportovi od državnog značaja? Zar vaterpolo, po svom renomeu, to ne zaslužuje?

Premijer Mađarske Viktor Orban u saradnji s kolegama odabrao je pet sportova od državnog značaja: vaterpolo, rukomet, fudbal, kajak i kanu te hokej na ledu. Sistem ulaganja definiše se na sledeći način: firma može da uloži porez na dobit, a da celi iznos uplati u neki od sportova. U suštini, to je 10 ili 20 posto i računa se kao da je platila porez državi. Takođe, država za svaki evro koji savez ili klub obezbede daje još evro dodatno. Kao nagradu i podsticaj. Isti novac polaže se u razvoj mlađih kategorija, a mađarski klubovi imaju problem čak i da potroše taj novac. Kad je fudbal u pitanju, gotovo svi klubovi imaju nove stadione, pomoćne terene, celokupnu infrastrukturu. Ovaj sistem izuzetno je dobar za državu, budućnost i razvoj sporta.

U Srbiji je postojao sličan model poreske olakšice, ali je ukinut 2000. godine. Da li će biti vraćen i kada?

Mnogi privatnici u okruženju ulažu u sport. Jedan od njih svakako je Emil Tadeschi, koji je više od 10 godina glavni sponzor KK Cedevita. S velikim uspehom. Njegovo poslovno carstvo (grupa Atlantic) ima približno 5.400 zaposlenih i promet od gotovo 711 miliona evra.

Neponovljivi… da li su?

Nedavno je promovisana knjiga Neponovljivi fantastičnog novinara Sportskog žurnala Dejana Stevovića. Knjiga prati period reprezentacije od 2008. do zlata u Riju.

Upoznajemo sistem koji je više od 30 godina gradio legendarni Vlaho Bata Orlić. Kao Da Vinci. Arhitekta ispred svog vremena.

Taj sistem uobličio je i nadgradio poznati brko, Nenad Nena Manojlović. Kao Michelangelo, poetski.

I ostavio Dejanu (Saviću) i Vladi (Vujasinoviću). Kao legat.

A oni su od njega napravili nešto lepršavo.

Neponovljivo!

Izvor: Al Jazeera