Odnos Turske i NATO-a na testu zbog operacije u Siriji

Piše: Samuel Stolton

Nekoliko dana nakon što je Turska pokrenula vojnu operaciju protiv kurdskih boraca u sjeveroistočnoj Siriji, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg upozorio je Ankaru na destabiliziranje regije.

Nakon sastanaka u petak s turskim zvaničnicima u Istanbulu, uključujući predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, Stoltenberg nije osudio potez Ankare, ali je rekao da bi globalni napori da se uspostavi kontrola nad ISIL-om mogli biti “ugroženi” ako ta operacija bude nastavljena.

“Turska je velika sila u ovoj velikoj regiji, a s velikom moći dolazi velika odgovornost”, rekao je on.

U odgovoru, Mevlut Cavusoglu, turski ministar vanjskih poslova, rekao je na konferenciji za štampu pored Stoltenberga: “Turska je oduvijek veoma osjetljiva na civile.”

Okomio se na neke od članova međunarodne zajednice, uključujući saveznike u NATO-u, koji su kritizirali operaciju “Mirno proljeće”, rekavši: “Svi oni znaju da su PKK i YPG jedno te isto. S jedne strane (međunarodna zajednica) naziva ih teroristima i priznaje naše razloge za zabrinutost, a s druge strane ne odobrava ovu operaciju. Turska je dala sve od sebe da riješi ovaj problem u međunarodnoj zajednici. A morala je to napraviti jer nije bilo rješenja.”

Ankara je počela svoju operaciju, kojom je dugo prijetila, 9. oktobra u sjeveroistočnoj Siriji nakon što je američki predsjednik Donald Trump 6. oktobra rekao da će se američki vojnici povući iz te regije.

Turska kaže da želi uspostaviti sigurnu zonu dugu 32 kilometra koja bi štitila tu državu od kurdskih “terorističkih” grupa i ISIL-a i gdje bi mogla premjestiti sirijske izbjeglice.

Ankara smatra Kurdske jedinice za zaštitu naroda (YPG) produžetkom Radničke stranke Kurdistana (PKK), koja vodi pobunu protiv Turske već 35 godina i koju Turska, SAD i Evropska unija smatraju terorističkom organizacijom.

YPG čini glavnu komponentu Sirijskih demokratskih snaga (SDF). Ta milicija, američki saveznik, bila je ključna u borbi protiv ISIL-a, što je među razlozima zbog kojih su države, tijela i grupe za ljudska prava napale operaciju Ankare.

Budući da je Trumpov ravnodušan stav prema NATO-u javno izložen u proteklih nekoliko godina, u Briselu je povjerenje na niskom stepenu.

Stefano Stefanini, bivši stalni predstavnik Italije u NATO-u, rekao je Al Jazeeri da je taj savez u praksi “nemoćan” u pokušaju da nadzire tursku akciju u Siriji, bez američke podrške.

“Stoltenberg nema mnogo asova u rukavu”, rekao je on. “NATO ne može uraditi ništa izuzev ovih verbalnih upozorenja.”

Dodao je da je NATO i ranije osporavao Tursku, državu članicu koja, kaže on, “djeluje protiv svih savjeta drugih članica saveza”.

Strahovi na granici Turske

NATO je ranije morao ublažiti interne tenzije između članica vojnim udarima u Turskoj i Grčkoj kao dio Hunte pukovnika od aprila 1967. do 1974. i turskih vojnih ustanaka 1960. i 1971.

Sada, raskoli između Turske i drugih članica NATO-a usred trenutne krize počinju izlaziti na površinu.

Naprimjer, Norveška, Njemačka i Holandija rekle su da obustavljaju prodaju oružja Turskoj.

I nakon Erdoganove prijetnje da bi mogao “otvoriti kapije i poslati 3,6 miliona izbjeglica” u Evropu grčki premijer Kyriakos Mitsotakis pozvao je NATO da intenzivira patrole u Egejskom moru.

Hasim Turker, viši istraživač u Bosforskom centru za azijske studije (BAAM) iz Ankare, rekao je Al Jazeeri: “Turska nema taj luksuz da zažmiri pred sigurnosnim pitanjima duž svojih granica. Turska ima pravo biti podržana od saveznika u nastojanju da se suprotstavi terorizmu duž svojih granica. Međutim, ovi saveznici nisu ništa preduzeli tokom svih ovih godina. To Turskoj nije ostavilo izbora nego da se samostalno pozabavi ovim problemom.”

U vezi sa stavom NATO-a rekao je da bi bilo “u najboljem interesu” saveza da se “suzdrži od otuđivanja Turske i prizna njene sigurnosne razloge za zabrinutost”.

U međuvremenu je Lucia Yar, analitičarka za Tursku i Bliski istok na Univerzitetu Komenskog u Bratislavi, rekla da bi Erdoganov ulazak u Siriju u Turskoj bio percipiran kao veći prioritet od održavanja diplomatskih odnosa sa zapadnim saveznicima.

“Domaća pitanja, uključujući Kurde na granicama, imaju daleko veći značaj u javnosti od saradnje povezane sa Zapadom”, rekla je.

Nakon što je SAD povukao svoje vojnike iz pograničnog kraja, dao je Turskoj odgovornost za sve ISIL-ove borce u regiji.

Dosad je SDF djelovao pored američke vojske da održi kontrolu nad ISIL-om u regiji.

Stoltenbergova tvrdnja da bi ISIL mogao iskoristiti manjak stabilnosti kao rezultat turske ofanzive logična je, prema mišljenju Paula Rogersa, profesora mirovnih studija na Univerzitetu Bradford i globalnog sigurnosnog konsultanta u Oksfordskoj istraživačkoj grupi.

“U stvarnosti je ideja da je [ISIL] ikad otišao besmislena. Ova grupa i dalje je veoma aktivna, posebno u Iraku. Savršeno je razumljivo reći da bismo kao rezultat turske intervencije mogli vidjeti povratak ISIL-a u tom dijelu svijeta”, rekao je Rogers Al Jazeeri.

“S obzirom na sve što se dešava, impuls se kreće u smjeru ISIL-a”, rekao je Rogers, dodajući da bi to moglo voditi ka većem broju boraca u ovom kraju, sličnom bijegu iz zatvora, za koji je odgovornost preuzela Al-Kaida, iz zatvora Abu Ghraib u Iraku, kada su pobjegle stotine.

Utjecaj Turske u NATO-u znatan je – ona ima drugu najveću vojsku u savezu i dobro je potkovana u bliskoistočnim vojnim operacijama, a ranije je pokretala misije u sjevernoj Siriji i kampanje protiv PKK-a u svojoj državi.

“Izgleda da je Ankara svjesna manjka prednosti NATO-a u ovoj krizi i kladi se na to da unaprijedi svoje geopolitičke interese, koji se trenutno razlikuju od interesa Atlantskog saveza”, kazala je Al Jazeeri Eleonora Ardemagni, zaljevska analitičarka u NATO-ovoj Fondaciji odbrambenog koledža (NDCF) i istraživačica na Italijanskom institutu za međunarodne političke studije (ISPI).

NATO bi trebao gledati kako napad Turske utječe na regiju u širem smislu, dodala je, jer bi ta intervencija mogla olabaviti stisak na ISIL na sirijsko-iračkoj granici, “prvom leglu” te grupe.

“NATO, koji vodi neborbene misije treniranja i gradnje kapaciteta u Iraku od 2018. da spriječi oživljavanje [ISIL-a] osnaživanjem lokalnih sigurnosnih snaga, mora imati širi fokus na dešavanjima u ovoj podregiji kako bi razradio svoje političke opcije”, rekla je Ardemagni.

Rusija se oprezno kreće

Za razliku od UN-a i Evropske unije, nema mehanizma u NATO-u da opozove članstvo neke države.

Bilo koja reforma u tom kraju mogla bi biti moguća samo ako se popravi NATO-ov sporazum – potez koji bi zahtijevao jednoglasnu podršku od članova, nešto na što Turska nikad ne bi pristala.

Kao takav, manjak američke podrške izložio je osjetljivost NATO-a kad je riječ o geopolitičkom utjecaju i, bez sigurnosti Trumpove podrške, “savez gubi temelj”, rekao je Stefanini, jer je “SAD zaista jedina država koja može izvršiti dovoljan pritisak na Erdogana”.

Rogers je rekao: “NATO ne može kontrolirati Trumpa iako su zvaničnici koji rade s Kurdima pobjesnjeli zbog činjenice da ih je on, navodno, napustio. Veoma je malo toga što Stoltenberg može napraviti.”

Dalje komplicirajući stvar, SAD će biti svjesan značaja održavanja prisustva u strateški lociranoj zračnoj bazi Incirlik u Adani u Turskoj, koja je ranije dozvoljavala SAD-u da provodi bombaške racije tokom Zaljevskog rata 1990–1991.

S druge strane, potencijalna uključenost NATO-ovog partnera Rusije u tom kraju može primorati SAD da ponovo razmotri svoju strategiju, rekla je Ardemagni.

Kad je riječ o njoj, Rusija je u četvrtak u Vijeću sigurnosti UN-a, zajedno sa SAD-om, uložila veto na izjavu Francuske, Njemačke, Belgije, Velike Britanije i Poljske da osuđuju operaciju Turske.

Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je o mogućnosti da se ISIL-u dadne druga prilika da djeluje: “Ovo je stvarna prijetnja za sve nas.”

“Kako će i kamo oni putovati? Kroz tursku teritoriju, druge teritorije, dalje u Siriju u nekontroliranu teritoriju, a potom kroz Irak, druge države. Trebamo ovo shvatiti, znati ovo i mobilizirati resurse naših obavještajnih službi da bismo se pozabavili ovom novom prijetnjom.”

U nedjelju navečer, pod pritiskom Turske, Mazloum Kobani Abdi, glavni zapovjednik SDF-a, koji predvode Kurdi, sugerirao je da je spreman sklopiti sporazume s ruskom i sirijskom vladom.

Njegove izjave za medije desile su se u vrijeme kad je sirijska vojska rekla da će rasporediti vojnike duž turske granice da pomogne kurdskim snagama, što je potez koji signalizira glavnu promjenu u savezima.

Ardemagni je rekla: “Rusija bi mogla dodatno unaprijediti svoj strateški utjecaj u subregiji, popunjavajući američki sigurnosni vakuum i predstavljajući se prvim posrednikom između sirijskih Kurda i Assadovog režima. Na koncu, turska vojna intervencija u Siriji koristi Rusiji i ovo je loš scenarij za NATO.”

Izvor: Al Jazeera