Odmor s ukusom silovanja

Čuli sta za hotel “Vilina vlas” u Višegradu. Danas je on takozvani turistički potencijal RS-a. Vlasti u manjem bh. entitetu reklamiraju ga kao “dobru priliku za godišnji odmor”. 

Da, dobra prillika, koju čak vaučerima sponzoriše Vlada RS-a predstavlja jedno od namjračnijih mjesta u Bosni i Herecegovini.

Dvije slike iz “života” hotela

A evo vam situacije iz 1992. godine:

Jasna Ahmedspahić, gleda “igru golubova” braće Lukića. Milan i Sredoje prije silovanja bacaju ženama i djeci komadiće kruha na pod. One gladne zavezanih ruku sa poda ustima kupe komadiće. Onda im braća iz pakla sijeku usne na obje strane. One mrvice se usijecaju u krv i meso žena i djece. Nakon toga slijede masovna silovanja koja izvode sa zvojim životinjama u maskirnim uniformama. Rezultat? Poneka žena i djete u tamnicu, a poneka u smrt. 

Gleda to Jasna, i ne može pojmiti umom. Korakom lakim odražava se, probija staklo i stropoštava se ispod hotela. Smrt kao spas. 

To je samo jedan od “radnih dana” braće Lukić, koji zanimljivo jesu kažnjeni za ostale zločine, ali za ovaj ne. Činilo se sudu, šta li da, nije dovoljno zla nad Bošnjakinjama počinjeno u “Vilinoj vlasi”. 

Slika druga:

Znate li ko je Bakira Hasedžić? Žena koja je tri puta izvođena na silovanje. Bakira se za razliku od Jasne nije ubila. Više je bila onako mrtvac koji hoda. Mrtva, a živa žena. Gleda tragedije oko sebe i pamti. Bakira nam prenosi izjavu jedne od preživjelih žrtava koja želi ostati anonimna:

“Prvi put me je Milan Lukić silovao u kući. Onda me odveo u dvorište gdje je bio moj šesnaestogodišnji sin. Lukić ga je zgrabio, odvukao u kuću i izašao napolje sa kompletom noževa u rukama. Pitao me je, koji je najoštriji. Odgovorila sam. Zaklao mi je sina tim istim nožem. Samo sam čula kako izgovara ‘Mama’ prije nego je umro. Onda me Lukić ponovo silovao.”

Da se ne zaboravi, u toj građevini zla monstrum Milan Lukić, samo u jednoj noći sa svojim zvijerima silovao je 50 bošnjačke djece na očigled njihovih roditelja. Sveukupno, broj silovanih žena i djece, penje se na preko 200.  

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Žene i djeca su nakon silovanja mučena i ubijana. 

Milan Lukić, opet da se ne zaboravi – i njegovi psi rata nikada nisu odgovarali za ovaj zločin. 

‘Ugledni’ gosti hotela od prije 22 godine

I eto, to je “nova turistička destinacija” u Republici Srpskoj. To je taj novi patriotski turizam, sve sa bojama, okusom i mirisom silovanja koji su upijeni u zidove višegradske “Viline vlasi”. 

I na koncu, to je odrednica još ponekih ljudi, koji su prije možebitinih turista otkrili “čari” ovog monstruoznog zdanja. 

Peter Handke. Tako se zove čovjek. Danas je Nobelovac, ali te 1998. godine bio je jedan turista na human-safariju, Miloševićev ljubimac, koji je čini se tražio inspiraciju boraveći u ovm monstruoznom objektu. 

Za nakaradu od hotela, Handkeov poznanik i prevodilac, Scott Abbott reć će da je reći hotel  “kavernozni dom za muškarce koji se oporavljaju od rata”.

Dom za mušakrce koji se oporavljaju od rata? Od čega li se oporavljaju?

Eto vidite, ima tome dvije decenije i jače kako je počela sprdnja sa ubijenim žrvama silovanja i preživjelim ženama i djecom, također silovanim. 

Pa se čini da “Vilina vlas” nije samo i jedino izum naopakih vlasti RS-a, nego je to tradicija kojekavih bjelosvjetskih uniznika, koji se šegače sa mrtvima i negiraju genocid i zločine. A to je Handke obilato činio. 

I šta ćemo sa hotelom? Naravski, ova i ovakva vlasta u RS-u bi ga najradije preuredila u kakav mega-bazen sve sa tržnim centrom da se raja brčka i odmara, kupuje i troši pare u silovalištu. 

Dva rješenja za ‘Vilinu vlas’

Objektivno, onako ljudski, za ovu zgradu postoje dva rješenja:

1. Biće pretvorena u kulturno-povijesni spomenik, gdje će prvo ulaziti stanovnici rs-a, da se uvjere o kakvom “hotelu” je riječ. 

I to će se desiti kad-tad, ako se ne desi druga solucija. U sobama bi trebale biti istaknute presude, svjedočenja, kazne, artefakti i  žrtva i ubica-silovatelja. Na zidovima bi bile projekcije dokumentarnih filmova o “Vilinoj vlasi”. Da se istina kao šamar zalijepi za lice promatrača. Jednom za svagda i da otrijezni svakog negatora i relativizatora zločina. 

2. Zgrada će biti sravnjena sa zemljom da se više nikada, makar simbolično ne pojavi zlo na ovakvom ili sličnom mjestu. I to nije rijetkost u svijetu se rade takve stvari sa kućama zla.  Ukoliko ne postoji inicijativa ili nakana (a ne postoji) da se zdanje pretvori u komemorativno-povijesni objekat, treba ga srušiti.

Sad trenutno, povedena je peticija za uklajnjane ovog mjesta sa Googlovih mapa, gdje “Vilina vlas” i dalje stoji ubilježena kao ugostiteljski objekat. I ta inicijativa će biti najvjerovatnije i realizovana. 

Ali, ako se ne desi jedan od dva gore navedena slučaja, plašim se da će “Vilina vlas” postati još jedna srBska inat-kuća, neka vrsta paranacionalnog nakaradnog virtuelnog i fizičkog okupljališta kojekavog nesoja. 

Ne vjerujete? U zemlji koja nema Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida, to je itakako moguće. Na sramotu svih nas, a najviše preminulih i prežvjelih u ovom paklu. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera