Oglasi

Odlikovanje za SANU - priznanje za nacionalizam

Postupak Tomislava Nikolića jasno govori da se Srbija nije odrekla sovje nacionalističke prošlosti, kažu sagovornici Al Jazeere.
Za sagovornike Al Jazeere Nikolićev postupak nije nimalo začuđujućiAFP

Piše: Jasmin Agić

Odlukom da Srpsku akademiju nauka i umjetnosti (SANU), povodom 175. godišnjice osnivanja, nagradi najvećim državnim priznanjem, Sretenjskim ordenom, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić odao je priznanje instituciji koja je u protekle tri decenije imala aktivno negativnu ulogu u procesima jačanja srpskog nacionalizma i raspada Jugoslavije. Ono što je posebno zasmetalo javnosti zemalja bivše Jugoslavije jeste dio Nikolićevog obrazloženja odluke u kojem je rekao „ovo je odavanje časti svim dosadašnjim članovima SANU-a“, što je protumačeno kao apologija sveukupnog akademijinog djelovanja. A djelovanje SANU-a u BiH i Hrvatskoj doživljava se izuzetno negativno i štetno, jer su se mnogi „ugledni“ članovi Akademije isticali u širenju nacionane mržnje.

Sagovornici Al Jazeere kažu da Nikolićeva odluka nije slučajna niti bezazlena i da je vrijeme, kada se u srpskoj javnosti reafirmira akademijin ugled, pomno odabrano.

Ugledni srpski književnik Filip David u Nikolićevoj odluci prepoznaje povratak „pogubne“ politike iz devedestih godina prošlog stoljeća kada je SANU bio ideološka podrška Miloševićevim hegemonističkim planovima stvaranju Velike Srbije.

Nikolić, blizak Miloševićev saradnik

„Takva izjava me od predsednika Nikolića ne čudi, jer je on i početkom devedestih bio jedan od prvih Miloševićevih saradnika. Mnogo je doprineo svemu što se događalo, tom tragičnom i krvavom raspadu Jugoslavije. Ne treba zaboraviti da je Nikolić od Vojislava Šešelja dobio četničku titulu i da se te titule nikada nije odrekao, pa ni onda kada je postao predsjednik Srbije. Taj njegov čin je potpuno u skladu s njegovim ponašanjem, koje se nije mnogo promenilo od početka devedesetih godina. Svi mi koji znamo šta se događalo tih godina i znamo koliki je bio doprinos SANU-a, posebno sa onim memorandumom koji je navodno iznet iz Akademije, ali je tamo bio dovršen. Taj memorandum se sada ponovo ponavlja u nekom malo drugačijem i dopunjenom obliku. Ta politika započeta devedesetih godina zapravo suštinski nije promenjena“.

David kaže da do suštinskog odmaka od politike, koja je sprovođena devedesetih godina, nikada i nije došlo, a da akademijino uslovno „mirovanje“ može da se protumači kao čin mimikrijskog prilagođavanja novim političkim okolnostima i novoj političkoj kulturi djelovanja. Posebno opasnom smatra novo približavanje SANU-a i političkog vrha Srbije, jer se pokazalo da uvijek kada dođe do njihove simbioze u Srbiji i regiji izbije ozbiljna politička kriza.

„Pa vidite, kada se pojave tako neki povodi i obilježavanja godišnjica i kada dođe neko iz visokog političkog rukovodstva da drži govore onda se vidi da se politika akademije nije suštinski promenila, jer nije bilo nikakvog distanciranja od tog memoranduma kao nekog političkog programa koji je doprineo raspadu Jugoslavije. Akademija se na stanovit način i prividno udaljila od politike. Rukovodstvo Akademije stalno tvrdi da se ne mešaju u politiku i da imaju neke druge zadatke na polju nauke i kulture, međutim nisam siguran da je to tačno i mislim da tu prave promene nije bilo i da je teško sa ovim sastavom Akademije i ovim političkim rukovodstvom mogu očekivati neke stvarne, suštinske i duboke promene koje bi donele stabilizaciju regiona. Mislim da od političke situacije u Srbiji zavisi politička stabilizacija čitavog regiona“, jasan je David.

SANU djelovala na homogenizaciji Srba

Hrvatski književnik i leksikograf Velimir Visković djelovanje SANU-a doživljava kao izuzetno negativno i štetno, a Nikolićevu odluku da oda priznanje njenom radu razumije, ali ne opravdava. Iz ugla srpske nacoinalističke politike djelovanje SANU-a uvijek je bilo na istom ideološkom fonu, ali to nije razlog da se akademijin rad i ponašanje predsjednika Srbije ne podvrgne ozbiljnoj društvenoj kritici.

„Jednoznačnu ocjenu svih članova akademije, budući da je u njoj ipak uvijek bilo i ljudi različitih mišljenja, nije lako dati. Međutim ono što je izlazilo iz dokumenata koje je producirala SANU, pogotovo negdje osamdesetih godina i kasnije, očito je vidljivo da je ona na neki način predvodila jedan kurs nacionalne homogenizacije Srba i stvarala dokumente na temelju kojih je vođena zapravo srpska politika koja je finalizirana u ratnim sukobima početkom devedestih godina. Naravno, svi izvan Srbije, a mislim i oni koji kritički promišljaju stavove i poteze srbijanskog rukovodstva i cijelu politiku rušenja Jugoslavije, imaju kritički odnos prema tom političkom djelovanju SANU-a. Mislim da je ta njezina destruktivna uloga prilično zamijećena. Pazite, opet razumljivo mi je pogotovo iz aspekta stavova koje je imao Tomislav Nikolić, odnosno pripadnici njegove stranke tokom 90-tih, da su oni čvrsto vezeni za taj tvrdi nacionalni kurs SANU-a i na naku način je logično da SANU,, koja je ipak i nekakva nacionalna institucija, znanstvena i umjetnička, da joj se dodjeljuje nagrada“.

Visković napominje kako je djelovanje SANU-a u svim zemljama bivše Jugoslavije detektovano kao štetno osim u Srbiji, koja još uvijek nema unutrašnje snage da se suoči sa posljedicama njenog djelovanja. Stoga je mnogo važnije da se ne zaborave oni pojedinci koji su u najteža vremena Miloševićeve strahovlade javno prokazivali štetno djelovanje SANU-a.

Disidentski glasovi

„Mene više zanimaju oni glasovi koji su se kritički odnosili prema tom kursu srpske politike i srpskih naučnih i umjetničkih institucija unutar same Srbije. Treba pozdraviti ta kritička mišljenja najčešće hrabrih i usamljenih pojedinaca od kojih su neki prilično rano kritički progovorili o djelovanju SANU-a, a pripadaju samom vrhu srpske umjetnosti i intelektualnog života, mislim prije svega na Bogdana Bogdanaovića. Inače, moram spomenuti da je i unutar same Akademije bilo nekih disidentskih glasova koji su bili distancirani prema tom generalnom kursu SANU-a“, zaključuje Visković.

Kada govori o djelovanju SANU-a predsjednik bh. PEN centra BiH Nedžad Ibrahimović kaže da je to institucija koja je igrala aktivnu ulogu u širenju srpskog nacionalizma i razbijanju Jugoslavije, ali najpogubnije djelovanje institucije prepoznaje u trajnom kontaminiranju društava, koja su nastala nakon uništenja bivše države. SANU je inicirao i poticao ideologiju mržnje, a njegovo djelovanje inspiriralo je hrvatske i bošnjačke nacionalističke odgovore.

Najveća šteta nanešena srpskom društvu

„Sasvim je jasno da jeste nanesena šteta ne samo bh. i hrvatskom nego, i na kraju i na početku, najviše srpskom društvu. Sve što je u tim društvima bilo liberalno i demokratsko, sve što je stremilo univerzalnim ljudskim pravima je destruirano od strane jedne krovne kuće, koja nema drugi zadatak osim da legitimira društvene vrijednosti. Poznato je mišljenje Mirka Kovača da je SANU u jednom periodu odigrao veoma prljavu ulogu u tome i bilo bi dobro kada bi se mogla pojaviti jedna drugačija strana, jedna drugačija strana medalje, ali mislim da to za sada nije moguće očekivati, jer ne vidimo promjenu dominantnih ideologija ni u jednom društvu. Ova tri nacionalizma se međusobno pothranjuju tako da i akademije funkcionišu kao promotori takvih vrijednotsi“, kaže Ibrahimović.

Pored toga, on sa dozom skepticizma tumači djelovanje SANU-a koje je samo prividno drugačije od onog koje je bilo u nedavnoj prošlosti. Baš zbg toga ne vjeruje da u bliskoj budućnosti može doći do „ozdravljenja“ srpskog društva i jednog značajnijeg i primjetnijeg otklona od nacionalističke ideologije.

„Taj otklon bi mogao postojati ukoliko postoji otklon od ideologija u kojima su ti pojedinci, koji više nisu živi, funkcionisali. Dakle političko-ideološkom kontekstu u kojem su oni funkcionisali. Ali, tog otklona nema pa onda ne možemo očekivati ni otklon od predsjednika države. Očito ne postoji otklon prema tim ideologijama i tim politikama“, zaključuje Ibrahimović, uz opasku, da sve akademije djeluju po istom principu i da između SANU i akademija u drugim republikama, nastalim raspadom Jugoslavije, nema velike razlike.

Isti ljudi, ista politika

Na kraju razgovora za Al Jazeeru Filip David sasvim pesimistično posmatra stanje srpskog društva danas i politiku koja se sprovodi u zemlji. Kaže da su na srpskoj društvenoj i političkoj sceni još uvijek aktivni akteri koji su u Miloševićevo vrijeme igrali značajnu ulogu u uništavanju Jugoslavije i to je razlog što misli da je „evropski put Srbije“ samo obična i neiskrena floskula.

„Možda se ovako naizgled činiti da neke stvari, koje su toliko utacale na raspad Jugoslavije, u Srbiji nisu, u ovom trenutku, u žiži javnosti, da se vodi navodno ta proevropska politika. Međutim, ja sam jedan od onih koji podržava proevropsku politiku i svaki gest koji bi vodio ulasku Srbije u Evropsku uniju. Međutim ako pogledate koji su ljudi danas na političkoj sceni Srbije, koji su ljudi saradnici Vučiću i Nikoliću, to su sve ljudi koji su bili aktivni početkom 90-tih. Pitanje je sada koliko nas iz ovih svih problema mogu izvlačiti oni koji su nas uporno vodili u sve te probleme. Isti ti su ljudi Srbiju zapravo doveli na ivicu ekonomskog raspada i od Srbije stvorili neku vrstu parije među evropskim narodima. Veliko je pitanje koliko su njihove namjere iskrene i koliko je ta politika iskrena“, jasan je David u svojim kritičkim opservacijama.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.