Odlazak Mirze Sadikovića: Tihi čovjek velikog srca

Otišao je Mirza Sadiković, doajen krajiškog novinarstva i čovjek uz koga su profesionalno stasavale mnoge kolege novinari. Umro je u 65. godini života, nakon kratke i teške bolesti.

Bio je uvijek vedar i nasmijan, raspoložen onda, kada to drugi nisu bili. Mirza je svojom ljubaznošću jednostavno osvajao srca ljudi. Uvijek spreman da priskoči u pomoć, a zauzvrat nikada nije tražio protusluge.

Korijeni profesionalnog i velikog prijateljstva nastali su tokom 2014. godine kroz zajednički novinarski rad na terenu. Besprijekoran bosanski jezik, naglašen boton, izražen smisao za humor, ogromno znanje, posebna veza sa rodnim krajem, a iznad svega karakter i ljudskost učinili su da Mirza bude uvijek rado viđena ličnost u Krajini.

Od Mirze sam dosta toga naučio u profesionalnom smislu, ali i onom etičkom. Nije štedio komplimente kada bi se našao u društvu mladih kolega i uvijek je nastojao da ih ohrabri i podrži. U njegovom društvu se niste mogli osjećati neugodno ili posramljeno. Svima bi dao posebno mjesto u svom društvu i dozvolio mu da slobodno kaže svoje mišljenje i iznese vlastiti stav. U takvom ambijentu brzo pomislite da je Mirza upravo vama najbolji i najprisniji prijatelj. U stvarnosti, bio je takav sa svima.

Novinar za sva vremena

Iako je rođen u Srebrenici, Mirza je odrastao u Cazinu koji je imao posebno mjesto u njegovom srcu. Prve školske korake načinio je upravo u ovom gradu, a školovao se još u Bosanskoj Krupi, Bihaću i Sarajevu. Vrlo mlad se uključio u aktivnosti i rad tadašnjih omladinskih organizacija, a neko vrijeme se aktivno bavio sportom.

Novinarstvom se počeo baviti 1984. godine kada objavljuje prve tekstove u dnevnom listu Oslobođenje. Sjećam se kako mi je pričao o svojim prvim novinarskim koracima i razlikama između današnjih i tadašnjih medija. Nakon Oslobođenja od 1984. godine radio je za Televiziju Sarajevo, a posebno se istakao tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada se aktivno uključuje u odbranu i radi na uspostavi Inforamtivne službe 5. Korpusa, osposobljavanju radio i televizijskog sistema tadašnjeg Okruga Bihać, te na probijanju medijske blokade u kojoj se Bihać tada nalazio.

Mirza je sa preko 5.000 tekstova i video priloga, nastalih u ratnom vihoru, objavljenih u Radio-televiziji BiH, HRT-u, Oslobođenju i Ljiljanu, te lokalnoj medijskoj kući, doprinio promicanju istine o borbi za slobodu opkoljenog Bihaćkog okruga, čime se zauvijek ugradio u historiju Krajine!

I to nije sve! Mirza se nije zaustavio na tome, nastavio je da neumorno radi i svakodnevno izvještava o životu i stanju u posljeratnoj Krajini, običnom čovjeku, aktivnostima u krajiškim gradovima i selima, o kulturnim i historijskim vrijednostima, te o njenim privrednim i turističkim potencijalima. Mirza je objektivnim izvještavanjem i smirenošću, koja ga je krasila, uspio da u mnogim kriznim i bolnim situacijama doprinese smirivanju tenzija i vraćanju povjerenja među ljude. Svoje tekstove Mirza je objavljivao u Malim novinama, Krajini i Večernjem listu, a radio je još i za Televiziju Cazin i Televiziju Bihać.

Mirza Sadiković je objavljio autorske tekstove u Al Jazeeri Balkans.

Zauvijek će ostati upisano da je Mirza Sadiković dobitnik najvećeg novinarskog priznanja u BiH, nagrade Srđan Aleksić, koju je dobio za kontinuirano izvještavanje o ljudskim pravima i razvoju društveno-odgovornog novinarstva, te doprinos u izgradnji BiH, kao i promociji ljudskih prava, empatiji i senzibiliziranju javnosti za istinske civilizacijske vrijednosti.

Posljednji pozdrav

Osim toga, Mirza je dobitnik Plakete Unije za održivi povratak i integracije BiH, zbog nesebičnog višegodišnjeg doprinosa i podrške izbjeglicama i raseljenim licima. Dobitnik je i najvišeg priznanja Grada Bihaća „Povelje 26. februar“!

Društvo novinara BiH: Veliki gubitak

Društvo novinara BiH uputilo je izraze dubokog saučešća porodici, kolegama i prijateljima dugogodišnjeg novinara Mirze Sadikovića.

„Odlazak kolege Sadikovića veliki je gubitak za novinarsku zajednicu u BiH. O kakvom se novinaru radilo govori i to da je dobitnik nagrade ‘Srđan Aleksić’ za kontinuirano izvještavanje o ljudskim pravima i razvoj društveno odgovornog novinarstva i doprinos u izgradnji BiH. Ostat će upamćen po tome što je svojim izvještavanjem dao veliki doprinos u promociji ljudskih prava, empatiji i senzibiliziranju javnosti za istinske civilizacijske vrijednosti“, saopšteno je iz Društva novinara BiH.

Aktivno se bavio publicističkim i književnim radom, te je objavio više dokumentarnih filmova, reportaža i priča, a autor je i romana „Tomašica – vjetar tišine“.

Mirza je bio tih i nenametljiv, a istovremeno sposoban i vičan poslu kojeg je obavljao. Vrijeme koje sam proveo s njim je dragocjeno, a njegovi očinski savjeti zauvijek su se urezali u moja sjećanja. Krajini je trebalo dugo godina da se nakloni ovom velikom čovjeku i novinaru, priznajući mu sav onaj trud kojeg je učinio u promociji njenih prirodnih, kulturnih, vjerskih i historijskih vrijednosti o kojima se čulo širom regiona!

Mirzina supruga Mujesira i djeca Muhamed, Azra i Adnan, imaju puno razloga da budu ponosni na svog oca!

Komemoraciji uglednom krajiškom novinaru, održanoj u subotu, prisustvovali su svi poznati novinari iz Krajine. Svi su se složili u jednom, a to je da je Mirza bio vrhunski novinari uz kojeg su stasavali gotovo svi današnji mladi novinari Krajine.

Elvira Cerić dugogodisnja novinarka BHT i Mirzina kolegica kroz suze je kazala da je Mirza bio najbolji novinar, kolega, suprug, otac, prijatelj.

“Bio je tih i nikada nije podizao glas, uvijek je gledao da pomogne svima i bio je čovjek i zvijezda koja sija”, kazala je Cerić.

Izvor: Al Jazeera