Obudovac: Mještani o nafti saznaju iz novina

Obudovac je došao na naslovnice zbog vijesti o pronalasku nafte (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Barem na jedan dan posavsko selo Obudovac došlo je na naslovnice. „Pronađena nafta, groznica u Obudovcu“, „Živan se nada da će biti bogat kao arapski šeik!“, „Jovan, šeik iz Obudovca“, „Obudovac kao Abu Dabi“ samo su neki od naslova. No, ubrzo nakon što se pronijela vijest posve je jasno – niti ima posebne euforije, niti se Živan Ristić i njegov otac Jovo, na čijoj je zemlji pronađena nafta, bilo čemu nadaju. Pogotovo ne da će se preko noći obogatiti.

„Živimo od naših ruku – mojih žuljevitih i sinovih prljavih od motora. Od toga i moramo živjeti, a sve ostalo… Nije na nama“, rekao je Jovo Ristić ekipi Al Jazeere.

Otkako je ministar industrije, energetike i rudarstva bh. entiteta Republika Srpska Petar Ðokić potvrdio da je kompanija Jadran Naftagas pronašla naftu u Posavini, točnije u Obudovcu, priča se ne stišava.

No, stanovnici tog sela u šamačkoj općini sve informacije dobivaju iz medija. Dokaz tome su i razgrabljene novine.

„Jedan dan nismo imali ni za lijeka jednih novina u kojima smo bili na naslovnici, a drugog dana nije bilo najmanje dvoje novina koje su to objavile. I ono što saznamo samo nas još više zbuni, a uglavnom slabo znamo – kao da se to ne događa u našem ataru“, ispričat će prodavačica u jednoj od obudovačkih trgovina.

Priča traje tri godine


Živan Ristić i Dragan Mitrović [Al Jazeera]

Cijela priča, kako navodi predsjednik Mjesne zajednice Obudovac Dragan Mitrović, počela je prije otprilike tri godine kad su počela istraživanja terena u blizini sela.

Entitetska vlada dodijelila je tada koncesiju Jadran Naftagasu, poduzeću koju su specijalno za taj posao osnovali Naftna industrija Srbije i ruska kompanija Zarubežnjeft.

Koncesionar je krajem 2013. godine i počeo bušenje prve bušotine, duboke skoro tri kilometra. Sukladno ugovoru o koncesiji imali su rok od tri godine za istraživanja i potom, ukoliko pronađu naftu, ukupno 25 godina za eksploataciju. Pronađene uzorke, navodno veće količine, ovih su dana uzeli na analizu.

„Radili su nekim specijalnim mašinama i na lokaciji koju su odredili tvrdili su da postoji nalazište i da će se tu raditi probno ispitivanje. Cijelo postrojenje je to bilo, radilo se i danju i noću, a visoki toranj vidio se sa raznih strana, posebno noću kad je bio osvijetljen. Kad su sve to završili, uzeli su uzorke i otišli. Više tamo već dugo nikoga nema. Ostao je prazan plac i ventili koji su zatvoreni“, priča Mitrović.

Vlasnici su parcele na kojoj se bušilo Jovo i Živan Ristić, dok je uz njih još jedna površina kojemu je vlasnik Jovin rođak. Koncesionari su Ristićima uredno plaćali godišnju naknadu, ali nisu puno pričali šta rade.

„Otprilike koliko ide plug u zemlju toliko je naše, dakle tih 40-ak centimetara. Sve ostalo je državno, pa šta sam tu i mogao. Mojih je tu manje od devet duluma, a rođakovo u komšiluku još 11. Sad to više niko ne može raditi, a nije da mi ne fali moja zemlja. Ukupno 65 duluma zemlje radim, a kad mi ovo nedostaje, moram uzimati zemlju u zakup da bih imao nešto roda kukuruza ili pšenice da svoje nadoknadim. Ali, šta je tu je – to mora tako“, sliježe ramenima Jovo Ristić.

‘Samo su se pojavili neki ljudi’

Sin će mu uz osmijeh dodati kako su se „samo jednog dana pojavili neki ljudi, baš kao i novinari što danas dolaze“ i rekli da se na njihovoj njivi treba vršiti neko ispitivanje.

„Rekli su još da je državni interes u pitanju i šta smo mogli? Htio ne htio – moraš! Niko nam nije rekao da će se navući onoliko šljunka i njivu upropastiti, ali šta da sad radim. Da nije nađena nafta sve bi bilo uzaludno. I ovako – ko zna šta će biti“, ukazuje Živan.

Preračunato u hektare, njive u vlasništvu obitelji Ristić i njihovog rođaka na kojima su se radila istraživanja prostiru se na dva hektara. Uzgajali su kulture kao i drugi Obudovčani, uglavnom pšenicu i kukuruz. Danas svoju njivu mogu samo gledati.

Korist za lokalnu zajednicu

Ako na području Obudovca počne eksploatacija sirove nafte, korist će imati lokalna zajednica – kroz rudnu rentu i zapošljavanje, svjesni su toga u Opštini Šamac.

Već su i izračunali koliko bi novca moglo doći u općinski proračun, pa taj novac planiraju jednog dana usmjeriti za investicije u nerazvijene dijelove šamačke općine.

Po mišljenju načelnika Save Minića, osim eksploatacije prirodnog bogatstva, došlo bi do zapošljavanja većeg broja ljudi, redovnim primanja u proračun, ali i bolju budućnost za Šamac i okolna sela.

“Šamac bi od eksploatacije nafte imao niz direktnih i indirektnih koristi, kao što su uređenje infrastrukture i pravljenje destinacije za eksploataciju prirodnog bogatstva”, rekao je Minić novinarima.

I optimistični žitelji Obudovca vjeruju u pozitivan ishod istraživanja, vjerujući da će tako i cijela Posavina imati koristi.

 

„Iskren da ti budem – ne nadam se Bog zna čemu. Radili su oni tamo nešto, ali nas puno nisu pitali. Kako se ponašaju prema nama i koliko nas pitaju, mogu samo otići i gledati. Dok se otac bavi poljoprivredom, bavim se ovim što imam – automehanikom. Posla imam, jer je svugdje stari vozni park. Prosjek vozila je 20 godina. I posla će biti. Za naftu ne znam“, dodaje Živan.

U razgovoru s njim, ali i s njegovim ocem vidljivo je da su pomalo i uznemireni cijelom pričom, jer im je poremetila uobičajenu rutinu. No, svjesni su da ne ovisi ništa o njima.

Malo informacija

„Uglavnom sve saznajemo iz medija i to nas žalosti. Niko u selu ne zna ništa više, ni bolje. Nema ni neke posebne euforije. Čak mislim da su ljudi skeptični. Ni opštinska administracija nema boljih informacija. Ako je Vlada RS-a izdala koncesiju i sve pokrenula, trebali su i ljudima nešto reći“, kategoričan je prvi čovjek u selu Dragan Mitrović.

Podsjeća i kako je prilikom otvaranja bušotine bilo riječi „o nekih pola miliona maraka koji će ići u budžet opštine i 200-ak zaposlenih“.

„Iskreno, ne znam ko bi tu radio jer nemamo kvalifikovane radne snage. Stanovništvo se isključivo bavi poljoprivredom, pa stvarno ne znam ko bi tu radio i šta bi radio. Niko nije precizno definisao šta će eventualno biti sa tim novcem. Onda se sve tako iznese u medije, pa se poslije zaboravi. Možda sve ovo nije ni pošteno zbog mještana, jer ih drže u neizvjesnosti“, dodaje Mitrović.

Upozorava i na jednu drugu dimenziju, na koju su ukazali i neki mještani u neobaveznom razgovoru s Al Jazeerinom ekipom. Brine ga i zaštita životne sredine, odnosno koliko će eventualna eksploatacija utjecati na zemljište, biljke, životinje, vodni režim.

„Ne znamo šta se može desiti, jer je to samo nekoliko stotina metara od centra sela. Vjerovatno tu ima nekih isparavanja, čestica koje padaju na zemlju i biljke. Da li bi štetilo stanovništvu, biljnom i životinjskom svijetu, šta bi se dogodilo sa cijelim naseljem. Ništa ne znamo, jer nema nikakvog elaborata“, navodi Mitrović.

‘Neće nas ta sreća’


Naslovnice novina [Al Jazeera]

Budući da je poprilično kišilo za posjeta Obudovcu, selu koji se nalazi na jednoj od najfrekventnijih cesta u cijelom entitetu Republika Srpska i, kako tamo kažu, najvećem naseljenom ruralnom naselju s oko 3.000 stanovnika, rijetke stanovnike se moglo sresti na ulici. Tek pokoji gost u kafićima ili kupac u trgovinama.

„Znamo samo ono što nam novinari donesu, a vidim da ni vi puno ne znate. Nikako da se oglase ovi što su naftu odvukli. Sumnjam baš da su odvukli 5.000 tona, kako se govori, jer znaš li koliko je to cisterni. A šta će biti od svega? Vjeruj mi da ne znam, baš kao što ne zna niko ni u ovom lokalu, ni u ovom selu“, odgovorit će gost jednog od kafića, predstavivši se kao Dušan.

U razgovoru s ekipom za stolom, nastavlja, nisu se baš doticali teme o pronađenoj nafti. Usput su i o toj temi pričali, tek da prokomentiraju naslovnice.

„Neće nas ta sreća, moj prijatelju“, dodaje Dušanov sugovornik za stolom prije nego se okrenu priči o utakmicama Lige prvaka.

I u jednoj od trgovina slična priča. Kupci koji dođu samo se nasmiju i kažu: „Opet novinari? O, pa vi ste iz Sarajeva potegli? Nema još ništa, kao ni prošlih godina. Stari su nam pričali da je tako bilo i prije 30 godina. Samo se nešto govorkalo i ništa se nije dogodilo“, navodi mlađi kupac u prolazu.

Ni prodavačice puno ne znaju o pronađenoj nafti, osim onoga što su čule od kupaca koji im dođu. „Nama bi bilo bolje da, kad su već našli zlato, da je to bilo pravo zlato, a ne to što zovu crno zlato“, reći će jedna od njih.

Stanovnicima Obudovca sad samo preostaje čekati rezultate analize pronađene nafte. Ukoliko ona bude dobrog kvaliteta, eto prilike za preporod cijelog kraja. U suprotnom, ostaje im onih 40 centimetara plodne posavske zemlje koju mogu zaorati da na njoj rade i od nje i dalje žive.

Izvor: Al Jazeera