Obraćanja i upozorenja ‘prepodobnog Josifa’ Vučića

Aleksandar Vučić je naciji poručio da je u rješavanju kosovskog pitanja neodgovorno očekivati čuda (EPA)

Iščitao sam nekoliko pregleda/analiza najvažnijih događaja koji su zatreperili srpska srdašca tokom godine koju smo netom ispratili, uz uverevanja ubogih politikanata da smo najjači i najvažniji na nebeskom šaru. Najviše mi se dojmio pregled kolege Ljubodraga Stojadinovića (Peščanik), koji je 11 najvažnijih događaja poređao natraške, počevši od deset.

Za njega je pomeranje brda bila samo pokazna vežba, kada je neko zaumio “da makne nepoćudni zemljani breg u Grdeličkoj klisuri”. Vrhovnik je, kaže Ljubodrag, naredio da se neposlušno brdo premesti na neku drugu lokaciju, “ali ono, je, za razliku od nas, pružilo otpor i čini šta mu je volja. Ne odlazi nigde.”

Pod dva, odnosno devet, beogradski su izbori, događaj koji je “izazvao najezdu i agresiju aktivista Srpske napredne stranke na kuće i stanove Beograđana”. Potom je (osam) srpski patrijarh Irinej “teizovao Aleksandra Vučića”, jer se, kako su rekli mantijaši, sprema da izda Kosovo. Najviši predstavnik militantno-kriminogeno-šovinističke organizacije rekao je da je “sam Gospod poslao Vučića Srbima i da se on svim snagama bori za Kosovo”.

Ne može ništa bez Vulina

Vlada je od grada Niša (sedam) oduzela uspešni aerodrom, a slogan otpora bio je “Vučić, iš iz Niš”. Član vladajuće koalicije sa diplomatskim pasošem (Meho Omerović) je u prodavnici aerodromskog fri šopa”maznuo” nekoliko skupih parfema “i strugnuo u ćenifu”.

Šesticu preskačem. Ljuba je, valjda silaznom linijom, davao veći značaj i tako se govor ministra odbrane oficirima (odziva se na Aleksandar Vulin) na praznik vojske: “Večeras, na praznik, kada se vratite svojim kućama i uđete u njih krišom, skoro kradom, hoću da pomilujete svoju decu, ne budeći ih, pomilujte samo onako kako otac zna, da vas ne vide, da ne pomisle da ste se raznežili, pokrijte ih onako kako samo majka ume i sme. I nad njihovim snom bez glasa molite molitvu”.

Pred Svetsko prvenstvo u fudbalu (četiri) na poklonjenje Vučiću stigao je čitav nesolidni srpski fudbalski pogon. Obećano je 10 miliona evra ako umetnici osvoje Mundijal “Tokom takmičenja vođa je zvao selektora i diktirao mu razrađenu taktiku, pa su odmah ispali.”

Mala razlika od protesta do – nule

Preskačem i pod tri, jer je udvorički govor selektora  Zorana Terzića zatamnio zlatnu medalju odbojkašica na Svetskom prvenstvu. Iz Kine (tri) uvozimo leteće automobile, a tamo izvozimo pileće nogice. To se zove razmena prave za kokošiju pamet, kaže Stojadinović.

Ubistvo Olivera Ivanovića (dva). Posmrtni Ivanović Vučiću je postao prijatelj, a u tom atentatu, veli Ljuba, sažeta je sva njegova borba za Kosovo: “Simbioza srpske vlasti i mafije na severu, razgraničenje, tajni planovi, nemoć, nesposobnost, griža usahle savesti.” Protesti su pod jedan, a srpski predsednik AV  je – nula! Tako je poređao Stojadinović.

Ali, ni Aleksandar Vučić ne patiše. Nakon što je krajem studenog/novembra (21) rekao da se povodom uvođenja stoprocentnih carinskih barijera Kosova na uvoz robe iz Srbije (ili od “migrantske krize, kada je tadašnji premijer Hrvatske zabranio ulazak kamionima i kombijima iz Srbije”) radi o najbremenitijoj situaciji proteklih deset godina po njegovu privatnu državicu.

U poslednjem mesecu prošle godine srpski predsednik je bio veoma “vredan” i naciji se obraćao u gotovo  u jednakim razmacima. Devetog decembra mu je zasmetalo okupljanje nazovi srpske opozicije. Ekspresno im je poručio da će (On i njegova SNS) uvek pobeđivati “nasilnike”. U pitanju je “nepristojna”, za razliku od njegove (koju On vodi) “pristojne Srbije”. Jer, ističe srpski predsednik, ovi iz nepristojne Srbije bi žene u tor i zovu ih “fukse”. Nasuprot njima je njegova “naprednjačka Srbija” i nepristojnima poručio da mogu da šetaju do mile volje i da će ih – na prvim izbori – deklasirati.

‘Nemojte nas više braniti…”

Pet dana kasnije, zarad smanjenja adrenalina kod Srba izazvanog osnivanjem Vojske Kosova, Vučić zemljacima u bivšoj pokrajini poručuje da će ih Srbija “zaštititi ako dođe do zloupotrebe vojske [“v” u Srbiji se piše malim slovom) Kosova”. On Kosovcima poručuje: “Ne brinite! Svaki pokušaj napada na vas Srbija će imati snage da vas zaštiti… Svaka zloupotreba njihove vojske” (koju, možda, priznaje) i ulaz “tamo gde je zabranjen, u skladu sa sporazumom koji je Srbija sklopila sa NATO-om, i bez saglasnosti lokalnog stanovništva i ukoliko vas budu napali Srbija će imati snage da vas zaštiti.”

Srpski predsednik sredinom decembra zemljacima poručuje da će kosovski Albanci sve morati da povuku i da se sve, šta god to značilo, “vrati u pređašnje stanje”. U stanje u koje (njegovo vraćanje) u ovoj zemlji ne veruje ni dete u vrtiću. Osam dana kasnije (22. decembra) Vučić obaveštava naciju da “nijednog rešenja o pitanju Kosova neće biti bez odobrenja srpskog naroda”. Novinarima i građanima se, posle susreta sa nezaobilaznim Miloradom Dodikom, vajkao da sve vreme pokušava “da brod vodi uzvodno”, a ne lakšim putem, nizvodno, jer taj put “nas dovodi na hrid” te da bismo se se “nasukali” i naš brod bi bio potopljen.

Ono što je mnogo važnije, Vučić je istrčao i krajem godine (22. decembra) rekao da još nisu ni blizu postizanja kompromisa. Ne zato što to ne bi on želeo, ili neko iz rukovodstva Srbije, neko od evet-efendija, već zato “što na to nisu spremni Albanci”. Četiri dana pred istek 2018. godine on Srbima poručuje da nema o čemu da razgovara sa predstavnicima Kosova. Aferim… Državnički, patriotski, nema zbora… Potom građanima obećava da će u Novoj (2019) “živeti bolje i imati veće plate i penzije”. Zarad pojašnjenja prvog, Vučić kaže Srbima da je to zbog toga što predstavnici Kosova “svakodnevno donose mere protiv srpskog naroda”.

O tračku nade i ‘pečenju na ražnju’

Biću najsrećniji da o tome govorim i kažem da se pojavio “tračak nade”, ali za sada o takvih stvari “nema ništa”, rekao je AV za nacionalnu televiziju. O sve češćim najavama da je sporazum ipak na vidiku (kod američkog predsednika ili u sedištu Evropske unije u Briselu) Vučić kaže da ne zna kako je neko smislio da to bude (potpisano) u Vašingtonu i da – molim za pozornost – ne zna šta da bude potpisano. Predsednik Srbije podseća na direktora firme koji se bavi krađom sapuna, toalet-papira i ubrusa iz sanitarnih prostorija.

Pretposlednjeg dana prošle godine nije mogao da ne uplete prste u pretnje (na tviteru) njegovom stranačkom poslaniku u srpskom Parlamentu (Vladimir Đukanović) da će ga novinar (Duško Milinović) kao vepra – peći na ražnju. Tokom konferencije za štampu, srpski predsednik je nekoliko puta tražio da mu se dostavi tačna poruka novinara Milinkovića. Kada mu je udovoljeno, Vučić je iščitao i zavapio: “Jesu li ovakve pretnje demokratija?!”

Prvog januara čovek “koji se ne skida” sa ekrana naciji je poručio da je – u rešavanju kosovskog pitanja – postignuto realno i da bi bilo neodgovorno – očekivati čuda. Naravno, tu je opaska da je zatekao “takvu situaciju”, pomenuvši “izvlačenje” problema Kosova (2008. godine) iz Ujedinjenih nacija, presudu Međunarodnog suda pravde…

Ka te kum ‘posavjetuje'…

Ruke su nam vezane, a morate da ostanete u ringu, i to ne tri minuta, nego svih 12 rundi… Za fantomski portal Espreso.rs Vučić je izjavio da se u takvim uslovima borio i da to Srbi sa Kosova “i te kako dobro razumeju i osećaju”. Obraćajući se građanima na kraju godine, koju bi valjda većina Srba zaboravila kao i prethodnih 25, Vučić je govorio i o onome na šta je ponosan, iako ne postoji građanin koji vidi ponos u globalnim reformama i dovođenje fabrika u mala mesta.

Vratimo se Kosovu. Dan pred čestitku resavac Nebojša Stefanović (inače Vučićev kum) lansirao je kumu savet da problem Kosova – ostavi drugome. On je u prednovogodišnjoj poruci rekao da savetuje predsednika srpskog “da povodom Kosova ne čini ništa, već da taj problem ostavi na teret drugome”, objavile su, uvek uz režim, Večernje novosti.

Prepodobni Josif, kako mnogi “krste” Vučića, što, osim značenja da se radi o tituli pravoslavnom kaluđeru, upućuje i na nekoga ko se predstavlja kao pravedan i čestit, najbolji je savet sadašnjem srpskom voždu da – nečinjenjem – produži vladavinu. (Kumovska se ne poriče.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera