Obilježena 27. godišnjica raspuštanja logora ‘Omarska’

Na mjestu nekadašnjeg logora Omarska, danas je u prisustvu brojnih bivših logoraša, članova udruženja logoraša, međunarodnih predstavnika, te porodica šehida, obilježena 27. godišnjica raspuštanja logora.

Poslana je i jasna poruka da se zločin ne smije zaboraviti, prenosi Anadolija.

Skup su organizovali Udruženje logoraša „Prijedor 92“, Udruženje logoraša Kozarac, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženje  „Sedra“, a pod pokroviteljstvom Saveza logoraša BiH.

Sjećanja pretočena u knjige

Polaganjem vijenaca i puštanjem balona u zrak odata je dužna pošta onima koji to nisu dočekali, a danas je, uprkos zabrani, postavljena i spomen-ploča.

Nijaz Mujkanović je period od 2. juna do 21. avgusta 1992. godine proveo u logoru Omarska, a sva sjećanja je pretočio u dvije knjige. 

„Sjećanja su teška i bilo je tužno proći ponovo kroz sve što se dešavalo. Mnogo neprospavanih noći je iza mene, a nakon izdavanja knjiga osjećam se lakše. Živo se sjećam kada sam doveden u logor i puta do logora, jer smo u autobusu sve vrijeme morali pjevati ‘Muslimani konji potkovati, ne možete sa Srbima ratovati’. Eto sjećam se i danas, i boli to sve, mada je dosta godina iza nas. Iz Omarske sam prebačen na Manjaču, a u logoru sam ukupno proveo 197 dana“, kaže Mujkanović.

Njegova sjećanja na teške i mučne logoraške dane dijeli i Senad Husić, predsjednik Udruženja logoraša „Kozarac“, koji je prošao kroz više logora i čija su sjećanja na te teške dane i danas nešto od čega se naježi. 

„Od 29. maja 1992. godine, pa do dana raspuštanja, sam bio u logoru Omarska pa na Manjači, a pred raspuštanje Manjače sam završio u logoru Batković. Razmijenjen sam tek 1993. godine“, navodi Husić.

Potpredsjednik entiteta Republika Srpka Ramiz Salkić je rekao da  prijedorski logori, etničko čišćenje, progoni, mučenja i nehumano postupanje s osobama nesrpske nacionalnosti pokazuju da je postojala genocidna namjera „pobunjenih bosanskih Srba u to vrijeme“.

Podrška iz Beograda

Jasno je da sve što se desilo ima elemente genocida, ali nažalost i danas imamo vlast u ovom gradu i ovom entitetu koja to ne priznaje. Vlast u ovom gradu se mora distancirati od presuđenih ratnih zločinaca i mora napraviti distancu od svega onoga što se dešavalo, kako bismo mi mogli povjerovati da se zaista radi o demokratskoj vlasti“, kaže Salkić.

Mlada umjetnica Anita Zečić i ove je godine postavila umjetničku instalaciju.

„Ove godine postavljam svoju treću umjetničku instalaciju koja se zove ‘Dokaz’, a opština Prijedor ima 73 masovne grobnice. Ukupno je postavljeno 120 tegli, od toga je njih 99 napunjeno zemljom iz grobnica, a na njima piše iz koje je grobnice, koordinate, koje je godine pronađena i koliko je leševa u njima pronađeno. One do kojih nismo mogli doći su označene praznim teglama. Treba stalno pričati o Prijedoru, jer smatram da se i dalje premalo zna o svemu šta se ovdje dešavalo“, poručuje Zečić.

Anđela Savić, studentica iz Beograda, napisala je tekst o prijedorskim logorima i pročitala ga danas na skupu u Omarskoj. 

U logoru Omarska bilo je zatočeno oko 6.000 Prijedorčana nesprske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Dio logoraša logora Omaraska ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli mučenju.

Početkom avgusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari su otkrili postojanje prijedorskih logora, a zahvaljujući njima mnogi su preživjeli.

Izvor: Agencije