Običaji ne znače ništa ako se zaboravi suština

Danas pravoslavni hrišćani proslavljaju Božić. Običaji su različiti u svijetu, a u Bosni i Hercegovini ovaj praznik se tradicionalno dočekuje uz badnjak i pečenicu. Na koji način vjernici treba da dođu do smisla i suštine vjere, da li u tome uspijevaju, odgovorio nam je protođakon Petropavlovskog hrama u Bijeljini Bojan Čečar, a posjetili smo i jednu familiju u semberskom selu Velika Obarska da bismo vidjeli na koji način dočekuju praznik rođenja Hristovog.

Zaustaviti se samo na običajima, znači ostati ’’na ulazu u crkvu’’

Čečar kaže da se veliki broj pravoslavnih vjernika danas fokusirao na običaje koje su naslijedili od predaka, ali da su oni samo dio božićne tajne do koje svaki od njih treba da dopre.

“Crkva je propisala četrdesetodnevni post, to je jedna vrsta askeze ili duhovne vježbe, kada se mi koji vjerujemo u Hrista pripremamo da ga dočekamo što je moguće dostojnije. Ovdje nije riječ o ovih nekoliko dana pred Božić, međutim, mnogi ljudi to tako doživljavaju. Običaji jesu lijepi, ali ako se zaustavimo na njima, ostali smo na ’ulazu u crkvu’. Treba da otvorimo ta vrata, da uđemo u hram, a tamo je Hristos“, objašnjava protođakon Čečar.

Božićni post

Četrdesetodnevni Božićni post je jedna vrsta askeze, kada se vjernici pripremaju da što dostojnije dočekaju Isusa Hrista.

On ističe da je Isus Hristos sišao na ovaj svijet radi spasenja ljudi, uzeo njihovo smrtno i raspadljivo tijelo, bio razapet i vaskrsao, te da je najmanje što vjernici mogu da urade da dođu na Svetu božićnu liturgiju i nakon posta se pričeste.

“Moram da navedem primjer zbog kojeg će se postiditi oni koji traže izgovore. U hram u kojem služim stalno dolazi gospođa koja ide na dijalizu tri puta sedmično. Ona i po temperaturi od minus dvadeset Celzijusovih stepeni dođe da se pomoli, da se pričesti. Znači, nije bitno da li nešto možemo, nego da li hoćemo, sve je stvar volje. Nekada su ljudi morali da pješače po 20 kilometara do prvog hrama, po snijegu, da se paze vukova i medvjeda, a danas u svakom kvartu imate crkvu’’, naglasio je Čečar.

Borba protiv ’’instant duhovnosti’’

Božić treba da vrati ljude zajednici, da ih poveže ljubavlju, milosrđem. Crkva propovijeda da se Bog rodio jednom za svagda. Neki zbog toga pitaju zašto se Božić obilježava svake godine, a odgovor je – da bi se Hristos vjernicima svake godine ponovo rodio u srcu i duši.

“Još su anđeli pjevali – Slava Bogu na visini, na Zemlji mir među ljudima. Dobra volja! Treba malo da se odobrovoljimo, da unesemo mir, da mi pravoslavni hrišćani jačamo svoju volju. Nije to baš tako jednostavno. Mnogi su proveli 50 ili 60 godina u pustinji, svaki dan misleći o tome. Zato je nama Crkva dala ove praznike, da se kroz njih neprestano podsjećamo na Hrista’’, dodao je Čečar.

Protođakon Petropavlovskog hrama u Bijeljini smatra da danas u javnosti i među vjernicima, nažalost, zaživljava ’instant duhovnost’ protiv koje svaki hrišćanin treba da se bori.

“Pogledajte paradoks koji se često događa na Badnji dan, 6. januara – u crkvu dolaze ljudi koji su pekli pečenicu, pili alkohol, poslije službe odlaze u kafane, slušaju turbo-folk muziku, nastavljaju da piju, ujutro spavaju dokasno i onda nakon svega toga treba da se probude i kažu Hristos se rodi! E pa to ne ide! To ne može tako. Čovjek mora da se bori protiv ’instant duhovnosti’, postoji 40 dana u okviru kojih treba, molitvom i postom, da zasluži da kaže Hristos se rodi!’’,  ističe Čečar.

On pojašnjava da prvi hrišćani, prvih 300 godina, nisu uopšte slavili Božić. Ovaj praznik obilježavan je zajedno sa dva-tri praznika, 6. januara. Tek s početka 4. vijeka, u Rimu, Božić je izdvojen iz 6. januara i određen da se proslavlja 25. decembra.

Bojan Čečar:

“Hristos je sišao na ovaj svijet radi spasenja ljudi”.

Tijelo Hristovo kao osnovna duhovna hrana

“U Rimu su imali praznik koji se zvao Natali Solis Invicti, praznik Nepobjedivog Boga Sunca i taj praznik proslavljan je kao i ostali praznici u paganskom svijetu, kroz razne bahanalije. Hrišćani, želeći da se bore protiv takve tradicije, odredili su 25. decembar kao praznik rađanja Hrista. Ono čega se plašim, odnosno ono što je danas vidljivo, jeste da se određeni broj vjernika, možda i nesvjesno, vraća tim bahanalijama i paganstvu. Pogledajte šta se dešava recimo na Zapadu – 90 odsto onih koji slave Božić u stvari ne vjeruju u Hrista’’, naveo je Čečar.

On je naglasio da je čuveni filozof Fojerbah rekao da je čovjek ono što jede, ali da nije ni slutio da je izrekao jednu od najvećih istina hrišćanstva.

“Za nas hrišćane glavna hrana, ono na šta se misli u molitvi, jeste tijelo Hristovo. Jedući samo tijelo Hristovo, mi postajemo sukrvnici i satjelesnici Hristovi. Danas, zaista, stalno se priča o gladi, međutim, dobro je neko rekao – danas se ne umire više od gladi, nego od holesterola. Apsolutno je nevažno šta će se pripremiti. Neko će proslaviti dostojanstvenije Božić ako ima kiflu i čašu vode, nego neko ko napravi 150 vrsta kolača i drugih đakonija. Nije to suština, suština je zajednica sa Hristom’’, kaže Čečar.

Čuvati običaje, kako djeca ne bi ’’sjekla badnjak na Internetu’’

Miloš Stevanović iz semberskog sela Velika Obarska jutros je sa porodicom ustao u četiri sata, te prvu vatru naložio badnjakom.

“Juče smo po starim običajima prinijeli badnjak kućama, darivali badnjak, okitili ga, ostavili uz kuću do jutros. U našem selu je takav običaj da badnjak siječemo prije Nove godine, idemo u šume i tražimo ga. Danas ustajemo u četiri sata i prvu vatru ložimo badnjakom’’, kaže Stevanović.

Miloš je juče organizovao i nesvakidašnje pečenje 11 božićnih pečenica, uz druženje četrdesetak komšija, prijatelja i rodbine. Za to vrijeme žene su okupile djecu, kitile badnjak, bacale žito, pšenicu, novčiće, dizale sito kako bi godina bila plodna.

Danas, na Božić, na trpezu su iznijeli meso, omrsili se, prekinuli post i jedni drugima poželjeli srećan praznik.

“Mi želimo da djeca zapamte sve ove običaje. Ne želimo da sutra ’sijeku badnjak na Internetu’! Zato hodaju s nama njivama, šumama, peku s nama pečenicu, nalažu badnjak. Važno je da im ovo sve ostane u sjećanju’’, ističe Stevanović.

Slađana Stevanović iznijela je na božićnu trpezu, osim pečenice, česnicu, bijeli sir, suvo meso, crno vino.

“Kada su naši djedovi i bake proslavljali Božić, nije bilo uslova kao danas. Ipak, koliko god da se spremi i šta god da se spremi, važno je da je urađeno s ljubavlju. Jutros rano umijesila sam česnicu, a pošto kod nas ima više djece u kući, umjesto jednog novčića stavila sam četiri, kako se ne bi svađali ko je pronašao novac“, priča kroz smijeh Slađana. 

Bog je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog

U Svetom pismu Hristos se obraća vjernicima – Bez mene ne možete ništa činiti. Zato je jedna od osnovnih poruka Božića da se ljudi vrate suštini, Bogu, da više obrate pažnju spoznaji nego formalnostima.

“Hristos je mir. Kada služimo Svetu liturgiju, prvo kažemo – U miru Gospodu se pomolimo. Sveti Atanasije Veliki rekao je – Bog je postao čovjek, da bi čovjek postao Bog. Neka se Bog rodi u našim srcima. Ako Bog dolazi na svijet za Božić, onda neka se i čovjek vrati u zajednicu iz koje je naš praotac Adam bio protjeran. Bog ne dolazi u svijet samo zbog nekog određenog naroda, nego radi svih ljudi koji postoje na svijetu’’, zaključio je protođakon Bojan Čečar.

Izvor: Al Jazeera