Oglasi

Običaj i atrakcija: Veliko uskrsno jaje u Prozoru

Blagdani su, na određeni način, spoj religijskog učenja i propisa s jedne te narodnog folklora i običaja s druge strane.
Uskršnjim jajima najviše se raduju djecaEPA

Sama riječ blagdan je kovanica koja upućuje na posebno vrijeme, kako za pojedinca, tako i za zajednicu u kojoj živi. Blagdani imaju različite povode, značaj i simboliku, pa im se, tako, pristupa i sa različitim emocijama i pažnjom. Brojni su blagdani unutar kršćanstva kao religije. Ipak, među njima u svakom pogledu dominiraju Božić i Uskrs, s tim što je Uskrs najznačajniji i najveći blagdan.

"Uskrs je, bez ikakve sumnje, centralni blagdan u katolika. Da nije Uskrsa, ne bi bilo ni Božića, ni bilo kojeg drugog blagdana. Dakle, Uskrs je najvažniji i najveći, a Božić najradosniji blagdan", ističe fra Mato Topić, dekan Ramskog dekanata.

Blagdani su, na određeni način, spoj religijskog učenja i propisa s jedne, te narodnog folklora i običaja s druge strane, pri čemu upravo običaji nerijetko dominiraju i slavlju daju poseban ton i ljepotu. Običaji su, po nepisanom pravilu, stariji i od zakona pa ih se posebno čuva i njeguje, što je najuočljivije upravo kod blagdana.

Cvjetnica: preduskrsna nedjelja

Najpozvaniji da govori o običajima u vezi Uskrsa u ramskom kraju upravo je fra Mato Topić, nekadašnji gvardijan franjevačkog samostana na Šćitu, a današnji župnik župe Gračac i dekan Ramskog dekanata. Autor je brojnih knjiga o ramskom kraju, župama i običajima. Posjeduje i ogromno iskustvo koje je stekao.

Prema njegovim riječima, već u subotu prije Cvjetnice (Cvjetnica je nedjelja prije samog Uskrsa), djeca bi brala prvo proljetno cvijeće i stavljala ga u posudu s vodom kojom bi se ukućani slijedećeg jutra umivali. Ranije su se na Cvjetnicu u crkvu donosile jelke, što su fratri iz praktičnih razloga zabranili, pa se danas donose manje grančice jelke ili tisovine koje se na misi posvećuju i potom stavljaju na važnija mjesta u kućama, štalama ili njivama. Ukoliko bi kasnije priprijetilo kakvo nevrijeme, ukućani su palili grančice uz izgovaranje molitvi.

Uz Veliki četvrtak, Dan posljednje večere, katolici su praktikovali Molitvu križića, te bi se trudili do podne stotinu puta izmoliti molitvu "Dušo grišna". Dan kasnije, dakle na Veliki petak, praktikuje se zapovjedni post. To je dan nemrsa. Jedan dio katolika, onaj u Donjoj Rami, praktikovao je piti crno vino ujutro jer se ono odmah u krv pretvara. Bio je običaj i to da se na Veliki petak ne radi na svojoj njivi te da se pomogne siromasima u oranju i sijanju uz izgovaranje molitve "Poje Gospe".

Iako to nije zvanična crkvena odredba, Velika subota je u ramskom kraju dan posta. Svaka kuća u crkvu donosi takozvano posvetališće, a to je uglavnom pogača ukrašena križem ili drugim motivima te meso, sir i druga jela. Ovakva posvećena jela blagovala bi se na uskrsno jutro, uz obavezno pranje ruku.

Farbanje jaja i tucanje

Vjerovatno i najupečatljivija aluzija na Uskrs su obojena jaja. Ima ih svaka katolička kuća, a boji ih uglavnom na Veliku subotu, iako to neki čine i ranije. Danas se jaja nerijetko boje i farbaju kupovnim bojama, što je dosta brže i praktičnije. Ipak, sačuvane su i tradicionalne metode koje iziskuju više vremena, živaca i preciznosti ali se ljubomorno čuvaju i prenose na nove naraštaje. Bojenje jaja u kuhanoj čađi, ljuski crvenog luka ili korjenovima drugih biljaka je klasična metoda koja se nadopunjava i korištenjem "pisaljke" i pčelinjeg voska, čime bi ofarbana jaja dobila i različite šare i motive, ovisno o sposobnosti, preciznosti i kreativnosti onih koji boje.

"Jaje je simbol života, a aludira nas na pile koje se samo probija kroz ljusku unutar koje je začahureno i izlazi na svjetlo dana", pojašnjava fra Topić.

Poseban izazov i atrakcija je čuveno tucanje jajima kome se pristupalo već nakon uskršnje mise. Najvispreniji i najuspješniji su se pamtili i o njima bi se dugo pričalo, a put do uspjeha i pobjede krčili bi na različite načine. Čak bi tražili i posebna jaja od posebnih kokoši iz drugih krajeva – narod bi ih zvao "vražje jaje" – kako bi zasjenili sve druge. Tako su neki koristili prvo jaje koje bi kokoš snijela, drugi bi preferirali jaje od kokoške koja u blizini nema vode, a treći bi čuvali jaje cijelu godinu kako bi bilo što spremnije za "tucanje".

Naravno, jajima su se častile i darivale komšije i prijatelji.

Veliko uskrsno jaje u Prozoru

Djevojke bi na Uskrs oblačile košulje koje su posebno pripremale i čuvale za tu priliku. Već nakon mise uslijedilo bi narodno veselje uz nezaobilazna kola, pjesme, užinu pored crkve i ašikovanje.

Posljednjih godina se na platou uz gradsku crkvu u Prozoru izloži veliko uskrsno jaje, što katolicima predstavlja posebnu atrakciju, ali i ostaje na razini toga.

"Nije to ništa posebno i nema neku specijalnu simboliku. Ovo veliko jaje koje se izloži, samo je dio jednog sveopćeg trenda u svijetu. Po mnogim evropskim gradovima se uz Uskrs postavljaju velika jaja, prije svega kao atrakcija", zaključuje fra Mato Topić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.