Nurkić u NBA: Bosanski impulsivan
Piše: Zoran Čutura
Već sam na ovim stranicama pisao o Jusufu Nurkiću, mladom centru iz Živinica, koji je košarkaško ime stvorio u zagrebačkoj Cedeviti. Ne mislim se na to vraćati, jer je već plasirana službena vijest da će Nurkić iduće sezone zaigrati u NBA, pa se pod onaj prethodni dio njegovog života i njegove karijere – podvlači crta.
Nurkića je kao 16. izbor uzeo Chicago, pa ga je odmah razmijenio u Denver, te će Jusuf iduće sezone igrati u planinskom Coloradu, pod ravnanjem trenera Briana Shawa, u društvu Ty Lawsona, JaVale McGeeja i ostalih. U rosteru Nuggetsa od stranaca su i Danilo Gallinari, Timofej Mozgov, Jan Vesely i Nikola Jokić (41. izbor ovogodišnjeg drafta i pitanje je hoći li odmah ići u NBA), pa Nurkić neće biti usamljen među Amerikancima.
Strelovit napredak
Amerikanci nisu znali mnogo o Nurkiću, što nije čudno, jer ni mi ovdje donedavno nismo mnogo znali o njemu, pa je tako visok izbor (iako predviđan prema nekim projekcijama) bio iznenađenje i za analitičare izuzetno bliske ligi. Da pojednostave stvari, u nedostatku relevantnijih informacija, jednostavno su ga nazvali “mountain man”, što bi kod nas značilo otprilike “od brda odvaljen” i taj će nadimak vjerojatno i zadržati.
Relevantni ESPN u analizi drafta nazvao je Nurkića “džinovskim Bosancem zlog duha s još džinovskijim ocem koji vjerojatno ima još zločestiji duh”, pokušavajući biti duhovit, a taj komentar ilustrira fotografija tate Nurkića koji sjedi za stolom na kojem su dvije boce pive, a u prvom su planu njegove ogromne šake. Nešto je vremena prošlo od NBA drafta i o njemu se već zna više, pa mu Amerikanci kao dobre strane vide tijelo, snagu, hrabrost i strelovit napredak, zbog čega ga uspoređuju s Nikolom Pekovićem, a kao slabosti nedostatak atletizma, sklonost prekršajima i – nezrelost.
Sve oni znaju, sve nes(p)retne tweetove koje je Jusuf odaslao u svijet tijekom prošle sezone, zbog kojih se morao ispričavati i zbog kojih je bio izviždan tijekom nekih utakmica. Posljednji naš susret zbio se krajem sezone u Cedevitinom trenažnom centru na Velesajmu. Rekao sam mu otprilike: “Budi dobar”, sluteći da će vrlo brzo završiti u NBA, i ne trebaju mu repovi koji bi se vukli za njim.
Odvratio mi je: “Pa, budite onda i vi dobri”, na što sam replicirao: “Imam više od pedeset, koga briga jesam li sad dobar ili nisam, ali ti, pred kojim je cijeli život i karijera – stvarno trebaš biti dobar.” A i jest dobar, samo je malkice svojeglav i impulsivan – baš onako bosanski.
U svakom mu slučaju želim sreću u tom stranom svijetu.
Odličan posao
A sad pokušajmo matematički obraditi taj posao. Točne cifre neko će vrijeme biti poslovna tajna – one na strani NBA vrlo će brzo postati javne, ali one na ovoj našoj strani neće nikada. U cijelom ovom “dealu” veoma je važno što je Nurkić tijekom sezone, neposredno pred završnicu Kupa, potpisao novi četverogodišnji ugovor s Cedevitom. Odličan posao i za njega koji je time “očistio i provjetrio glavu”, ali i za Cedevitu, koja je:
a) vezala kvalitetnog mladog igrača na duži rok,
b) u ugovor uglavila odštetni zahtjev.
Za Cedevitu, koja je mladi klub korporativnog duha, a vode ga vrlo tvrdoglavi i uporni ljudi, ovo je prvi put u povijesti da su pokazali tržišni njuh i na sportskom planu. Dat ću samo jedan primjer njihovog ponašanja u prošlosti – bili su potpisali Dontayea Drapera, kojeg je kao vođu momčadi prepoznao Aco Petrović i doveo ga je iz neke talijanske zabiti.
Nakon njegove prve godine, kad je Draper bio proglašen MVP-om Eurocupa, a Cedevita je šokantno došla do Final Foura tog natjecanja, dobili su ponudu Reala i Efesa da bude kupljen; siguran sam da se ponuda klubu kretala oko milijuna odštete. No, glatko su rekli “ne”, da iduće sezone ne bi napravili ništa bitno, da bi Draper odigrao bitno lošije i potom otišao u Real bez ikakve odštete, slobodan kao ptica.
Na greškama se uči…
Čitat ćete ovih dana, možda ste nešto od toga već i čitali, diplomatske izjave čelnika Cedevite o tome kako “nisu željeli zadržavati igrača koji je imao priliku otići u NBA”, ali krenimo od vrlo nediplomatske izjave predsjednika kluba Vebera koji je neki dan rekao da će “Nurkića pustiti samo u slučaju nemoralne ponude”. I moral i nemoral u ovom svijetu imaju svoju cijenu…
Nurkićev odlazak nakon ove sezone uopće nije bio predviđen ugovorom, imao je mogućnost otići nakon iduće sezone za milijun eura odštete (neslužbeno), pa se ta odšteta smanjivala prema kraju četverogodišnjeg ugovora. Dakle, Cedevita će inkasirati više od milijuna, moja je procjena negdje oko 1,3 milijuna eura, što može biti:
a) više od polovine klupskog budžeta za Euroligu ili…
b) bonus koji će upotrijebiti za formiranje stvarno kompetitivne euroligaške momčadi.
Široka momčad
Treba im jaka i široka momčad za euroligašku skupinu s CSKA, Maccabijem, Unicajom, Albom i Limogesom (trener Repeša odmah nakon ždrijeba obećao je Top 16) i za europsku sezonu koja će se produžiti do veljače, jer i u slučaju ispadanja iz Eurolige nastavljaju u Eurocupu. U svakom slučaju – sjajan posao na do prekjučer anonimnom klincu, ni Zdravko Mamić ne bi se posramio.
Ajmo sad na matematiku – kao 16. izbor Nurkić će za dvije zajamčene godine ugovora s Denverom inkasirati oko 3 milijuna dolara, treća sezona je opcija kluba. Prema NBA pravilima, od te cifre može se odstupiti samo 20 posto na više i na niže, uzmimo je kao točnu.
Prema NBA pravilima, NBA klubovi mogu za igrača pod ugovorom platiti “samo” 600.000 dolara odštete. Ostatak će Nurkić dodati iz svog ugovora. Dakle, 3 milijuna dolara minus, recimo, 40–45 posto poreza i menadžerskih provizija je 1,7 milijuna dolara, što je 1,24 milijuna eura. Onih 600.000 dolara odštete Nuggetsa je 438.000 eura. Od 1,3 milijuna eura odštete Cedeviti Nuggetsi će, dakle, platiti 438.000, a ostatak Nurkić nadoknađuje iz svog ugovora – to su 862.000 eura. Dakle, 1,24 milijuna minus 862.000 – ostat će mu 378.000 eura neto.
Otprilike, izračunao sam ovo ne znajući baš točne podatke. Ali, tu smo negdje – za dvije godine igranja u Nuggetsima Jusuf Nurkić će neto zaraditi, zaokružimo, 400.000 eura. Dovoljno za kruh i mlijeko, nedovoljno za privatni avion.
Na kraju balade
No, s 21 godinom – u toj dobi vršnjaci u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upisivat će drugu godinu fakulteta, ili će dane provoditi na sofi pred televizorom u dnevnoj sobi roditelja ne znajući što bi sa sobom, čekajući da mama još i napravi ručak kad se vrati s posla – a tek tad će po američkim zakonima moći legalno popiti pivo, bit će slobodan, s dvije NBA sezone u CV-u, i imat će još desetak sezona opakog zarađivanja pred sobom.
I, na kraju balade, znate li što je moglo srušiti cijelu ovu konstrukciju? Nurkićeva izrazita želja da igra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, zbog čega nije želio otići u SAD. Priča se mogla rasplesti i na taj način da Nuggetsi pričekaju još koju godinu, i da u Cedeviti ostane nezadovoljan igrač, tijelom u Zagrebu, duhom u Coloradu, a pripadajuća odšteta se smanjuje svakim slijedećim danom. Srećom za sve, to se nije dogodilo.
Izvor: Al Jazeera