Novinari u pravosudnom obruču

Piše: Zdenko Duka

Zbog neodazivanja na sudske rasprave slijedom privatne tužbe za klevetu biznismena i vremešnog plejboja Josipa – Dikana Radeljaka, prošlog utorka uhićena je poznata hrvatska novinarka Jasna Babić. U tri desetljeća novinarskog posla pisala je za tjednike Polet, Danas, Globus, Nacional i dnevnike Zapad, Slobodnu Dalmaciju, Večernji list, Jutarnji list, objavila je i dvije knjige – jednu o zagrebačkoj mafiji, drugu o slučaju Blaškić, a upravo završava knjigu o paljenju vještica u Hrvatskoj u 18. stoljeću. Ona je novinarka koja opasno živi, jer se cijeli novinarski vijek ponajviše bavi temama organiziranog kriminala i korupcije. Nakon odlaska iz Jutarnjeg lista, posljednje dvije-tri godine je izvan radnog odnosa, što je djelomično i doprinijelo neodazivanju na sud.

Iako je policija u devedesetim godinama, za vladavine Franje Tuđmana, izradila i složila 127 dosjea praćenih i prisluškivanih hrvatskih novinara, ipak u nešto više od 20 godina hrvatske države nijedan novinar nije zbog svog posla više dana bio zatočen, pa je pritvaranje Jasne Babić presedan. Općinski kazneni sud u Zagrebu odredio joj je pritvor do 30 dana, privedena je i pritvorena a da se nije znao dan kad će biti održana sudska rasprava na kojoj bi trebala dati iskaz.

Jasna Babić ispričala se na raspravi zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Josipu Radeljaku, koji je poslije isprike povukao tužbu za klevetu koju je podigao protiv nje prije četiri godine.

Energično je reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo, tražeći da je sud hitno pusti iz legendarnog remetinečkog zatvora, u kojem izdržava kaznu i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, jer je nedopustivo da tamo čami čekajući sazivanje sudske rasprave koja nije ni sazvana. Iste večeri dala je izjavu Hrvatskoj televiziji predstavnica OSCE-a za slobodu medija Dunja Mijatović, rekavši da je pritvaranje i zatvaranje novinara u slučajevima klevete u svakom slučaju nedopustivo. Oglasio se i SEEMO (Medijska organizacija za jugoistočnu Europu), zatim Makedonsko novinarsko društvo, bila je pripremljena reakcija Europske federacije novinara (EFJ), ali ju je preduhitrilo puštanje novinarke na slobodu u četvrtak poslije podne.

Naposljetku, ovog ponedjeljka novinarka Jasna Babić ispričala se na raspravi zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Josipu Radeljaku, koji je poslije isprike povukao tužbu za klevetu koju je podigao protiv nje prije četiri godine.

Kazneno djelo sramoćenja

Nije, naravno, neobično da optužene koji se ne odazivaju na sudske rasprave rano ujutro “pokupi” policija kako bi osigurala prisustvo na raspravi istog dana, ali ne sjećaju se ni vrsni i iskusni zagrebački odvjetnici situacije da je bilo tko čamio u pritvoru više dana čekajući raspravu koja nije sazvana.

Umjesto da učini korak naprijed i dekriminalizira uvredu i klevetu (kao što je to, na primjer, realizirano u Bosni i Hercegovini), novi Kazneni zakon, koji je stupio na snagu s novom 2013. godinom, otežava novinarima obranu i uvodi za ta djela više novčane kazne no dosad. Moguća kazna za uvredu je do 180 dnevnih plaća, za klevetu čak do 500 dnevnih plaća, a uvedeno je i novo kazneno djelo sramoćenja, zbog kojeg optuženik može biti kažnjen i sa 360 dnevnica. Za sramoćenje novinar može biti osuđen čak i onda ako je iznosio istinu ali sudac ocijeni da ona nije iznesena u javnom interesu.

Isprika pred sudom može dovesti do oslobađanja, ali isprika, naravno, ruši novinarsku vjerodostojnost – on se time odriče onoga što je napisao kako bi izbjegao kaznu.

Problem je i u tome što se teret dokazivanja u procesu za klevetu prebacuje s tužitelja na novinara. Jer, prema ranijim zakonskim odredbama, tužitelj je morao dokazati da je novinaru u novinarskom prilogu bio isključivi cilj naškoditi časti tužitelja. Sada novinar mora dokazivati da nije imao namjeru klevetati, nego informirati. Isprika pred sudom može dovesti do oslobađanja, ali isprika, naravno, ruši novinarsku vjerodostojnost – on se time odriče onoga što je napisao kako bi izbjegao kaznu.

Uvedene su i kazne za kaznena djela protiv časti i ugleda te govor mržnje i u internetskim medijima. Načelno se ne treba tome protiviti, jer su uvreda i kleveta ili govor mržnje jednako “teški” i onda kad su izrečeni u novinama i onda kad su na internetu. Problem su autori anonimnih komentara koji prelaze granice koliko-toliko uljuđene komunikacije, ali vjerojatno je da za internet neće biti previše tužbi.

Kazne su sve više

Prije dvije godine, kad se stvarao ovaj novi Kazneni zakon, radna grupa koja je na njemu radila bila je predvidjela za klevetu i ponovno (poslije osam godina) uvođenje kazne zatvora do godinu dana, no zbog velikog pritiska stručnih novinarskih organizacija, odustala je od toga. Odustali su od zatvora, ali su pooštrili druge odredbe i tako ugrozili novinarske i medijske slobode i egzistencije novinara.

Na slučaju Jasne Babić očito je i nešto drugo. Ona je izgubila stalni posao, a privatnu tužbu Radeljaka “zaradila” je zbog teksta koji joj je bio naručen od urednika u Jutarnjem listu. Europa press holding, kojem pripada Jutarnji list, plaćao je troškove u slučajevima tužbi protiv novinara. No, oni koji su u međuvremenu otišli teško više mogu računati na to da će im bivše medijske kuće platiti troškove i kaznu ako izgube proces. A kazne su, vidimo, sve više.

Zbog opće krize i stalnog pada oglašavanja u medijima te pada naklada, novinarska profesija i novinari su u najtežoj situaciji u posljednjih dvadesetak godina.

Još je jedna sudska odluka, i to odluka Vrhovnog suda Hrvatske, iznenadila novinare. Ovaj sud je još koncem 2011. godine ukinuo već pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da je bivša pomoćnica glavnog urednika Slobodne Dalmacije od uprave tog lista dobila protuzakoniti otkaz i vratio je predmet na ponovno suđenje. Vrhovnom sudu su bila potrebna samo tri mjeseca da pozitivno riješi zahtjev Slobodne Dalmacije za revizijom, ali mu je trebalo više od godinu dana da presudu dostavi novinarki Nataši Škaričić. A ona je baš prošle godine ovrhom od Slobodne Dalmacije uspjela dobiti presuđeni novac, hoće li ga morati vraćati?

Zbog opće krize i stalnog pada oglašavanja u medijima te pada naklada, novinarska profesija i novinari su u najtežoj situaciji u posljednjih dvadesetak godina. A ove dvije sudske presude i oštriji Kazneni zakon upozoravajući su primjeri za ono što se novinarima još može lošeg događati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera