Novi sudar SAD – Kina bit će oko iranske nafte

Iran trenutno izvozi 1,7 miliona barela sirove nafte dnevno, a Kina kupuje četvrtinu tog iznosa (EPA)

Možda to nikom nije potrebno, ali odnosi SAD-a i Kine će početkom novembra dostići novu kritičku tačku, kada nove američke sankcije Iranu budu u potpunosti stupile na snagu, sa proklamovanim ciljem da se iranski izvor nafte svedu na nulu.

Iran trenutno izvozi 1,7 miliona barela sirove nafte dnevno, a Kina, koja kupuje četvrtinu tog iznosa, polako postaje centar globalnog otpora toj unilateralnoj akciji Washingtona, ocenjuje se u tekstu uticajnog američkog ekonomski nedeljnika Barons.

“Ne verujem da će Kina popustiti pred američkim zahtevima, uzevši u obzir pogoršanje odnosa između dve zemlje”, kaže Stephen Brennock, analitičar i broker na tržištu nafte.

Pozornica za novi sukob

Sve izgleda kao da je pozornica već postavljena za veliki trgovinski sukob, međutim, obe strane imaju razloga da u senci načine neke ustupke – Kina kao lek za već napete odnose sa SAD, a Washington da bi izbegao šok cena nafte.

Ali, predstojeći rok – 4. novembar – kada američke sankcije Iranu stupaju na snagu, samo povećava neizvesnost na tržištu nate, koje je i bez toga dovoljno krhko.

Svi veliki kupci iranske nafte ne žele da ponovo budu stavljeni na amereičku “crnu listu”.

Evropljanima su ruke, međutim, vezane, jer njihovim naftnim tržištem dominiraju privatne kompanije, koje žele da zaštite svoje interese u SAD-u, kao i u finansijskim transakcijama kojima dominira dolar.

Plaćanje u ‘petro-juanima’

Kina je u boljem položaju da izbegne američke mere, kaže Peter Herel, koga je State Department u vreme predsednika Baracka Obame angažovao za sprovođenje sankcija Iranu, a sada je saradnik u Centru za novu američku bezbednost.

“Oni imaju gomilu srednjih i malih rafinerija koje nisu direktno izložene uticaju SAD-e”, kaže Herel.

Peking, takođe, ima iskustva u kupovini sirove nafte u svojoj valuti i početkom godine je sklopio ugovore sa plaćanjem u “petro-juanima”.

Svojevremeno je Obamina administracija uspela da iranski izvoz svede na milion barela dnevno, a Herel procenjuje da bi tim predsednika Donalda Trampa mogao biti zadovoljan ako postigne tako nešto, pošto najave potpunog prekida izvoza iranske nafte nisu održive.

Kina je izgleda rešena da smanji uvoz preko velikih državnih rafinerija, poput Sinopeka, kao ustupak Washingtonu.

Iran i Kina čekaju 2020.

“Osnovno je da dve strane izbegavaju veliki sukob oko sankcija Iranu, ali to će biti potencijal za sukob”, kaže Michael Hearson, koji je u konsultantskoj firmi Eurasia Group zadužen za Kinu.

Dalje akcije Trampove administracije zavise u velikoj meri od toga da li će Saudijska Arabija i drugi bliskoistočni proizvođači povećati proizvodnju, na šta ih Washington otvoreno ohrabruje.

Rijad, međutim, izgleda ne žuri da se povinuje, kažu analitičari.

“OPEC ne želi da poveća proizvodnju za 1,5 miliona barela dnevno i da tržište ponovo bude ponovo preplavljeno viškovima nafte”, kaže Edward Bell, analitičar banke Emirates NDB iz Dubaija i dodaje: “Takođe treba sačuvati obraz, kako ne bi izgledalo da se pokoravaju Amerikancima.”

Najsigurnija prognoza je da Trampov tvrd stav prema Iranu i Kini nijednu od te dve zemlje verovatno neće naterati da načine ustupke koje on želi.

Nestrpljivi investitori

Iranski lideri se ukopavaju u svom stavu i nadaju se da će Trampa naslediti neko “mekši”, kaže Ariana Tabatabaj, koja je u korporaciji RAND prati Iran.

“Oni bi da sačekaju i vide šta će se dogoditi 2020. godine”, kada su naredni predsednički izbori u SAD-a, dodala je ona.

Kineski vođe su doneli sličnu odluku, procenila je banka JP Morgan, i iznela sledeće predviđanje: “Trgovinski rat u punom obimu postaje naš novi osnovni scenario za 2019. godinu.”

Ipak, malo koji investitor je spreman da se strpi dve godine, a sankcije Iranu su samo još jedna stvar o kojoj treba da brinu, konstatuje Barons.

Izvor: Agencije