Oglasi

Novi smjer HDZ-a ili izborni ‘cajtnot’?

Andrej Plenković ima velike šanse naslijediti Tomislava Karamarka, no upitno je da li je to prava želja stranke.
Plenkovića se doživljava kao političara modernih nazoraDuško Jaramaz/Pixsell - Arhiva

Piše: Tomislav Šoštarić

Odmah nakon što je Tomislav Karamarko dao ostavku na mjesto predsjednika Hrvatske demokratske zajednice jer nije uspio okupiti novu većinu u Hrvatskom saboru, u stranačkim, političkim i medijskim krugovima, ali i široj javnosti, počelo se (ponovno) spominjati ime Andreja Plenkovića.

Činilo se da je praktički već gotova stvar da će ovaj hrvatski diplomat i političar mlađe generacije, trenutačno zastupnik u Europskom parlamentu, nakon što je promptno najavio kandidaturu, preuzeti vodstvo stranke na novim stranačkim izborima, nešto više od dva mjeseca nakon što je na prethodnim kao jedini kandidat pobijedio Karamarko.

Ipak, jednako velikom brzinom pojavili su novi potencijalni kandidati. To mnoge promatrače nije začudilo s obzirom da, kako se čini, Plenković ne uživa preveliku popularnost u dijelu vodstva i članstva stranke.

Izbjegao posljednji 'sraz' s Karamarkom

Iako su mnogi to očekivali, a neki i priželjkivali, na posljednjim stranačkim izborima Plenković se nije pojavio kao protukandidat Karamarku za šefa stranke. Nedavno je kritičarima ponudio i objašnjenje - procijenio je kako je logičnije da se stranka tada, dok je još bila u vlasti i nastojala izboriti se za provođenje svog programa, fokusira na rad izvršne vlasti. A kada je uvidio da stvari idu krivim smjerom, procijenio je da je došlo vrijeme za unutarstranačke reforme. 

Ipak, odmah nakon Karamarkovog odlaska najavio je kandidaturu. 'Vjetar u leđa' zasigurno su mu dale i očite izjave podrške Vladimira Šeksa, HDZ-ovog doajena s velikim iskustvom i respektabilnim utjecajem u stranci.

Mnogi poznavatelji prilika ocjenjuju da ga smatraju "premodernim" i "preliberalnim". Prati ga i imidž političara nesklonog raspravama na temu "ustaša i partizana" i okrenutog aktualnim problemima hrvatske realnosti.

Pravnik respektabilne diplomatske karijere

Plenković jer rođen 1970. godine u Zagrebu, gdje je i odrastao. Pravni fakultet upisao je 1988. i diplomirao 1993. na temu "Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka". Kasnije je završio i poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog prava.

Studentsku praksu obavio je u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood. Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu boravio je 1993., a potom i u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama.

U Ministarstvu vanjskih poslova zaposlio se 1994. kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Od 1997. do kraja 2001. načelnik je Odjela. Bio je i član pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Od 2002. do 2005. zamjenik je šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Briselu, a po povratku u Zagreb, od travnja 2010. do prosinca 2011., obavljao je dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor.

U HDZ se učlanio 2011. i postao zastupnik u Saboru. Kao kandidat HDZ-a na prvim izborima za Europski parlament 2013. osvojio je najveći broj preferencijalnih glasova među kandidatima HDZ-a i postao član Europskog parlamenta.

Na općim izborima za EP 2014. Ponovno je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova među kandidatima HDZ-a, a u rujnu iste godine izabran je i za predsjednika Izaslanstva Europskog parlamenta za Ukrajinu.

Potpuna suprotnost Karamarku

Među njemu sklonim stranačkim kolegama, ali i dijelu oporbe, doživljava ga se kao političara modernih i demokratskih političkih i ideoloških nazora, koji bi mogao pridonijeti poboljšanju opće političke klime, demokratizirati HDZ i stvoriti od njega modernu stranku demokršćanskih nazora po "njemačkom modelu" te osloboditi je ideoloških balasta "tvrde" Karamarkove politike.

S takvom reputacijom, Plenković i među građanima već dulje vrijeme figurira kao potpuna suprotnost Karamarku koji je, od kada je došao na čelo HDZ-a, u istraživanjima javnog mišljenja držao i čelo ljestvice najnegativnijih političara.

Nakon što posljednjih dana naglo pada broj potencijalnih protukandidata, a njemu sve više raste podrška čak i među nekima od njih, sada je, čini se, vrlo izgledan novi predsjednik HDZ-a.

No, dok se čini da sve sigurnije korača prema stranačkom tronu, dobri poznavatelji prilika u hrvatskoj politici smatraju da mu, ukoliko stigne tamo, neće biti nimalo lako.

Podrška zbog brzih izbora

Puljić-Šego smatra da Plenković ne bi imao tako jaku podršku da HDZ nije u vremenskoj 'stisci' zbog izvanrednih izbora. "Suočeni s 'problemom' brzih izbora, Plenković im se čini najbolji izbor. Čini mi se da HDZ, po ne znam koji put, 'pada u nesvijest' na međunarodnu diplomatsku karijeru, znanje stranih jezika...Taj smo film već gledali".

Unatoč toj 'opoziciji', ipak smatra da bi HDZ s Plenkovićem doživio redizajn političkih ideja jer mnogi, pogotovo mlađi članovi iz vrha stranke, nisu bili zadovoljni politikom 'ustaša i partizana'. "Negodovali su zbog bavljenja prošlošću, komunizmom i slično, ali nisu imali hrabrosti službeno izraziti nezadovoljstvo. Shvaćali su da to ne ide u dobrom smjeru, ali u HDZ-u se predsjedniku otvoreno ne prigovara".

Iva Puljić-Šego, novinarka Večernjeg lista koja godinama prati hrvatsku političku scenu, smatra da će se, ako bude izabran, morati nositi s teretom da se kandidirao tek nakon što je Karamarko "pao na koljena", umjesto na stranačkim izborima prije nešto više od dva mjeseca. 

"Taj dojam njegovog nedostatka hrabrosti bit će još veći ako ostane jedini kandidat za predsjednika HDZ-a. U ovom trenutku se čini da situacija ide baš u tom smjeru, a ona je za Plenkovića najnepovoljnija. Ispast će da se kandidirao tek kad je bilo izvjesno da može dobiti izbore, a pri tome je, izgleda, postignut dogovor u HDZ-u da jedini kandidat bude baš on. Pod izlikom da stranci ne trebaju podjele u vremenskom tjesnacu uoči novih parlamentarnih izbora", kaže Puljić-Šego.

Neće se baviti podjelama

Podsjeća da je HDZ i zadnji put birao Karamarka po principu jedan član, jedan glas - jedan kandidat, a to bi se, kaže, moglo ponoviti.

"Smiješno je da stranka koja se hvali sa 200.000 članova ne može iznjedriti više od jednog kandidata. Od trenutka kada je Plenković najavio svoju kandidaturu, počeli su istupati šefovi HDZ-ovih lokalnih organizacija i davati mu podršku, iako još nije službeni kandidat. Sve to pojačava dojam o stranci koja uvijek traži 'dragog vođu'. Tim je smješnije jer su prije dva mjeseca 'jednoglasno' izabrali Tomislava Karamarka, a sada su pretrčali u tabor Andreja Plenkovića."

Iako se svojevrsni v.d. predsjednika stranke Milijan Brkić i dalje ne izjašnjava, Puljić-Šego smatra da je sve izvjesnije da Plenković ima i njegovu podršku te ocjenjuje da je riječ o političkom pragmatizmu, budući da su u stranci uvjereni da jedino Plenković može ostvariti dobar rezultat na izvanrednim parlamentarnim izborima - a to je pobijediti SDP sa Zoranom Milanovićem na čelu.

Ukoliko postane šef stranke, tek će se vidjeti, ističe Puljić-Šego, jesu li Plenkovića u stranci precijenili i za što ima snage. No, sigurno se, kaže, radi o političaru koji će ići u smjeru razvoja HDZ-a kao moderne demokršćanske stranke. 

"Relaksirat će tenzije u društvu jer se neće baviti podjelama. Pretpostavljam da će biti snažno europski usmjeren. Naklonost medijske javnosti već ima, pa će mu sigurno biti lakše nego Karamarku", zaključuje Puljić-Šego.

Rimac: Hladan doček kandidature

Politički analitičar Ivan Rimac smatra da se na prošlim unutarstranačkim izborima Plenković nije suprotstavio Karamarku jer je procijenio da u tome trenutku nije imao šanse za pobjedu i riskirao bi kasniju poziciju u stranci.

"Karamarko je pažljivo birao vrijeme provođenja unutarstranačkih izbora, plasirajući pri tom teze da HDZ nije izgubio niti jedne izbore pod njegovim vodstvom - posljednje izbore je anulirao ulaskom u suradnju s Mostom i formiranjem koalicijske vlade. Pri tome treba naglasiti da je u posljednjih nekoliko godina uporno uklanjao potencijalne oponente iz kruga vrha stranke, primjerice Dragu Prgometa, dajući do znanja da opoziciji njegovom vodstvu nema mjesta u HDZ-u", kaže Rimac.

Milanović ga 'vidi' u SDP-u

Dobru reputaciju, čini se, Plenković uživa i u protivničkom taboru – Socijaldemokratskoj partiji. Šef SDP-a Zoran Milanović, kojemu bi Plenković, ukoliko postane predsjednik HDZ-a, bio izravni 'izazivač' na izvanrednim izborima i, smatraju i u HDZ-u i SDP-u, vjerojatno jedini koji bi ga mogao pobijediti, izjavio je da Plenković prije spada u liberalnu struju SDP-a nego u HDZ te da mu nije jasno što u toj stranci radi. 

"Simpatično je kako je brzo nakon što sam obznanio svoju kandidaturu zavladala panika i kod njega i u SDP-u. Ja se u HDZ-u zajedno sa svojim kolegama osjećam jako dobro", odgovorio je Plenković, koji je dao do znanja i da je spreman na sučeljavanje s Milanovićem - nešto čega se Karamarko klonio kad god je mogao.

Što se tiče trenutačnog raspoloženja stranačkog vodstva prema Plenkoviću, Rimac ističe da je njegovo rano isticanje kandidature dočekano vrlo hladno u Predsjedništvu stranke.

"Očito se da je u tom trenutku računalo s vodstvom Tomislava Karamarka iz sjene i predsjednikom stranke koji bi bio iz krugova bliskih Karamarku. Cijeli scenarij je u dlaku isti onome kako je Ivo Sanader organizirao svoj odstup. No, za razliku od Jadranke Kosor, vjera u mogućnosti da Karamarko kontrolira situaciju iz sjene vrlo je brzo okopnila."

Vodstvo je odustalo od ideje o Karamarkovoj 'marioneti', a za to, kako navodi, postoje barem tri razloga - odstupanjem od stranačkih i državnih funkcija izgubio je osnovni instrument svoje političke moći, odnosno kontrolu represivnog aparata države.

Mijenjanje HDZ-a 'dug i trnovit put'

Također, Predsjedništvo HDZ-a nije ostalo jedinstveno u obrani te koncepcije, odnosno pojavili su se drugi kandidati, a tu je i pritisak istraživanja javnog mišljenja, koja su išla u prilog tezi da HDZ-u ne treba kontinuitet dosadašnje politike, već netko tko će preokrenuti trendove.

"Ostaje da pričekamo i vidimo hoće li tijek unutarstranačke kampanje - koje u klasičnom smislu ipak neće biti - skrenuti sve kandidate u ekstremno desne izjave, kako je to bilo u prošlim stranačkim izborima ili će zahtjevi trenutka dovesti do distanciranja od ekstremizma koji je snažno zagovarao Karamarko."

Zato i u slučaju Plenkovićevog dolaska na mjesto šefa HDZ-a, bez obzira na njegove najave o promjeni orijentacije, u stranci i dalje, kaže Rimac, ostaju tegobni unutarnji problemi - između ostaloga, nije izvjesno da će ga prihvatiti ne samo vodstvo, već i članstvo kojem je, kaže Rimac, anti-komunizam relativno dobro "legao".

"Pred Plenkovićem bi, ako misli mijenjati HDZ i hrvatsku politiku, bio vrlo dug i trnovit put", zaključuje Rimac.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.