Novi front u sirijskom ratu: Zašto je važan Manbij?

Turske snage napreduju prema Manbiju (AP)

Sanliurfa, Turska – Uprkos međunarodnom pritisku, novim američkim sankcijama i direktnom sukobu sa sirijskim Vladinim snagama, Ankara nastavlja s vojnom operacijom na sjeveroistoku Sirije.

Nakon preuzimanja pograničnih gradova i sela od kurdskih boraca, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u ponedjeljak je obećao da će nastaviti plan da dalje potisne sa granice kurdske Sirijske demokratske snage – SDF, koje Ankara smatra “terorističkom” organizacijom.

Sa snagama koje su krenule istočno od rijeke Eufrat, Ankara je sada usmjerila pažnju na Manbij, strateški grad s arapskom većinom, koji je pod kontrolom SDF-a od 2016. godine.

Borci lojalni Turskoj, s opozicionom Slobodnom sirijskom vojskom – FSA, počeli su se okupljati na obodima Manbija kasno u ponedjeljak, dan nakon što je SAD objavio da povlači svoje vojnike iz regije.

Nacionalna zastava u centru grada

Nakon ovog poteza Washingtona, pojavili su se izvještaji da su vojnici sirijske Vlade mobilizirani blizu Manbija, nakon što je SDF u posljednji momenat, posredstvom Moskve, postigao dogovor s Damaskom da se odbrani od turske operacije.

Do utorka je mala jedinica vojnika sirijske Vlade ušla u Manbij, prvi put od 2012. godine, dok su snimci koji su objavljeni na socijalnim mrežama pokazali kako borac lojalan Vladi podiže nacionalnu zastavu u centru grada.

U međuvremenu Rusija, veliki vojni saveznik sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, kaže da njene snage patroliraju na prvim linijama između savezničnih snaga Turske i pozicija sirijske vojske izvan grada, kako bi spriječila sukobe.

Ovakav razvoj događaja ne samo da upućuje na otvaranje novog fronta u devastirajućem ratu u Siriji, koji traje već osam godina, nego na kraj vladavine SDF-a u ovom području, navode stručnjaci.

“SDF je pao iznenađujuće brzo”, rekao je Omar Kouch, sirijski analitičar u Turskoj, dodajući da je, uprkos naporima Rusije da “posreduje između njih i sirijske Vlade”, grupa ostavljena da se sama brani.

“Njihov san stvaranja države pored regije ‘Rojava’ bit će gotov ako sirijska Vlada preuzme kontrolu”, dodao je Kouch, misleći na napore SDF-a da stvori autonomnu federaciju na sjeveroistoku Sirije.

Na strateškom autoputu M4

Lociran u sredini sjevernog pojasa Sirije, Manbij je bio meta skoro svih aktera u sirijskom ratu, zbog linija snabdijevanja koje prolaze kroz njega.

Različite strane su ga kontrolirale tokom rata.

Nakon što su ga preuzeli pobunjenici 2012. godine, grad je zauzela oružana grupa Islamska država Irak i Levant – ISIL 2014. godine, koja ga je izgubila u naletu SDF-a prije tri godine.

Manbij se nalazi na autoputu M4, velikoj komercijalnoj ruti koja povezuje zapadni lučki grad Latakiju s Halepom, Raqqom i naftom bogatim Deir Az Zorom na istoku.

Assadu bi kontrola nad ovim autoputom mogla pomoći u obnovi ekonomije.

“Sirijska Vlada ima fokus na Manbij već nekoliko godina. Danas su vidjeli povlačenje američkih vojnika i rusku podršku kao priliku da nešto urade”, kaže Aron Lund iz Fondacije Century.

Za Ankaru, s druge strane, učvršćivanje pozicije na tom području značilo bi spječavanje SDF-a od kretanja oko Eufrata i izolaciju mjesta koje su pod njegovom kontrolom, kao što je Hassakeh, kao i izolaciju Qamishlija, koji je pod kontrolom Vladinih snaga.

‘Sigurna zona’ od 30 kilometara

Manbij je, također, značajan za turski plan da napravi takozvanu sigurnu zonu, očišćenu od kurdskih boracam gdje se može vratiti 3,6 miliona sirijskih izbjeglica koje se trenutno nalaze u Turskoj.

U ponedjeljak je Erdogan ukazao na to da bi širenje operacija na Manbij izazvalo sukob s Rusijom.

Marwan Kabalan, direktor Arapskog centra za istraživanje i političke studije, rekao je da bi Moskava mogla postići “sporazum” s Ankarom, što bi podrazumijevalo povlačenje SDF-a i stavljanje kontrole u ruske ruke.

Za Erdogana bi takav dogovor bio efikasniji od prethodnih propalih pokušaja da postigne sporazum sa SAD-om oko svojih ciljeva da napravi “sigurnu zonu” od najmanje 30 kilometara.

Ulazak u Manbij se vidi kao ključni potez za uspostavljanje takve zone i povezivanje s drugim osvojenim dijelovima tokom dvije prethodne turske vojne operacije na sjeveru Sirije, smatraju analitičari.

“Ako Erdogan također osmisli kako ući u regiju Kobane, može povezati sva područja pod kontrolom Turske na sjeveru Sirije, što bi, manje-više, bila granična zona o kojoj govori”, kaže Lund.

Turska je dugo govorila da želi da njena granica bude očišćena od SDF-a, kojeg Ankara vidi kao produženu ruku Radničke partije Kurdistana – PKK.

‘SAD je prevario Vijeće plemena’

Prema lokalnim podacima, u Manbiju živi oko 700.000 ljudi, uključujući hiljade interno raseljenih.

Iako je pod kontrolom SDF-a, najmanje 80 posto stanovništva su etnički Arapi, sa 29 plemena, kaže Hassan al-Hussein, član Vijeća plemena, mreže plemenskih predstavnika.

Za Husseina operacija koju vodi Ankara prilika je da se izbaci SDF, čiji su borci, kaže, prekršili prava lokalnog stanovništva.

“Svaka zemlja koja nam pomaže da se sigurno vratimo u Manbij je naš saveznik”, dodaje Hussein, koji se nalazi u mjestu Sanliurfa, na turskoj jugoistočnoj granici, nakon što je pobjegao iz Manbija 2015. godine.

“Za sada je samo Turska voljna to uraditi.”

Kako kaže, Vijeće plemena je nekoliko puta pokušavalo “dobiti pomoć SAD-a”, ali bez uspjeha, jer je SDF američki saveznik u borbi protiv ISIL-a.

“Htjeli smo objasniti sva kršenja naših prava, prema svjedočenju naših ljudi, te ugovoriti sastanak s američkim zvaničnicima.”

“Zbog ovoga osuđujemo SAD… Smatramo da su odgovorni za ono što nam se desilo.”

Kada je SDF preuzeo kontrolu nad gradom 2016. godine, grupa je “pokušala nametnuti radikalnu podjelu”, kaže Hassan.

‘Svi se želimo vratiti’

“Oni kontroliraju administraciju, naftna i gasna polja i ne puštaju nas ni blizu ovih institucija.”

U oktobru 2015. godine je Amnesty International optužio Jedinice narodne zaštite – YPG da su otjerale Arape i Turkmene iz područja koje su preuzeli nakon borbi s ISIL-om.

Hussein također optužuje SDF za slučajeve “nasumičnog hapšenja” ljudi koji su navodno u kontaktu s Turskom ili FSA-om. 

Međutim, ističe da su “bratske veze između Arapa i Kurda, za sada, “netaknute”.

“Mi smo braća s civilima Kurdima u Manbiju… Naši problemi počeli su s dolaskom YPG-a.”

Mahmoud Assad, 57-godišnji Arap iz Manbija, slaže se s njim: “Uvijek ćemo pružiti dobrodošlicu našoj kurdskoj braći, kao što smo ranije činili.”

“Danas, s turskom operacijom, mi osjećamo da nam oni pomažu da se vratimo. To je ono što mi želimo… Naši ljudi su pobjegli od nemira 2013. godine i svi se želimo vratiti.”

Izvor: Al Jazeera