Nova slovenska vlada pokreće ‘prazan hod’ s Hrvatskom

Nakon što je potpisan sporazum o formiranju nove slovenske vlade lijevog centra, prve manjinske vlade u Sloveniji, na čijem čelu će biti Marjan Šarec, slijedi njezino formiranje, čime će naslijedit i sva otvorena pitanja s Hrvatskom, od kojeg su najteža ono o arbitražnoj presudi u vezi granice, koju Hrvatska ne prihvaća, pitanje štediša Ljubljanske banke, ali i želja Hrvatske da uđe u Schengenski prostor.

Smjena vlasti događa se nakon što je Slovenija tužila Hrvatsku pred Europskim sudom pravde zbog neprovođenja arbitražne presude i dok u Ljubljani raste nezadovoljstvo zbog postupaka hrvatskih sudova i presuda protiv Ljubljanske banke.

Komentirajući u kojem smjeru bi s novim slovenskim vlastima moglo ići rješavanje tih problema, hrvatski analitičar Davor Gjenero kaže kako jedinu razliku za hrvatsko-slovenske čini odlazak Karla Erjavca s mjesta ministra vanjskih poslova.

Gjenero: Karl Erjavec glavna razlika

“To je dobra vijest za hrvatsku diplomaciju jer to znači da prestaje ono razdoblje koje traje još od vremena kad je Hrvatsku predstavljala gospođa Vesna Pusić, u kojem je gospodin Erjavec odbijao svaki kontakt s Hrvatskom i prekidao svaki kontakt između hrvatskog i slovenskog ministarstva vanjskih poslova. To znači da će u narednome razdoblju hrvatsko i slovensko ministarstvo moći razgovarati o svemu drugome, osim o pitanju razgraničenja, pitanju Ljubljanske banke i ovim bilateralnim pitanjima”, kaže Gjenero.

Bez posebnog angažmana u regiji

Uz Erjavca, vrlo oštar prema Hrvatskoj bio je i dosadašnji slovenski ministar poljoprivrede Dejan Židan, kojem su smetale i europske odluke u njegovom resoru, koje su išle Hrvatskoj na ruku u sporovima sa Slovenijom, poput one o vinu Teran.

Židan je mjesto u Vladi zamijenio funkcijom šefa parlamenta. I njegova i Erjavčeva nova pozicija su, kaže Gjenero, posljedica ambicija ove dvojice političara. Nakon poraza na izborima i situacije da sam nije ušao u parlament, Erjavec nije mogao računati na ostanak na mjestu šefa diplomacije.

“Slovenija je bila, zbog izrazito proruske politike koju je vodio Erjavec, pod određenim pritiskom euroatlanskih struktura i to je dodatni razloga da on nije mogao računati na to mjesto. A Židan je ‘pobjegao’ iz Ministarstva poljoprivrede, gdje nije napravio Bog zna što, i preuzeo zapravo drugu najkomotniju poziciju u političkom sustavu – najkomotnija je pozicija predsjednika republike, druga najkomotnija pozicija je pozicija predsjednika parlamenta”.

Što se tiče angažmana u regiji, Gjenero navodi da Slovenija u regiji nastupa uglavnom tamo gdje nešto može prodati i da u posljednje vrijeme nije posebno angažirana.

“Nema nekog velikog slovenskog utjecaja na donošenje odluka o regiji, nema onakvih snažnih inicijativa kakve je svojevremeno znao imati premijer pa predsjednik Janez Drnovšek”.

Iako je to dobra stvar za bilateralne odnose, napominje, nije toliko dobra da bitno promijenila stvari. No, ističe, nije loše ni što mjesto šefa slovenske diplomacije preuzima dosadašnji premijer Miro Cerar, za kojega kaže da je umjereni političar s kojim se može razgovarati.

“U jednom trenutku su [hrvatski premijer, Andrej] Plenković i Cerar bili vrlo blizu dogovora, ali se onda Cerar zbog bliženja izbora prepao i povukao, što je blokiralo bilo kakav daljnji dijalog. Za Hrvatsku je zgodno to što, kako sada stvari stoje, Slovenija dobiva izrazito slabu ministaricu pravosuđa jer to znači da će biti dosta nekompetentna u lobiranju koje je već počelo prema sudu Europskih zajednica”.

Za Hrvatsku je, ističe, također dobro što će vlada Marjana Šarca formalno ovisiti o, kako kaže, lijevim radikalima, odnosno stranci Ljevica koja će vladu podržavati u parlamentu.

“To znači da ta vlada neće biti baš s previše simpatija gledana u Bruxellesu i da će njezin rejting unutar EU-a ostati dosta nizak. Za Hrvatsku je dobro da je u ovom razdoblju napravljen iskorak u pitanju zaštite granica pa da je to onda potvrđeno i u razgovoru premijera Plenkovića i kancelarke [Angele] Merkel. Ako Hrvatska doista dobije čvrstu potporu Njemačke za pristupanje schengenskoj zoni, onda to znači da Slovenija neće imati snage oduprijeti se hrvatskom pristupanju schengenu. To je, čini mi se, trenutno najvažnija stvar”.

‘Vlada statusa quo’

Za sve drugo, navodi, treba pričekati da se vidi kako će se situacija razvijati jer nije jasno, kaže, hoće li nova vlada biti dužeg ili kratkog daha.

“Ne čini se da su relevantan broj resora zapravo preuzeli ljudi koji stvarno razumiju političke procese, tako da treba vidjeti kakvi će biti njihovi rezultati. Ali sasvim je izvjesno da će opozicija u Sloveniji biti vrlo glasna i ustrajati na tome da je ova vlada nelegitimna jer da su je, uz pomoć Šarca, kreirali gubitnici na parlamentarnim izborima”.

U vezi granice, Gjenero smatra da se u iduće vrijeme neće događati ništa, osim stvari poput aktualnog produživanja žičane ograde na granici s Hrvatskom što je, kaže, pokušaj opstruiranja Hrvatske u Bruxellesu.

“Nije bez vraga da se to dešava istovremeno kada premijer razgovara s njemačkom kancelarkom o pristupanju schengenu. Ova vlada neće imati snage započeti pregovore, njihova većina je izrazito tanka i to je vlada ‘statusa quo'”.

Velike promjene ne očekuje ni Primož Cirman, novinar slovenskog portala siol.net i to iz tri razloga. U prvom redu, od pet stranaka u novoj vladi, kaže, tri su stranke bile i u prijašnjoj Mire Cerara, a on je, navodi, bio jedan od najvećih pobornika i poslije izbora da se uloži tužba protiv Hrvatske sudu EU-a.

“Sad kad je tužba uložena, tu dolazimo do drugog razloga – ja mislim da će sad u odnosima između Slovenije i Hrvatske doći do nekoliko mjeseci praznog hoda. Znači, Slovenija je uložila tužbu, Hrvatska će reagirati, a u stvari vlade na obje strane možda će se baviti nekim drugim pitanjima, u Hrvatskoj možda više nekim unutrašnjim – Uljanikom, Agrokorom – i BiH, a u Sloveniji ionako je vlada manjinska, znači da će se puno baviti sama sa sobom”, kaže Cirman.

‘Prazni hod’

Jedino što bi moglo poremetiti ‘prazan hod’ su, kaže, ovrhe hrvatskih banaka u vezi imovine Ljubljanske banke i Nove ljubljanske banke, a druge stvari, poput incidenata u Piranskom zaljevu, u toj fazi ne očekuje.

Cirman: Cerar će lobirati za arbitražu

Komentirajući kapacitete nove slovenske vlade za rješavanje problema, Cirman kaže da se o tome svi u Sloveniji pitaju i da je možda i dobro što od nje nitko ne očekuje ništa.

“Ova vlada je neka vrsta eksperimenta koji u Sloveniji još nismo imali. Ovo je prva manjinska vlada koja nema većinu u Državnom zboru odmah poslije izbora. Uvijek kad su se vlade formirale imale su koaliciju koja je imala više od 45 zastupnika u parlamentu. Sad to nije tako, znači ova vlada u potpunosti zavisi od glasova zastupnika Ljevice. To znači da može Ljevica da blokira svaku reformu koju predloži ova vlada i ona je u stvari nastala kao jedan obrambeni blok ispred Janeza Janše. Znači ovo da Janez Janša ne stigne na vlast prva je i najmoćnija stvar koja druži stranke ove vlade, a druga stvar je da svi znaju da kad ova vlada padne neki od aktera u ovoj vladi neće im biti više mjesta na političkoj pozornici”.

No, podsjeća, jedini koji nije bio za kontinuitet dosadašnje strategije prema Zagrebu u vezi granice, upravo je Janša.

“On je još za vrijeme kampanje zagovarao stajalište da je ovo bilateralno pitanje i da bi u stvari Slovenija i Hrvatska morale otpočeti rješavati probleme na dan 25.6.1991. I to je isto i stav Zagreba. I sad očekujem da će Cerar u ovom praznom hodu u ovih nekoliko mjeseci pokušati pojačati lobiranje u nekim europskim glavnim gradovima da ipak podrže stajalište Slovenije da se mora ustrajati kod poštivanja arbitražne presude”.

“Tu dolazimo do trećeg razloga – mislim da će sad kad Cerar vodi Ministarstvo vanjskih poslova više fokusa biti usmjereno u pojačanje odnosa između Slovenije i zemalja tzv. jezgra EU-a, znači Njemačke, Francuske, Beneluxa i drugih zemalja. Slovenija je još za vremena Karla Erjavca uložila puno energije u odnose, ali zbog osobnih simpatija Karla Erjaveca prema Rusiji možda se na trenutke činilo da Slovenija ima neke druge vanjske prioritete. I sad mislim da će Cerar pokušati ovaj utisak koji je možda nastao u očima nekih naših vanjskopolitičkih partnera pokušati da popravi”.

Situacija na sudu će potrajati i ne očekuje nova događanja, čak niti da će uskoro doći do posjeta između Šareca i Plenkovića, iako je Šarec upitan na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima upitan kao kandidat koga bi prvoga posjetio ako bi postao predsjednik, odgovorio da bi išao u Zagreb.

“Ali to je bilo još prije nego je bila tužba uložena. Tako da sad očekujem da će on možda za prvi posjet ići u Beč ili u Berlin”.

Domen Kos, direktor ljubljanskog Instituta za politički menadžment, također smatra da Šarec i njegova vlada neće drastično mijenjati slovenske stavove u pogledu arbitraže i drugih otvorenih pitanja s Hrvatskom.

“Radi se o istoj politici koju je vodila vlada Mira Cerara, samo što je na čelu vlade sada drugi čovjek, čovjek koji pred sobom ima puno unutarnje-političkih problema koji su mu prioritet. Pored toga, radi se o manjinskoj vladi koja neće biti tako stabilna pa će njen vijek trajanja vjerovatno biti poprilično ograničen”, kaže Kos.

Što se tiče Cerara, Kos kaže da se radi o izrazitom legalistu koji svoju politiku i komunikaciju po pitanju arbitraže već dulje vrijeme bazira na pravnim argumentima i poštivanju međunarodnog prava.

Kos: Paljenje nacionalnih emocija

“Ne mislim da će svoj temeljni cilj promjeniti, barem ne odmah. Ipak se radi o bitnom nacionalnom pitanju koje je izrazito emotivno nabijeno, isto kao i u Hrvatskoj, gde je pogled politike i javnosti prema odnosu sa Slovenijom isto tako napet i nabijen emocijama”.

Tako i on smatra da se idućih mjeseci može očekivati pat pozicija u kojima se s obje strane Kupe može očekivati vođenje ‘prefrigane’ politike.

“Političku komunikaciju koja će služiti za paljenje nacionalnih emocija. Ukratko, mislim da se rešenje arbitražnog spora sa Hrvatskom ne nazire u ovom političkom trenutku… Hrvatska i slovenska vanjska politika i stavovi koje obje države komuniciraju, imaju jasnu podršku u javnom mnijenju obiju država. Tko god prvi popusti i odrekne se ili promijeni svoj stav, to će osjetiti negativno u domaćem javnom mnijenju. To je ključna dilema s kojom se suočavanju političke stranke i vlade kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj”, zaključuje Kos.

Izvor: Al Jazeera