Oglasi

Nova generacija: Skijaški skokovi ponovo na Igmanu

Desetak dječaka trenira na improviziranoj 15-metarskoj skakaonici na olimpijskog Igmanu, a sanjaju obnovu velikih skakaonica.
Desetak dječaka trenira na improviziranoj skakaonici, koja se nalazi blizu ostataka nekadašnjih koje su postojale prije rata u BiHHaris Kustura/ Al Jazeera

Piše: Ibrahim Sofić

Nakon 25 godina, na Igmanu, jednoj od planina gdje su održane sarajevske Zimske olimpijske igre 1984. godine, ponovo se mogu gledati skijaški skokovi. Nije riječ o obnovi velikih skakonica, već o pionirskom podhvatu Selvera Merdanovića, koji je oformio klub skijaških skokova - Ski-skok klub Hadžići.

Merdanović je i sam trenirao ovaj sport, rekorder je Bosne i Hercegovine u ovoj skijaškoj disciplini i B reprezentativac nekadašnje Jugoslavije. Za Al Jazeeru kaže kako je ideju o formiranju ovog kluba dobio od svog prijatelja, slovenskog takmičara Mirana Tepeša, tokom jednog takmičenja na Planici.

Tepeš predvodi međunarodnu podršku

Razvoj skijaških sportova u BiH ima i međunarodnu podršku, na čelu sa Miranom Tepešom, osvajačem srebrne medalje sa Zimskih olimpijskih igara 1988. godine u Kalgariju.

„Često se čujem sa Tepešom, bilo telefonom ili mailom. Ovu priču sam njemu proslijedio, sve je vidio i on je na raspolaganju. Uvijek kaže da će pomoći sve što bude u njegovoj mogućnosti. Također će i Skakačka federacija dati podršku, kao i neki nacionalni savezi.“

"S Tepešom sam često razgovarao o formiranju makar jednog kluba skijaških skokova u Bosni i Hercegovini. Prihvatio sam tu ideju iako sam znao, i kroz razne sportove vidio, kako se ljudi bore u ovoj državi. Sve grane sporta su dovedene ispod početne faze, ne ulaže se u djecu, u razvoj. Iako sam to sve znao, moja želja je jača od mene", govori.

Merdanović ističe kako se, uz kritike i sugestije Tepeša, upustio u formiranje kluba koji funkcionira već sedam godina. Navodi kako je u tom periodu jedinu pomoć dobio od Općine Hadžići.

"Općina nam je pomogla nabaviti komplet alpske opreme, s kojom smo mogli prvo naučiti djecu da skijaju. Kroz školu skijanja mogli smo izdvojiti djecu za skokove. Radili smo tri-četiri godine projekat škole skijanja i sada imamo 12 djece koja se bave aktivno skijaškim skokovima."

"Radimo na maloj, improvizovanoj 15-metarskoj skakaonici, koju su oni prevazišli, trebali bi preći na veću skakaonicu, gdje se ozbiljnije radi, gdje skokovi dolaze do izražaja, gdje liče na prave skakače..."

Koliko košta?

Takve veće skakonice su postojale na Malom polju, nedaleko od improvizirane na kojoj treniraju članovi Merdanovićevog kluba, no one su uništene i tek naznake stubova i kraja zaletišta odaju gdje su se nalazile.

"Sada treba raditi na tome da se što prije adaptiraju ove dvije male skakaonice, 25-metarska i 45-metarska. Želja nam je da se, ako se bude moglo, doskočište 25-metarske prekrije i plastičnom podlogom, gdje bi djeca mogla trenirati tokom čitave godine."

Sjećanja na ZOI 1984.


Merdanović: Niko nikome nije smetao

Razgovor na Igmanu, pored skakaonica na Malom polju voditi, a ne spomenuti ZOI od prije 31. godinu neumjesno je. Merdanović je tada imao 13-14 godina i pratio je takmičenje u skokovima.

„Nikad ne mogu zaboraviti kako je izgledalo Malo polje. Tu su, kažu cifre, oboreni svi rekordi po pitanju gledanosti skijaških skokova, govorilo se da je bilo više od 100.000 gledalaca u Malom polju. Sa jedne jelike pratio sam dešavanja na skakaonicama. Odozgo gledajući okupljene ljude, nisam mogao da primijetim jedan kvadrat zemlje ili zemljišta, a da nije stajao čovjek i niko nikome nije smetao“, kazao je.

No, pitanje svih pitanja je - koliko sve to košta?

"Postoji novi koncept kako se rade skakaonice za treniranje u ljetnim uslovima, one se rade da ostaju raditi tokom cijele godine. Na zaletištu se radi porculanska špura, preko koje se tokom zime prebacuje mreža kako bi se zadržao snijeg. Ako nema mreže, snijeg se mora skidati. Doskočište se isto tako radi, plastična podloga se prekrije mrežom koja zadržava snijeg i tako je funkcionalna tokom zime."

"Za rekonstrukciju svega toga te da 25-metarska skakaonica ima podlogu i špuru za ljetno vrijeme treba između 100.000 i 150.000 eura, pošto je špura i plastika skuplja. Da bi se skakaonice dovele u prvu fazu, odnosno samo za zimske uslove, treba 50.000 eura", objašnjava Merdanović.

Velike skakaonice na Igmanu (75 metara i 90 metara), ističe sagovornik Al Jazeere, bile su jedne od najsigurnijih u Evropi, pa i u svijetu, zbog umjerenih vremenskih uvjeta. Posebno pogoduje činjenica da su prisutna veoma mala kruženja vjetra, što dozvoljava treniranje bez prekida.

"Prije rata su mnoge federacije ovdje dolazile za pripremne treninge. Recimo, od 1986. do 1989. svake godine, tokom ljeta, ovdje je bilo sedam do osam reprezentacija, poput Slovenije, Austrije, Njemačke, Češke, Poljske, Mađarske, Kanade..."

Rekorder BiH sa 128 metara

Merdanović je i rekorder Bosne i Hercegovine u skijaškim skokovima. Na Europa kupu u Zakopanima 1998. godine doskočio je na 128 metara, što je najbolji rezultat ove države.

„Fantastično sam se osjećao, to je nešto posebno, daleko bolje sam se osjećao nego danas kada se za sve ovo borimo“, ističe.

Preuveličane cifre

Često se govori o njihovoj sanaciji, spominju se velike cifre od tri do četiri miliona eura, no čovjek koji je na Igmanu od kako je Sarajevo dobilo organizaciju 14. ZOI i kojem su skijaški skokovi veliki dio života ističe kako su potrebna daleko manja sredstva.

"Te cifre su naša strategija da se dobije što više novca. Smatram kako trebaju doći neki relevantni, stručni ljudi i procijeniti koliko bi koštala adaptacija. Prema mojim informacijama, mislim su potrebna puno manja sredstva, do kojih bi se lako moglo doći, samo je potrebna dobra volja i usmjerenje prema pravim adresama. To nisu ni država Bosna i Hercegovina, ni njene institucije, Sarajevo ima dobrih prijatelja, poput Lillehammera ili Sestrierea. Da se ljudi iz Gradske uprave obrate ovim gradovima i njima sličnim s idejom obnove skakaonica, mislim da bi nam ti ljudi pomogli i adaptacije bi nas daleko jeftinije došle."

"Ugrubo, za jedan trenažni kompleks na Igmanu treba u kompletu uraditi motel 'Ski', sudijski toranj, koji je u sklopu skakaonica i devastiran, kao i one same. Zbog promjena mnogih pravila u skijaškim skokovima, naše skakaonice gube vrijednost. Trebala bi se vršiti rekonstrukcija zaletišta, doskočišta, zaletište sredi, unutrašnjost, lift, mora postojati restoran, topla prostorija, toalet..."

Kada se sve sabere, smatra Merdanović, gruba procjena obnove skakaonica na Malom polju po standardima FIS-a (Svjetska skijaška federacija) mogla bi iznositi 2,5 miliona konvertabilnih maraka (1,25 miliona eura).

"Meni je žao koliko je prošlo vremena da se ovdje ništa nije desilo na Malom polju. Firma ZOI '84 je prepuštena samoj sebi i bori se na sve načine da što u boljem svjetlu predstavi olimpijske planine Bjelašnicu i Igman. Niko nije našao razumijevanja da pomogne ovoj firmi, ne izdvajam bilo koga kao krivca."

Merdanović podsjeća kako se već tri godine zna da će Sarajevo i Istočno Sarajevo organizirati zimski Evropski olimpijskih festival mladih, a tokom tog perioda niko ništa nije uradio na borilištima.

Nesuđeni odlazak u Kanadu

„Dok smo ovdje na Igmanu 'vozili' Europa kup na 70-metarskoj skakaonici na plastičnoj podlozi 1988. godine, trener kanadske reprezentacije Danilo Putgar pozvao je mene i mog kolegu Rasima Čovića, koji je skakao zajedno sa mnom, da idemo za Kanadu da treniramo i da skačemo za Kanadu. To smo tada i prihvatili, uz dopuštenje kluba i trenera, no sistem bivše Jugoslavije je bio takav da se nigdje ne može otići van države dok se ne odsluži vojni rok. Tako da sam se ja sa 18 godina prijavio da ga odslužim kako bi mogao otići i skakati za Kanadu. Desilo se što se desilo, desio se rat i sve je to ostalo, sve moje želje i ciljevi su ostali do 1995. godine.“

"Kratko je godina dana da bi se nešto dešavalo na Malom polju..."

Prvi skokovi na Brezovači

Iz Ski-skok kluba Hadžići kontaktirali su Olimpijski komitet i Skijaški savez Bosne i Hercegovine koji su izrazili želju da pomognu ovoj djeci na skijama, ali baš i nisu u mogućnosti, jer, kako ističe Merdanović, "nisu dobili ni marku od državnih vlasti i državnih institucija".

Kada je on počeo trenirati, ni tada nisu bili idealni uslovi, ali ističe kako je društvo imalo više sluha.

"Kada smo saznali da će Sarajevo dobiti organizaciju ZOI, ovdje, na prostorima Hadžića, rodila se ideja da se oformi skijaški skakački klub. Nekoliko ljudi koji su to uradili su prikupili nas nekoliko i radili smo na Brezovači, kod jednog planinarskog doma, jer su na Igmanu tek počeli radovi na skakaonicama."

Tri godine kasnije prešli su na Malo polje i tu trenirali do 1989. godine, dok Merdanović nije otišao u vojsku u tadašnju Jugoslovensku narodnu armiju.

"Tada smo imali potporu SOFKA-e [Savez organizacija za fizičku kulturu], koja je finansirala sve sportove, a skijaški skokovi su bili u fazi formiranja. Imali smo još jedan klub na Vlašiću, koji je bio jedini rival, s kojim smo se takmičili, imali svake godine državna takmičenja i takmičenja međunarodnog karaktera", ističe i dodaje kako bi volio da klub bude još veći, kako bi pomogao mnogim dječacima.

"Skokovi su jedna od najatraktivnijih skijaških disciplina. Bilo bi mi zadovoljstvo da okupim 50-ak članova, da ima što više djece. Volio bih da se ponovo formiraju klubovi na Vlašiću, u Kladnju, na Palama, da bude više konkurencije. Time bi jednostavno našoj djeci pomogli da se sklone od kompjutera, sa ulice, da nema ove maloljetne delikvencije", kaže Merdanović.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.