Nola: Hrvatska i Srbija su tu, cijela regija se otvara biznisu

Igor A. Nola
Igor A. Nola: Hrvatska bi u roku od dvije godine ponovo mogla biti najveći davatelj usluga za filmove i TV serije (Al Jazeera)

Na zagrebačkom New Europe Marketu (NEM), trodnevnom događanju usmjerenom na razvoj TV i filmske industrije u Hrvatskoj, zemljama regije i svijeta, kao jedan od od sudionika brojnih panela gostovao je i Igor A. Nola, producent MP Film Production, jedan od pionira stranih koprodukcija u Hrvatskoj i šire. Tema panela na kojem je sudjelovao u četvrtak, drugog od tri dana događanja koje je okupilo neke od ključnih ljudi industrije iz SAD-a, Europe i svijeta, bila je globalna produkcija u regiji Balkana.

Nola, koji je kao asistent redatelja, direktor filma i producent radio na više od pedeset igranih filmova i televizijskih serija u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Austriji, Italiji, Velikoj Britaniji i ostalim europskim zemljama, između ostalih i na naslovima kao što su Dobrodošli u Sarajevo i Mirotvorac, za Al Jazeeru govori o stanju ovog biznisa u Hrvatskoj, u svjetskim razmjerima već dobro poznatoj po kvalitetnim koprodukcijama, ali i zemljama regije, mogućnostima, prilikama i perspektivama koje se u ovoj industriji tim zemljama otvaraju.

  • Vi ste među prvima počeli raditi sa stranim koprodukcijama u Hrvatskoj pa i šire, kako je to izgledalo u počecima i možete li to usporediti sa situacijom danas?

– Teško mi je to usporediti. Prije se puno lakše dolazilo do financiranja filmova – nekada je trebalo da zatvorite financije godinu-godinu i pol, a sada vam treba nekada i tri-četiri godine da zatvorite financije za nekakav film. Naravno da porezni poticaji u Hrvatskoj pomažu jer to je isto tako novac koji producenti koriste da bi se film snimio. Nikad na filmu nije dovoljno novaca, no u jednom trenutku morate presjeći i reći: Toliko imamo novaca, za te novce moramo snimiti film. Jer iznad toga, na žalost, neće biti nekakvog profita.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Osim financija, postoje li još neke potrebe kod kojih je prisutan deficit?

– Nema tu nekih velikih problema. Mi imamo stvarno fenomenalne ekipe. Svi moji filmovi su koprodukcije tako da u principu od neke ekipe, naročito ako se snima tu, onda 80 do 90 posto članova dolazi iz Hrvatske, a ostatak iz drugih koprodukcijskih zemalja. Tako da mi nemamo nekih većih problema, osim – što me svi pitaju – a to je studio. Da, studio je problem, ali studio će se valjda riješiti.

  • Je li moguće razvijati filmsku industriju bez izgradnje modernog filmskog studija?

– Moguće je, apsolutno. Mi smo se u sadašnjim vremenima, kad smo trebali nekakav studio, snalazili – napravili smo ga u Rijeci u prostorima Torpeda, u Zagrebu u Katranu ili nekim skladištima. Ali da, bilo bi prekrasno da postoji moderan studio u Hrvatskoj.

  • Kakva je po tom pitanju situacija u ostalim zemljama bivše Jugoslavije i šire, u Mađarskoj, Rumunjskoj i slično?

– Najviše studija postoji u Srbiji – oni sada, nemam definitivnu potvrdu, ali mislim da će krenuti u gradnju još pet studija. Postoje nacrti, postoje investitori koji bi u to krenuli, ali za sada, koliko znam, nisu još krenuli s gradnjom, ali možda će uskoro krenuti.

  • Je li za povećanje broja koprodukcija u Hrvatskoj možda presudno bilo donošenje odluke o povratu dijela potrošenih sredstava?

– Jest. I to je velika stvar koja se desila u Hrvatskoj. Nakon toga polako, kad su ljudi vidjeli da taj sustav funkcionira, polako ima sve više i više produkcija.

  • Mogli smo Vas vidjeti ove godine na predstavljanju Zagrebačkog filmskog ureda. Koliko će on pomoći da se strani filmaši više zainteresiraju za Zagreb? U Zagrebu su se snimali brojni holivudski filmovi, ovdje su snimale redateljski giganti poput Orsona Wellesa, Sama Peckinpaha, uspješna serija Vjetrovi rata, Rat i sjećanja i brojna druga djela?

– Oduvijek se puno snimalo u Zagrebu. Svaki film koji se snima u Hrvatskoj nađe i svoje lokacije u Zagrebu. Naravno da u nekim filmovima, naročito u televizijskim serijama, prednjače Dubrovnik i Split, tipa za Game of Thrones i slično. Naravno da su po ljeti, za sve ljetne filmove, lokacije na našem Jadranu presudne i ima ih stvarno fenomenalnih. Međutim, mi i dalje snimamo u Zagrebu. Što se tiče Zagrebačkog filmskog ureda, to je apsolutno dobra stvar jer u svim zemljama koje servisiraju velike koprodukcije i produkcije uvijek postoji filmski ured preko kojeg puno brže rješavate sve vidove dozvola, puno brže dobivate suradnju s gradom. Svaki grad u svijetu, tako i Zagreb, ima svojih svakodnevnih problema i nekad mi nismo najbitniji problem, ali je prednost ta da će se kroz Zagrebački filmski ured to rješavati.

  • Dalmacija, Istra i slične lokacije snimanja su odavno prepoznatljive, no postoje li neke druge hrvatske regije koje bi u tom smislu mogle značajnije prosperirati?

– Ja sam snimao u svim regijama u Hrvatskoj. Uvijek pokušavam Osijek na neki način ‘progurati’, meni je Osijek jako lijep grad i mislim da se tamo može jako puno snimati. Ali snimali smo i u Varaždinu, Koprivnici, svugdje. Prednost je velika što su Dalmaciji shvatili da imaju taj postfilmski turizam, koji im donosi jako puno i prvo su u Dalmaciji napravili filmske urede koji, zajedno sa svim drugim uredima u Hrvatskoj, promoviraju Hrvatsku na najbolji način.

  • Mnogi pričaju o pozitivnim stranama koprodukcija, no postoje li i negativne? Naime, čuju se kritike domaćih producenata da je postalo nemoguće i dalje snimati hrvatske igrane filmove s proračunima koje dobivaju jer su se zbog stranih koprodukcija povećali honorari filmskim radnicima, a proračuni za hrvatski film ostali su isti?

– I da i ne – ja se slažem da postoje neke negativnosti, ali mi ne slažem se da postoje negativnosti zato što se kroz strane koprodukcije zapošljava se puno više domaćih filmskih radnika. Kroz to se oni isto tako i uče. Da, postoji jedna tendencija da ti isti domaći filmski radnici pokušavaju na neki način dignuti cijene svojih honorara i postoji ta činjenica da filmski budžeti za domaće filmove dobivaju već niz godina jedan određeni procentualni iznos koji je, međutim, usklađen unutar Europske unije od kada smo mi postali članica EU-a. Međutim, s druge strane, isto tako domaćim producentima i svim producentima u Hrvatskoj, uključujući i mene, s time što smo ušli u EU – iako smo mi to i prije koristili – ima puno više pristupa raznim drugim fondovima, što domaći producenti u zadnje vrijeme jako koriste.

Naši filmovi, većinski hrvatski filmovi, dobivaju sredstva iz Euroimagea, drugih zemalja, susjednih zemalja, europskih zemalja, ima nekoliko primjera da su naši filmovi koji su vrlo uspješni dobili iz raznih europskih zemalja sredstva, uključujući Euroimage kao, hajdemo reći, europsku instituciju koja potpomaže nezavisni film. Međutim, nezavisni film sve teže i teže dolazi do sredstava i tu je osnovni problem. Tu bi trebalo za hrvatski film se moći pronaći način da se nekako povećaju ti budžeti – naravno da to sve ovisi o sveukupnom budžetu Republike Hrvatske – ali ja bih apelirao na to da se proba nekako pronaći način.

  • Kakva je općenito situacija s koprodukcijama i produkcijama, filmskom i TV industrijom u Hrvatskoj i na području bivše Jugoslavije, ‘iskače’ li po nečemu neka zemlja, koja je perspektiva i koje se prilike i mogućnosti otvaraju?

– Mi smo kao zemlja sve više i više u trendu i nema tu zemlje koja na neki način iskače, osim što je to kod nas stvarno sve veći i veći trend i mislim da bi u roku od dvije godine mi mogli ponovno biti najveći davatelji usluga za filmove i televizijske serije. Srbija evidetno radi isto tako puno kao i mi, u Bosni i Hercegovini postoje i dolaze koprodukcije. Prije više godina snimao sam jednu koprodukciju u Bosni i Hercegovini. Sjeverna Makedonija se sada počela otvarati, oni su isto tako uveli porezne poticaje. Vjerujem da će se i Slovenija isto tako sada početi otvarati, oni su također sada uveli porezne poticaje. To je dobro zato što onda možete neke filmove snimiti u više zemalja – primjerice, možete snimiti film u Sloveniji i u Hrvatskoj, što nama u Hrvatskoj, koji imamo ogromnog iskustva s filmskim i televizijskim serijama, otvara puno više prostora.

Izvor: Al Jazeera