Nobelova nagrada za mir pretvorena u karikaturu

Nije prvi put da se među dobitnicima ove ugledne (hm!) nagrade izmiješaju uloge i mirotvoraca i ratobornih političara, piše autor (EPA)

“On je zaslužio da dobije Nobelovu nagradu za mir, jer nas je vratio sa ivice bezdana gdje nas je gurnula prethodna vlast, a svojim idejama nam je osigurao stogodišnji mir!”

Ovako je glasilo obrazloženje jednog od prijedloga za Nobelovu nagradu za mir, za bivšeg njemačkog kancelara Adolfa Hitlera u predvečerje Drugog svjetskog rata 1939. godine! Ovo svakako treba ukazati na apsurdnost mnogih prijedloga koji stižu sa sjevera Evrope pa, na kraju, i samih dosadašnjih dobitnika nagrade koja i pored toga ima težinu veću od njene novčane vrijednosti od million evra. Nobelov komitet je imao petlju da onomad odbije suludi prijedlog nacističke propagande.

O nagradama odlučuju lobisti

I nije prvi put u dugoj tradiciji ove ugledne (hm!) nagrade (dugoj 119 godina) da se među dobitnicima izmiješaju uloge i mirotvoraca i ratobornih političara, te da se njihova imena potom brzo zaborave, kao i njihovi doprinosi svjetskom miru, nakon što ratničke uniforme i svjetske ili regionalne ratove prosto zamijene mirotvoračkim odijelima i leptir mašnama.

Kad su stvari sa nagradama, pa i onim najuglednijim, takve (sve češće ih dobijaju oni koji imaju najuspješnije lobiste), zašto je nominacija američkog predsjednika Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir blago rečeno kontroverzna? Iz mnogo razloga, a ponajprije zbog toga što njegovi predlagači danas, za razliku od švedskog političara Erika Gottfrida Christiana Brandta, koji je nominovao Adolfa Hitlera tri mjeseca pred napad Njemačke na Poljsku, izgleda misle sasvim ozbiljno.

Pomenuti Brandt u pismu Nobelovom komitetu Hitlera je nazvao firerom, “bogomdanim borcem za mir” i “princem mira na Zemlji”, a Hitlerovu zloglasnu autobiografiju Mein kampf opisao kao “pored Biblije, možda najbolje i najpopularnije književno djelo na svijetu”, uz nadu da će Hitler Evropi, a možda i svijetu, donijeti mir!

Brandt je bio istaknuti antifašista i kada je Drugi svjestski rat već počeo, objasnio je da je nominacija Adolfa Hitlera za Nobelovu nagradu i njegovo sarkastično pismo trebalo da “zakuca Hitlera za zid srama, kao najvećeg neprijatelja mira u svetu”.

Trumpizacija Nobela

Osamdesetjednu godinu kasnije, kako su prenijeli američki mediji, istim povodom oglasio se jedan drugi Christian, član norveškog parlamenta Kristijan Tybring-Gjedde, sa prijedlogom da se Donaldu Trumpu dodijeli Nobelova nagrada za mir, slučajno ili ne upravo nakon potpisivanja sporazuma Vučić-Hoti u Washingtonu koji je upriličen kao dio Trumpove kampanje za obnavljanje mandata u Bijeloj kući. Tybring Gjedde je i prije dvije godine već predlagao Trumpa za Nobelovu nagradu, nakon što se američki predsjednik sastao sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-Unom koji je u to vrijeme svako malo lansirao interkontinentalne rakete u pravcu američkih vojnih baza. U njegovom prijedlogu, nažalost, nema ni sarkazma ni ironije, kao što ih nema ni u sljedećem pristiglom prijedlogu koji je potpisao publicist iz Švedske Magnus Jakobson. On je, kako je javnost na svom Twitter nalogu obavijestio niko drugi nego Richard Grenell, malo je reći čovjek od najvišeg povjerenja šefa Bijele kuće, uz američku vladu nominovao i vlade – Srbije i Kosova. Sve tri strane su nominovane zbog sporazuma o ekonomskoj normalizaciji u kojem je upravo specijalni izaslanik predsjednika Trumpa za mirovne pregovore Srbije i Kosova Richard Grenell odigrao ključnu ulogu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U akciju “Trumpa za Nobela” potom se uljučilo i sedam poslanika Evropskog parlamenta koji su uputili nacrt rezolucije kojom od Evropske komisije i Evropskog savjeta traže da podrže njihov prijedlog. Radi se o šest poslanika ultradesničarske političke grupacije u Evropskom parlamentu “Identitet i demokratija” i jednom španskom poslaniku iz redova evropskih konzervativaca i reformista.

Kako je objavljeno na web stranici Evropskog parlamenta, oni smatraju da je predsjednik SAD-a zaslužio nagradu “zbog svog angažovanja i doprinosa u pronalaženu mira između Izraela i Saudijske Arabije, angažovanja na priznanju Jerusalima kao glavnog grada Izraela, ali i napora da se postigne mirovni sporazum između Kosova i Srbije”.

Ova grupa evropskih desničara tvrdi i da Evropska unija prijeti kako će lišiti Srbiju i Kosovo statusa kandidata za članstvo zbog namjere da priznaju Jerusalim kao glavni grad Izraela, a da se predsjednk Donald Trump, u kontekstu svojih napora da se dođe do mirovnog sporazuma između Srbije i Kosova angažovao upravo na priznavanju Jerusalima u tom svojstvu.

Rezoluciju su potpisali tzv. identitarci Kristin Anderson, Joakim Kus, Jak Madison, Laura Huhtasari, Bernhard Zimniok i Jerg Mojten, kao i konzervativac Horhe Busade Viljalba. Oni navode i da nije neobično kandidovati predsjednika SAD-a za tu prestižnu nagradu, navodeći kao primjer Trumpovog prethodnika Baracka Obamu, koji je nagradu dobio “iako je državu uveo u nekoliko ratova”.

Trumpizacija Nobela (u značenju obesmišljavanja svih redovnih procedura) radi dobijanja još jednog mandata u Bijelog kući biće nastavljena, iako se prema pravilniku o Nobelovoj nagradi, u obzir uzimaju samo kandidature pristigle do 6. februara u godini dodjele. Trumpa koga je na vlast uglavnom doveo Twitter, a preko Twittera uglavnom i vlada, naravno to i ne zanima. Spominjanje mogućnosti da bude glavni svjetski mirotvorac potrebno mu je isključivo kako bi obnovio mandat. Uostalom na sličan način kao i navodno rješavanje kosovskog problema ili posredovanje u procesu priznanja Izraela od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Bahreina.

Trump: Zaustavio sam ubijanje

Oglasio se tim povodom i Donald Trump u predizbornoj kampanji u Sjevernoj Karolini. Rekao je svojim pristalicama da će možda dobiti Nobelovu nagradu za mir, a u tom kontekstu pomenuo i Kosovo rekavši da je “uspio da zaustavi masovna ubijanja koja se već nekoliko decenija dešavaju na tom prostoru”. Rat na Kosovu u kojem je doista bilo masovnih ubijanja, međutim, završen je 1999. godine potpisivanjem Kumanovskog sporazuma kada su se srpska vojska i policija definitivno povukle sa kosovske teritorije.

“Siguran sam da se kvalifikujem za Nobelovu nagradu za mir. Zaustavljamo masovna ubijanja između Kosova i Srbije Dugo godina su se ubijali, a sada su prestali. Rekao sam im, prijatelji pridružite se“, rekao je Trump.

Predstavnici Srbije i Kosova potpisali su nedavno u Bijeloj kući sporazum o poboljšanju ekonomskih odnosa, nakon godina međusobnih blokada i opstrukacija, otkako je 2008. godine Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije.

Iako američki predsjednik za sporazum koristi pohvalne termine “doista historijski”, “pravi proboj” i “vrlo veliko”, agencija AFP donosi analizu u kojoj se kaže da svi oni koji su bolje upoznati s desetljećima dugim sukobima na Balkanu, imaju drugačiji stav prema tim sporazumima, za koje čak kažu da nisu pretjerano ni sadržajni, da su neobvezujući i da ih je već sada teško odgonetnuti.

Navodi se da su dokumenti koje su potpisali kosovski premijer Avdullah Hoti i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić zapravo odvojena”pisma namjere”.

U međuvremenu je Trump potpisao popratno pismo kojim se “potvrđuje da će dvije strane surađivati”, potvrđeno je iz Bijele kuće.

Nobel za Marttija Ahtisaari

Prije 12 godina Nobelovu nagradu za mir dobio je Martti Ahtisaari koji je bio predsjednik Finske od 1994. do 2000. godine, a u obrazloženju se spominjao i mirovni plan za Kosovo. Ovaj finski diplomata je od 1965. godine radio u Ministarstvu inostranih poslova, a bio je ambasador Finske u Tanzaniji, Mozambiku, Zambiji i Somaliji i više puta angažovan od strane UN.

Od septembra 1992. do aprila 1993. bio je predsjednik Radne grupe za Bosnu i Hercegovinu na Međunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju, a 1993. je izabran za specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN za bivšu Jugoslaviju. Pored njemačkog kancelara Gerharda Schredera, ruskog specijalnog izaslanika Viktora Černomirdina i zamenika američkog državnog sekretara Strobea Talbotta, odigrao je odlučujuću ulogu u rešavanju krize na Balkanu juna 1999. tokom NATO bombardovanja SR Jugoslavije. Ahtisaari je tok pregovora do detalja opisao u svojoj knjizi objavljenoj i u Srbiji pod naslovom Misija u Beogradu.

Generalni sekretar UN-a Kofi Annan je 1. novembra 2005. godine imenovao Ahtisaarija za svog specijalnog predstavnika na pregovorima o statusu Kosova. Pregovori su počeli 20. februara 2006, a u aprilu 2007. Ahtisaari je, na sjednici Savjeta sugurnosti UN, predstavio svoj prijedlog rešenja statusa Kosova (poznat kao Ahtisaarijev plan koji je kritikovala srpska strana) a koji je predviđao nezavisnost Kosova uz međunarodni nadzor. Rezolucija o nadgledanoj nezavisnosti Kosova nije usvojena.    

U saopštenju Nobelovog komiteta je navedeno da je Ahtisaari “igrao značajnu ulogu u naporima da se riješi nekoliko ozbiljnih i višegodišnjih konflikata” od Namibije i Aceha do Kosova i Iraka.

On je, takođe, dao konstruktivan doprinos rješavanju konflikata u Sjevernoj Irskoj, Centralnoj Aziji i zemljama Afričkog roga.

Handke i ‘dama iz Ranguna’

Skoro čitava historija Nobelove nagrade za mir je obilovala manje ili više opravdanim osporavanjima odluka o laureatima koje, opet prema pravilniku, nikakva osporavanja ne mogu promijeniti. Sjetimo se samo prošlogodišnjih protesta širom svijeta zbog dodjele Nobela za književnost Peteru Handkeu…

Jedno od najvećih razočaranja svjestske javnosti, pa i samog Nobelovog komiteta, palo je na lice dobitnice od prije dvije godine, myanmarske čelnice Aung San Suu Kyi od koje se zaista mnogo očekivalo. Dama iz Ranguna, kako su je zvali, okrunjena je jednoglasno Nobelovom nagradom za mir 1991. godine za demokratski otpor burmanskoj vojnoj hunti i dugo je smatrana sveticom.

Danas je zasuta opravdanim talasom kritika zbog pasivnosti u etničkom čišćenju Rohinja, muslimanske manjine koja je u Myanmaru žrtva progona. Skoro 430.000 osoba potpisalo je internetsku peticiju kojom traže da joj se oduzme nagrada, a među njima i nekoliko ranijih dobitnika – Desmond Tutu, Malala Yousafzai i Dalai-lama.

Probu vremena nisu izdržale ni brojne druge dodjele kao što je ona novijeg datuma, kada je Nobel uručen bivšem američkom predsjednikom Baracku Obami. On je nagradu dobio 2009. godine, samo devet mjeseci nakon što je preuzeo dužnost. Iako je nagrada kod nekih dočekana s nevjericom, drugima nije bila sporna jer je bio prvi afroamerički predsjednik i još letio na krilima opšte popularnosti.

Osam godina poslije, brojni glasovi traže da mu se nagrada oduzme, jer ”nije ispunio očekivanja”.

Historičari navode i primjer vođe sindikata Solidarnost Lecha Valense, koji je nagradu primio 1983. Godine iako je bio optuživan za saradnju s komunističkom tajnom policijom.

Dva puta je letjelo perje na sve strane kada je nekoliko članova odbora podnijelo ostavke.

Prvi put je to bilo 1973. kada je američki državni sekretar Henry Kissinger podijelio nagradu s vijetnamskim političarom Le Duch Toom za završetak Vijetnamskog rata. Kissingeru se zamjerala upletenost u Operaciju “Kondor” i bombardovanje Kambodže. Le Duch To je odbio primiti nagradu, a Vijetnamski rat je završen tek dvije godine kasnije.

Drugi put bilo je to 1994. nakon što palestinski vođa Yasser Arafat podijelio nagradu sa Shimonom Peresom i Yitshakom Rabinom, godinu dana nakon potpisivanja sporazuma u Oslu. Jedni su zamjerali što je dobitnik Arafat, koji je prije toga nazivan I teroristom, a drugi su isticali kako su bivši izraelski premijer i predsjednik stali u odbranu izraelskog napada na jednu školu u Gazi u kojem je poginulo četrdesetak ljudi.

Lažni mirotvorci

Nabrajanja mirotvoraca koji su najprije bili ratnici što ih nije spriječilo da se domognu Nobelovog priznanja, mogla bi se protegnuti u nedogled i iznova na svakom primjeru potvrđivati poznata maksima Carla von Klauzewitza kako je rat nastavak politike samo drugim sredstvima. Ali, gdje je u svemu tome mjesto i uloga Trumpa koji, istina, bar za sada, ne pali požare po svijetu, ali svako malo proizvede po neki požar u samoj Americi čiji plamenovi nisu prijetnja samo na njegovom domaćem terenu, nego i cijelom slobodoljubivom svijetu, pogotovo onom njegovom humanijem i demokratskijem licu. Kakvo pokazuje pokret Black lives matter, naprimjer, i to ne samo u Americi.

Uprkos brojnim pobunama u samoj Americi protiv postupaka i izjava najpoznatijeg twitteraša iz Bijele kuće, eventualno dodjeljivanje Nobela Trumpu poslije ovakvog lobiranja i ne bi bila neko veliko iznenađenje. Jer, i darodavac i eventualni dobitnik u posljednje vrijeme, u vrijednosnom smislu, više liče na karikature, a manje na ono šta bi morali biti. Istinski mirotvorci.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera