Nobelova nagrada za hemiju trojici naučnika za litij-ionske baterije

Nobelova nagrada, Hemija, Kemija
Litij-ionske baterije unijele su revoluciju u život čovjeka i stvorile temelje za bežično društvo bez fosilnih goriva (EPA)

Dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrade za kemiju jesu John Goodenough, Stanley Whittingham i Akira Yoshino za razvoj litij-ionske baterije, lagane, punjive i snažne baterije, koja se danas koristi u brojnim proizvodima: od mobilnih telefona do prijenosnih računala i električnih vozila.

Ta baterija može spremiti velike količine energije iz solarnih elektrana i vjetroelektrana, omogućavajući društvo bez fosilnih goriva, ističe odbor za dodjelu Nobelove nagrade.

Amerikanci John B. Goodenough sa Sveučilišta Texas u Austinu i M. Stanley Whittingham sa Sveučilišta Binghamton u državi New York te Japanac Akira Yoshino sa Sveučilišta Meijo iz Nagoye “stvorili su svijet koji se može puniti”, navela je u priopćenju Švedska kraljevska akademija znanosti, kako prenosi Hina.

Amerikanac Goodenough (97) postao je tako najstarijim dobitnikom Nobelove nagrade.

Potraga za supervodičima

“Litij-ionske baterije koriste se širom svijeta kako bi pokretale prijenosne elektroničke uređaje koje koristimo u komunikaciji, radu, obrazovanju, za slušanje glazbe i traganje za znanjem. Te baterije omogućile su razvoj električnih vozila većeg dometa i skladištenje energije iz obnovljivih izvora, poput solarnih i vjetroelektrana.”

Temelji litij-ionske baterije postavljeni su tijekom naftne krize 1970-ih.

Tada je Whittingham radio na razvoju metoda koje bi otvorile put tehnologijama bez korištenja fosilnih goriva.

Počeo je istraživati supervodiče i otkrio materijal iznimno bogat energijom koji je upotrijebio za stvaranje inovativne katode u litijskoj bateriji.

To je napravljeno s titanijevim disulfidom, koji na molekularnoj razini ima prostor koji može primiti, tj. interkalirati ione litija.

Baterijska anoda dijelom je bila napravljena od metaličnog litija, koji ima snažni kapacitet otpuštanja elektrona.

To je rezultiralo baterijom koja je imala veliki napon, nešto više od dva volta. No, metalični je litij reaktivan i baterija je bila previše eksplozivna da bi bila održiva.

Goodenough je procijenio da bi katoda imala još i veći napon kad bi bila napravljena uz korištenje metalnog oksida umjesto metalnog sulfida.

Nakon sustavne potrage on je 1980. pokazao da kobaltov oksid s interkaliranim ionima litija može proizvesti toliko volta.

Unijele revoluciju

To je bila prekretnica koja će voditi u još snažnije baterije.

Koristeći se Goodenoughovom katodom kao temeljem, Yoshino je izumio prvu komercijalnu litij-ionsku bateriju 1985. Umjesto reaktivnog litija za anodu je koristio materijal od ugljika, koji je, poput katode od kobaltovog oksida, mogao interkalirati ione litija.

Rezultat je bila lagana, otporna baterija koja se mogla puniti stotinama puta prije nego počne slabjeti.

Prednost litij-ionskih baterija jest da se ne oslanjanju na kemijske reakcije kojima se razgrađuju elektroni nego na ione litija koji se kreću naprijed-natrag između anode i katode.

Litij-ionske baterije unijele su revoluciju u naše živote od prvog dolaska na tržište 1991. i stvorile temelje za bežično društvo bez fosilnih goriva i od najveće su koristi za čovječanstvo, navodi odbor za dodjelu Nobelove nagrade, kako prenosi Hina.

Izvor: Agencije