Nixon je bio gori nego što su mislili

Politička sabotaža bila je metod djelovanja Bijele kuće za vrijeme Nixona, puno prije otkrivanja afere Watergate (Washington Post (arhiva))

Novinari Washington Posta Bob Woodward i Carl Bernstein, koji su više od dvije godine pedantno razotkrivali pojedinosti američkog političkog skandala koji je počeo 1972. godine, naoko jednostavnom provalom u izborni štab Demokratske stranke u stambenom kompleksu Watergate, na obali rijeke Potomac u Washingtonu, danas, 40 godina poslije, pišu o toj aferi.

Na portalu Washington Posta objavljen je njihov zajednički tekst pod naslovom: “40 godina poslije Watergatea: Nixon je bio čak i gori nego što smo mislili”.

Minimiziranje Nixonovog kriminala

“Kada je senator Sam Ervin završio svoju  20-godišnju karijeru u Senatu 1974. i podnio konačni izvještaj kao predsjednik senatskog odbora Watergatea,  postavio je pitanje: “Šta je bio Watergate?”, pišu Woodward i Bernstein.

“Brojni odgovori su ponuđeni u 40 godina, otkako je 17. juna 1972., tim provalnika u poslovnim odijelima i sa gumenim rukavicama uhvaćen  u pola tri ujutro u sjedištu Demokratske stranke u Washingtonu.  

Ključni momenat u čitavoj priči je, zapravo, prikrivanje afere i to je bio teži kriminal od onog što se stvarno desilo.

Četiri dana nakon toga Bijela kuća, čiji je domaćin bio Richard Nixon, ponudila je odgovor. ‘Određeni krugovi bi  mogli pokušati stvar skrenuti mimo onog što se stvarno desilo’, rekao je tada sekretar za medije Ronald Ziegler, odbacujući incident kao trećerazrednu provalu”, kaže se u tekstu.

Međutim, radilo se o stvarnom prikrivanju afere i dvije godine kasnije Nixon će postati prvi i jedini predsjednik Sjedinjenih Američkih Država koji je podnio ostavku.

Prikrivanje – veći kriminal od same afere

Woodward i Bernstein ističu kako je ključni momenat u čitavoj ovoj priči, zapravo, prikrivanje afere i navode kako je to bio teži kriminal od onog što se stvarno desilo.

“To minimizira opseg i domet Nixonovog krimalnog ponašanja”, kažu autori

“Samim tim što se radio o predsjedničkim izborma 1972., to je povrijedilo sam izborni proces”, pisao je Ervin u svom izvještaju, a  Woodward i Bernstein ističu kako je Watergate bio više od toga.

“Bio je to udar, predvođen Nixonom, protiv osnovnih principa američke demokracije, ustava, sistema, slobodnih izbora i vladavine zakona”, kažu novinari Washington Posta i navode kako danas ima puno više odgovora na Ervinovo pitanje nego onda kada ga je postavio.

Nixon je pokrenuo i direktno upravljao sa pet ratova: protiv onih koji su se protivili ratu u Vijetnamu, protiv medija, protiv Demokrata, protiv pravosudnog sistema i protiv same povijesti.

Sada, pišu oni, postoje brojni dokumenti koji bez imalo sumnje pružaju jasne odgovore i dokaze o tome šta je ustvari značio Watergate.

Kako vrijeme prolazi, sve je više novih izvora i činjenica. Na vidjelo izlaze transkripti tajno snimanih razgovora koji pružaju nove detalje o samom kontekstu saslušanja u Senatu i  Predstavničkom domu.

Suđenje i priznanje krivice 40 Nixonovih saradnika koji su završili u zatvoru te memoari Nixona i njegovih zamjenika, takođe su novi detalji. Ta dokumentacija služi da se utvrdi  kolika je bila lična dominacija predsjednika, da se utvrdi špijunaža i sabotaža, kao i druge nelegalne aktivnosti koje je provodio protiv protiv protivnika, stvarnih ili onih koje je samo tako zamišljao.

Pet Nixonovih ratova

Woodward i Bernstein u svom tekstu daju i odgovor na Ervinovo pitanje “Šta je bio Watergate”?

“To je bilo njegovih pet ratova”, pišu oni  i objašnjavaju:

Za vrijeme svog petoipogodišnjeg mandata, koji je započeo 1969., Nixon je pokrenuo i direktno upravljao sa pet uzastopnih ratova:  protiv onih koji su se protivili ratu u Vijetnamu, protiv medija, protiv Demokrata,  protiv pravosudnog sistema i protiv same povijesti.

Nakon odobravanja ‘Huston plana’ 1970. godine praktično je odobreno CIA-o,  FBI-u i  odredima vojne obajveštajne službe da intenviziraju elektronsko praćenje i prisluškivanje pojedinaca, što je uključivalo presretanje pošte i davanje odriješenih ruku policiji da vrši pretres bez restrikcije

Sve to, kažu,  rezultiralo je formiranjem posebnog “niksonovskog ponašanja”, koji se ogledalo u spremnosti da se ogluši o vladavinu zakona zbog političkih ciljeva i spremnosti na prljave igre radi otkrivanja tajni oponenata a što je bio organizacijski princip njegovog predsjednikovanja.

Novinari Washington Posta zaključuju da je politička sabotaža bila metod djelovanja Bijele kuće za vrijeme Nixona, puno prije otkrivanja afere Watergate te da je nakon odobravanja ‘Huston plana’ 1970. godine praktično odobreno CIA-i,  FBI-u i odredima vojne obajveštajne službe da intenviziraju praćenje elektronsko praćenje i prisluškivanje pojedinaca koji su identificirani kao prijetnja domaćoj sigurnosti, što je, između ostalog, uključivalo presretanje pošte i davanje odriješenih ruku policiji da vrši pretres bez restrikcije i naloga.

Izvor: Al Jazeera i agencije