NIN na nišanu cenzure

Nisu jedna fotografija i naslovna strana, niti NIN kao njena platforma, nikakva prijetnja Aleksandru Vučiću (Ustupljeno Al Jazeeri)

U Srbiji poslednjih meseci afera aferu sustiže i sve su, manje ili više vezane uz državne zvaničnike i njima, rodbinskim, političkim ili inim interesima, bliske ljude. Poslednji slučaj u tom nizu pretvorio se, međutim, u režimsku hajku na redakciju nedeljnika NIN zbog naslovne strane na kojoj predsednik države Aleksandar Vučić, tokom posete sajmu naoružanja, korača napred grudima okrenut prema cevi sajamskog eksponata, ispostaviće se kasnije – snajpera finske proizvodnje.

Naslovnica sa snajperom – uz igru reči “Ko ruši Krušik” u nosećem naslovu, povodom afere o prodaji oružja vezane uz oca ministra policije Nebojše Stefanovića – pokrenula je još u sredu, čim je novi broj najavljen, lavinu komentara na društvenim mrežama. A to je bio tek početak.

Usledila je baražna paljba po uredništvu i redakciji uz optužbe da prizivaju atentat na Vučića, crtaju mu metu na čelu i, nadasve, asociraju na činjenicu da je nekadašnji srpski premijer Zoran Đinđić ubijen upravo iz snajpera u atentatu.

U reakcijama su se, naprosto, utrkivali ešaloni političkih i stranačkih advokata i branitelja nevinosti, časti i ugleda institucije predsednika Srbije, ali i Aleksandra Vučića – ne samo kao šefa države – već kao “druga i prijatelja”, u čemu se – i porukama i količinom teksta – posebno istakao ministar vojni Aleksandar Vulin.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Ološ sanja da Vučića nešto ili neko ubije”, ocenio je Vulin, ne propuštajući priliku da pridoda i optužbu na račun opozicije tvrdnjom da je tu naslovnicu naučio, niko drugi, do jedan od opozicionih vođa Dragan Đilas.

“Mržnja prema Vučiću je dozvoljena, a svaki glas ili reakcija koja osudi taj ološ biće napadnuta i prikazana kao pritisak”, ironično je nabrajao Vulin, tvrdeći kako se “na naslovnim stranama nekažnjeno poziva svaki psihopata da stane iza snajpera”.

“Dokle god bude tako, ja ću našeg predsednika, i svog druga, čuvati i sačuvati, a ološ neka mašta, neće mu se ostvariti”, poentirao je Vulin.

Besana noć za redakciju

Nije vredela ni poruka uredništva NIN-a da su samo “najmračnijim umovima” mogle pasti na pamet “gadosti koje se pripisuju” redakciji zbog naslovnice novog broja, te da ni novinarima niti uredništvu nije palo na pamet to za što ih optužuju.

Uredništvo i redakcija NIN-a su, kako se ispostavilo u četvrtak ujutro, proveli besanu noć uz istovremenu seriju pritisaka s još jedne strane – od vlasnika i izdavača, nemačko-švajcarske medijske kompanije Ringier Axel Springer (RAS).

Uzgred, o profesionalnoj i moralnoj visini lestvice – koju, inače, i izvan Srbije – drži taj medijski trust bi, nesumnjivo, bolje bilo konsultovati nemačko javno mnjenje i tamošnju stručnu javnost koja čita uzdanicu te kuće, tabliod Bild – nego ovdašnje analitičare. Bilo kako bilo, tek – ishod vlasničkog, izdavačkog i političkog promišljanja Ringier Axel Springera bio je odluka da se naslovnica povuče i da umesto Vučića bude – belo.

Ipak, sporna naslovnica se, zahvaljujući blagodatima razvoja elektronske komunikacije i moći društvenih mreža, u međuvremenu proširila u neuporedivo većem tiražu nego što ga, inače, ima NIN, što redakciji – ako ih u međuvremenu ne zakatanče ili na neki drugi način ne uškrope – samo diže rejting.

No, bez obzira na tu činjenicu – premijerka Srbije Ana Brnabić požurila da zahvali čelnicima Axel Springera što su pokazali “dovoljno odgovornosti da se promeni naslovna strana” NIN-a.

Brnabić je otišla i korak dalje tvrdnjom kako iza naslovne strane stoji “čitav uređivački kolektiv” tog nedeljnika, uz poruku da “izdavač vidi šta će sa tim dalje”, što je – čitajući između redova – indirektan, a poprilično jasan i očigledan poziv Axel Springeru da zavrne uši uredništvu na čelu sa Milanom Ćulibrkom i Vesnom Mališić.

Patetične političke-romansijerske poruke

Za Ministarstvo informisanja naslovnica je bila dokaz očiglednog “odsustva dobrog ukusa i survavanja novinarske etike”, dok su novinarska udruženja u “slučaju naslovnica” prepoznala “cenzuru” i “spinovanje”.

Uz sve to, sad bi se ovde unedogled mogle nabrajati i patetične političke-romansijerske poruke u korist i čast odbrane šefa države od zlih medija koji ga, sudeći po tim komentarima i osudama, fotografijom bezmalo izvedoše pred streljački stroj.

Ne bi, naravno, ničemu vodilo niti bi vredelo to nabrajanje jer je ta matrica režimske harange već viđena i nedvosmisleno ukazuje na strateško spinovanje u prorežimskim medijima – e da bi se skrenula pažnja sa serije afera koje već danima, jedna za drugom, kao kamen u već tesnoj cipeli, žuljaju vlast, poput tihe vode koja roni breg. A javnost svemu tome postaje brojniji i svesniji svedok.

Istovremeno, predsednik Srbije, kao glavni junak sporne naslovnice (izuzme li se snajper koji je, fakat, bio u prvom planu), iskoristio je priliku – što radi u svakoj sličnoj situaciji – da u prvi plan izbaci novu epizodu kontinuirane predizborne kampanje, ističući sebe kao nepokolebljivog borca za sveopšte dobro Srbije i njenog sevkolikog puka.

„Uvek ću se boriti i braniti ih, da mogu da objavljuju sve šta hoće, neka bude samo protiv mene. Samo vi te snajpere uperite u mene, ja nemam problem s tim. Boriću se za vaše pravo da objavite i pišete šta želite. Dok vi to radite ja ću se truditi da uperim vrh olovke u neki deo Srbije u kojem ćemo graditi nove škole, fabrike i puteve”, citirali su danas beogradski mediji Vučićevu izjavu povodom sporne naslovnice NIN-a.

‘Našalio’ se na svoj račun

Sudeći po navodima prorežimskog tabloida Kurir, Vučić se, u istom kontekstu – kako piše list – “našalio” na svoj račun tokom otvaranja kineske fabrike “Yanfeng Automotive Interiors”,  poručivši da je “saglasan sa naslovnom stranom” NIN-a, a jedan od razloga te saglasnosti je što je snajper koji je uperen u njega – kvalitetna puška srpske proizvodnje.

“Ali je ubrzo shvatio da je napravio lapsus”, piše Kurir i citira… “‘Izgleda da sam napravio grešku. Snajper je finski, srpska kompanija ga je izlagala na Sajmu naoružanja te 2017. godine. Čestitam im na dobrom izboru snajpera’, našalio se Vučić na svoj račun”, preneo je Kurir.  

Neko ko ne poznaje prilike u Srbiji rekao bi, verovatno, da je to jeftin humor lošeg stand up komičara.

Ne, nažalost! To je još jedna epizoda forsiranja sve dubljeg i većeg jaza između onog dela javnosti koju Vučić vidi kao Srbiju čiji je predsednik i suprotnog korpusa – građanske Srbije, neistomišljenika i političkih protivnika, ali ne i neprijatelja. I jedne i druge Vučić – u sad već kontinuiranim konferencijama za novinare i anesteziranu javnost – svakodnevno zasipa narcisoidnim monolozima o istorijskoj važnosti sebe samog, kao takvog.

Samo još jedna epizoda samodovoljnosti

Drugim rečima, nisu jedna fotografija i naslovna strana, niti NIN kao njena platforma, nikakva pretnja ni građaninu Aleksandru Vučiću, ni šefu države, ni predsedniku Srpske napredne stranke, sinu, bratu, suprugu i ocu. Ne! To je samo još jedna epizoda samodovoljnosti, još samo jedna loše aranžiran i traljavo produciran pozorišni komad u kojem sporednim glumcima režiser daje nezasluženu minutažu da bi predstavu što duže zadržao na repertoaru.

U međuvremenu, iako se na ulicama Beograda NIN u četvrtak prodavao u obe verzije – i sa Vučićem ispred snajpera i “na belo” – ostaje gorak ukus neporecive cenzure, ogoljene i toliko notorne da je ništa više ne može oprati. Ne može je oprati ni patetična zahvalnost premijerke Ane Brnabić nemačkom izdavaču NIN-a Axel Springeru, ni jeftin humor glavnog aktera, ni žustra podrška koju mu pružaju njegove političke i stranačke evet efendije.

Sve je ovo, dakle, samo još jedna jeftina pozorišna predstava sa lošim glumcima i još gorim režiserom.

No, u svakom pozorištu – zavesa se na kraju uvek spusti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera