Ni sedamnaest, ni sedamdeset, nego hiljadu

Od Kulina bana, kralja Tvrtka i sličnih velikana iz bosanske prošlosti, ali i konsenzusa u vezi s pozicioniranjem Dana državnosti, nažalost, jako smo daleko.

BiH, Dan državnosti, 25. novembar, Kulin ban, Mrkonjić Grad
Bosna i Hercegovina nije utvrđena, nego je potvrđena na zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu [Al Jazeera]

Piše: Enes Ratkušić

Informacija koja je polubosanskohercegovačkoj javnosti proslijeđena iz federalnog Ministarstva za rad i socijalnu zaštitu da će ponedjeljak, 26. novembar, koji je u kalkulaciji aktivnog planiranja od strane manje-više svih zaposlenih u Federaciji Bosne i Hercegovine bio već ukalkuliran kao dan za odmor, biti uobičajeni radni dan, izazvala je različita reagiranja. 

Polubosanskohercegovačkoj javnosti podvlačim ne zbog nadležnosti resornog Ministarstva, čije su odluke obavezujuće samo za Federaciju, nego prije svega što u drugom dijelu Bosne i Hercegovine bilo kakva obilježavanja 25. novembra, Dana državnosti ove zemlje, već godinama ne padaju na pamet.

U Republici Srpskoj je ovaj važan datum u historiji Bosne i Hercegovine već odavno prognan, a tamnošnje vlasti su se potrudile da malo više pažnje posvećuju 21. novembru, mada je Daytonski sporazum zvanično parafiran 14. decembra.

Komentari na ovakvu odluku u javnosti su bitno različiti. Jedni su je doživjeli kao nastavak degradiranja i dokidanja i onih formalnih pretpostavki koji svjedoče kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine, drugi su, opet, opravdanje za ovakav odnos prema 25. novembru tražili u svjetskim i evropskim trendovima, koji podrazumijevaju da se praznik ima vezati isključivo za kalendarsko vrijeme, treći su ogorčeni zbog poremećaja rekreativnih planova...

Zvuči nevjerovatno, ali istinito - Nova godina i Prvi maj su za državu važniji od Dana državnosti.

Da nagli radni entuzijazam kod federalnog ministra za rad i socijalnu zaštitu Vjekoslava Čambera kojim slučajem nije eskalirao za Dan državnosti, čovjek bi mogao i povjerovati da bi on mogao biti svojevrsna posljedica globalizacijskih trendova i euroatlanskih ambicija.

Ali, pošto već znamo da se od iznenađenja takve vrste u Federaciji osiguralo od svih praznika, osim Dana državnosti, onda je očito da je u pitanju delikatan problem. Zvuči nevjerovatno, ali istinito - Nova godina i Prvi maj su za državu važniji od Dana državnosti. Dakako, tu su i vjerski praznici, gdje su pomjeranja, također, neupitna.

Ministar je, međutim, za takvu odluku našao opravdanje, lakonski pojašnjavajući da je - sve po zakonu. Ni u jednom trenutku nije našao za shodno zapitati se koliko takav zakon uopće ima smisla i kako ministar u nešto većoj polovini države donosi uredbe o državnim praznicima?

Vatrogasni karakter

Cijelu stvar je u četvrtak, uz pomoć federalne Vlade, kojom predsjedava, kanio spasiti Nermin Nikšić. To pitanje, međutim, nije ni razmatrano, kao ni druga, jer su ministri iz nekoliko stranaka napustili sjednicu zbog problema u vezi s Razvojnom bankom Federacije.

No, Vlada je nešto kasnije (kada, kako, zašto, u kojem sastavu, sa ili bez ministra Čambera... sada nije mnogo bitno), ipak, proglasila ponedjeljak neradnim danom, a takva vrsta intervencije je, iz perspektive statusne pozicije 25. novembra, manje-više "vatrogasnog karaktera".

Glavni problem koji se ovdje nameće je hoće li Nikšićevo obrazloženje "da državni praznik ni u kom slučaju ne bi smio postati žrtvom birokratskih propisa" konačno mobilizirati državnu Vladu (ili Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, kako se to tijelo formalno zove) da konačno sa dnevnog reda skine problem obilježavanja državnog praznika.

I ne samo državnog praznika, nego i niza popratnih detalja, prije svega teksta himne, zbog čega se drugima doimamo smiješnim na svim mogućim smotrama u svijetu, od sportskih do kulturnih, naučnih i političkih.

Zbog toga što himna BiH nema teksta, drugima se doimamo smiješnim na svim mogućim smotrama u svijetu.

Prevelike nade, međutim, u tom pogledu ne treba polagati. Ni prethodne vlade nisu učinile gotovo ništa zbog već poznatih razloga, odnosno entitetskih preglasavanja. Novi uvjeti iz perspektive odlučivanja, ako je prema sporazumima i dogovorima suditi, entitetima će dati samo još veća prava, zbog čega ne treba gajiti iluziju da ćemo konačno ugledati naše reprezentativce kako uz melodiju otvaraju i usta.

Samo se čudo može desiti pa da Milorad Dodik, koji se otvoreno razmahuje izjavama da je Bosna i Hercegovina kao država nastala 1995. godine u Daytonu, bez obzira na sporazume i usaglašene principe djelovanja, pristane na dogovor kojim bi u zemlji, na njenom cijelom teritoriju, važio jedan državni praznik. Takva misija čini se naprosto nemogućom.

Onemogućena rasprava

Sam problem je, budimo realni, previše zastario ili, preciznije rečeno, od samih početaka bio je pogrešno postavljen. Upravo tako, i to ne samo od strane političkih prvaka RS-a, koji su, podsjećanja radi, u poratnom razdoblju baštinili antidejtonski stav.

Ne treba zaboraviti činjenicu da su aktuelna osporavanja državno-pravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine začinjena nebulozama da je država Bosna i Hercegovina nastala u Daytonu, bitno novijeg datuma, odnosno da su Dodikov izum.

Tvrdoća stava i sa druge strane je, također, u tom vremenu onemogućavala konstruktivan dijalog.

Oficijelna bošnjačka politika, koja je, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, umjesto demokratske rasprave u traženju adekvatnog rješenja, nasjela na princip - 25. novembar i ništa drugo.

Takav odnos nametnula je vrlo utjecajna odlazeća populacija, čije zasluge ne treba osporavati, s obzirom na veliki doprinos oslobodilačkoj borbi u sastavu široke antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.

Uz nekritičku podršku medija i javnosti, na taj način je onemogućena bilo kakva demokratska rasprava, što je drugima, srpskim i hrvatskim predstavnicima, samo poslužilo kao dobar razlog za priželjkivano povlačenje, koje je, usput rečeno, pogodovalo u kontinuitetu prisutnim secesionističkim ambicijama.

Sam problem je, budimo realni, previše zastario ili, preciznije rečeno, od samih početaka bio je pogrešno postavljen.

Glorifikacija vlastitog doprinosa povijesti je, u kontekstu navedenih "traženja", napravila ogroman politički problem. Ne samo zbog patološkog uvjerenja svake vlasti, koja velika djela veže isključivo za vlastitu ulogu u povijesnim zbivanjima, te ekskomunikacije potencijalnih sudionika javnog dijaloga, nego, prije svega, zbog činjenice da je takvo tvrdokorno stajalište podgrijavalo pogibeljan historijski redukcionizam, zapostavljalo naučno verificiranu istinu da su temelji državi Bosne i Hercegovine udareni puno vremena ranije, stoljećima ranije...

Iako historijske činjenice jasno svjedoče hiljadugodišnje trajanje jedne zemlje, ta svijest onemogućavala je bilo kakvu raspravu, koja bi zasigurno povijesne svijetiljke nalazila i u drugim vremenima, u kojima je Bosna i Hercegovina, ako ništa drugo, bila lišena sukobljavanja ovakve vrste.

Na tragu takve vrste traženja, u poratnom ambijentu se zasigurno mogao pronaći datum koji niko ne bi mogao ekskluzivno svojatati, niti bi, s druge strane, za bilo koga označavao nekakvu vrstu povijesne diskvalifikacije.

Drastična razlika

Dakako da se čuvena Povelja Kulina bana, u tom smislu, kao važan događaj u povijesti jedne zemlje, mogla uzeti za Dan državnosti, kao svojevrsno kompromisno rješenje, ali kako vidno polje značajnog broja pojedinaca, koji jedino vrijeme u kome su oni sudjelovali drže za značajno vrijeme, a ono doseže isključivo do Mrkonjić Grada i ni pedlja više, javni demokratski dijalog takve vrste bio je u korijenu onemogućen. Iznalaženje rješenja se u takvom ambijentu realno nije moglo ni očekivati.

Svako iole upućeniji u povijest BiH zna da su u Mrkonjić Gradu granice samo potvrđene, a ne utvrđene.

Takav odnos prema 25. novembru, kao datumu od izuzetnog značaja kada je državnost Bosne i Hercegovine u pitanju, u značajnoj mjeri je obezvrijedio njeno trajanje u vremenu, devalvirajući praktički sva važna događanja u njenoj višestoljetnoj povijesti.

Upravo zato, opservacije koje redovno slušamo ili čitamo povodom evociranja uspomena na ZAVNOBiH, da su tada udareni temelji državi, određene njene granice i slične konstatacije, predstavljaju medvjeđu uslugu njenom višestoljetnom državno-pravnom kontinuitetu.

Svako iole upućeniji u njenu povijest vrlo dobro zna da su na tom za Bosnu i Hercegovinu važnom zasjedanju njene granice samo potvrđene, a ne utvrđene, a to je, mora se priznati, drastična razlika.

Od Kulina bana, kralja Tvrtka i sličnih velikana iz bosanske prošlosti, ali i konsenzusa u vezi s pozicioniranjem Dana državnosti, nažalost, jako smo daleko, a sve zbog aktera "velikog sukoba", u kome jedni procjenjuju da je starost temelja Bosne i Hercegovine 70, drugi 17 godina. Gajiti optimizam u takvom ambijentu čini se iluzornim.

No, to ne znači da od traženja rješenja treba odustati. Naprotiv, svaki problem ima svoje rješenje, ali do njega je moguće doći samo potiranjem egoističkih uvjerenja o svetosti vlastitih uloga i misija u povijesti ovih prostora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.