Oglasi

Nezavršene revolucije u Egiptu

Još jedan revolucionarni val zasigurno tinja i ako realizira svoj puni potencijal, sasvim sigurno neće biti pitom kao pokušaj 25. januara.
Danas je u Egiptu revolucija prošla bolni dio, ali nije ostvarila uspjehAP

Piše: Mustafa Salama

Ubrzo nakon što su odbačene sve optužbe protiv svrgnutog egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, protesti su buknuli na univerzitetima, na Trgu Tahrir i drugim lokacijama. Presuda je razbjesnila rodbinu poginulih tokom 18-dnevnih protesta, koji su počeli 25. januara 2011. godine i prisilili Mubaraka da odstupi sa vlasti. Rodbina koja je čekala ispred sudnice obećala je da će ova presuda izazvati novu revoluciju.

Do sada su u sukobima između interventne policije i demonstranata u blizini Tahrira smrtno stradala dvojica demonstranata. S ovom presudom odbačene su optužbe protiv Mubaraka, njegovog ministra unutrašnjih poslova Habeeba al-Adlyja i šest njegovih pomoćnika koji su vladali Egiptom željeznom pesnicom. Povrh tog, odbačene su optužbe protiv dva Mubarakova sina i tajkuna Husseina Salema.

Tehnikalije koje je naveo sud izgledale su smiješno; sudija je odbacio čitav niz optužbi na osnovu proceduralnih razloga. Ranije se policija smatrala saučesnikom zbog oštećivanja bilo kakvih dokaza i neadekvatnog izvještavanja o svojim zločinima. Nadalje, korištena su upitna svjedočenja da se oslobode Mubarak i njegovi pomagači. Ako nijedan zvaničnik pod Mubarakovom vlašću nije osuđen za smrt blizu hiljadu demonstranata, ko je onda odgovoran?

Opće znanje

U Egiptu neki smatraju da su Mubarak i njegovo Ministarstvo unutrašnjih poslova odgovorni za ubistva. Pucati se smije samo ako su za to izdate direktne naredbe, a brutalan režim koji nije poštovao ljudska prava neće odjednom postati dobar kada postane ugrožen.

Postoji mnogo snimaka na osnovu kojih bi se mogli identificirati policajci koji su odgovorni za ubistva, a postoje i zabilježeni iskazi policajaca da su dobili direktne naredbe koje bi osudile nalogodavce. Presuda je upravo iz ovih razloga naljutila tako mnogo ljudi.

Cinici bi presudu mogli protumačiti kao šlag na tortu za vojni udar, kojim je preuzeta vlast 3. jula 2013. godine. Ipak su mnogi sada zažalili što su se 30. juna pridružili protestima koji su doveli do državnog udara.

Revolucije, u pravom smislu riječi, u stvarnosti nije ni bilo. Revolucija bi zahtijevala svrgavanje ranijeg režima i uspostavljanje novog, ili bar značajno mijenjanje vladajuće strukture i ponovnu raspodjelu moći i bogatstva. U Egiptu se to, očigledno, nije desilo.

Mubarak je odstupio sa vlasti, ali je njegov režim ostao netaknut. Bilo bi besmisleno tražiti od režima da sam sebe krivično goni, pravosuđe je ipak sačinjeno od Mubarakovih sudija, kakvo je uvijek i bilo. Slično tome, i Ustavni sud, koji je raspustio prvi Parlament nakon 25. januara, imenovao je Mubarak.

Sigurnosni aparat, unutrašnja državna birokratija, državni mediji, biznismeni bliski režimu i mediji koji su bili u njihovom vlasništvu i, još važnije - kako će Egipćani kasnije saznati - vojska, sve je to ostalo nepromijenjeno nakon revolucije.

Sve njih zajedno nazivaju "duboka država", koja je odoljela svim reformama. Bilo koja nepotpuna revolucija koja ne realizira svoj puni potencijal samo će revitalizirati "duboku državu" u još zaraznijem obliku. Nakon Arapskog proljeća, udomaćila se izreka "Nepotpune revolucije su grobovi nacija". Ovo je tačno, jer je Egipat sada u daleko lošijem stanju nego što je bio kada je na vlasti bio Mubarak.

'Nepotpune revolucije'

Neuspjeh da se shvati stvarnost "nepotpunih revolucija" je možda glavni razlog neuspjeha Muhameda Mursija i Muslimanske braće. Osim tog što Mursijeva vlada nije sarađivala s liberalnom opozicijom, pogriješili su i u pretpostavci da mogu upravljati režimom koji ih je tretirao kao strano, kancerogeno tijelo.

Egipćani često na društvenim mrežama pišu: "Vratili smo se na početak". To nije tačno. Egipćani su sada daleko svjesniji disfunkcionalne stvarnosti u svojoj državi. Nisu se samo Mubarak, njegovi prijatelji i državna birokratija pokazali praznim, već i vojska sa svojim idealizmom.

Uključenost vojske u ponovno uspostavljanje ili revitalizaciju starog režima postalo je jasno nakon što su mediji pod sponzorstvom države ocrnili uspjehe pokreta od 25. januara, tvrdeći da je jedina prava revolucija bila ona iz 30. juna. Nadalje, ikone starog režima su puštene iz zatvora i pojavile su se u javnosti, a neki otpušteni službenici iz sigurnosnog sektora vraćeni su na svoje pozicije.

Danas je u Egiptu revolucija prošla bolni dio, ali nije ostvarila uspjeh. Za prolivenu krv mučenika niko nije odgovarao, ekonomski uslovi su lošiji i režim je kaznio sve političke frakcije koje su se okupile iza ideja od 25. januara.

Protesti nakon državnog udara ne prestaju. Presuda Mubaraku će samo povećati broj nezadovoljnih koji će se zalagati za sve veću mobilizaciju protiv režima. Presuda već kreira širu kritičnu masu, koja pomjera ravnotežu moći tako da je naklonost prema režimu sve manja.

Još jedan revolucionarni val zasigurno tinja i ako realizira svoj puni potencijal, sasvim sigurno neće biti pitom kao pokušaj 25. januara. Kako Egipćani kažu "Ath-thawra mustamera" - revolucija traje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.