Nezaposlenost i politika tjeraju mlade iz Velike Kladuše

Demokratska organizacija mladih Velika Kladuša (DOM) nedavno je provela istraživanje na uzorku od 1.291 učenika na području te općine da ispita kako mladi vide budućnost u tom gradu. Rezultati ankete više su nego poražavajući za općinu koja je prije rata imala najviše zaposlenih na području Bosanske krajine.

Previše politike otjera mlade

Istraživanje je pokazalo da su mladi ljudi, koji trebaju biti budućnost te općine i u koje vrijedi ulagati, razočarani postupcima, politikama, sistemom i odnosom vladajućih struktura prema građanima.

“U razgovoru sa mladima kroz svakodnevne aktivnosti organizacije došli smo na ideju da uradimo anketu i pitamo mlade šta planiraju nakon što završe srednju školu. Nismo imali posebna finansijska sredstva, osim papir, volju i saradnju sa srednjim školama u Velikoj Kladuši. Pedagozi i direktori tri srednje škole su nam pomogli i tako smo u jednoj sedmici anketirali gotovo 1.300 mladih. Razlog je jednostavan: trenutna situacija masovnog iseljavanja iz naše općine, kantona, pa i države. Htjeli smo čuti glas mladih, jer svi pričamo o odlasku, problemima, a još niko nije proveo istraživanje i pitao mlade, u ovom slučaju srednjoškolce, o njihovim planovima i situaciji u kojoj se nalaze. Željeli smo da prenesemo stavove i razmišljanja mladih svim političarima i vlastima na svim nivoima, da čuju poruke mladih. Djeca su iskreno odgovarala na pitanja, čak im nije bio dovoljan jedan list papira koliko su imali potrebu da kažu šta ih to tjera iz naše općine i države. Mlade ljude ne zanima ko je trenutno na vlasti, oni žele bolju sadašnjost i budućnost”, kaže Jasmina Keserović, predsjednica Demokratske organizacije mladih Velika Kladuša i Vijeća mladih Općine Velika Kladuša

A šta to mlade muči najbolje znaju reći oni sami. Za Aidu Begzadić (18), učenicu četvrtog razreda Gimnazije Velika Kladuša, život u Bosni i Hercegovini jako je težak. “Ko se snađe snašao se”, kaže Aida i dodaje da veliku ulogu u svemu, nažalost, ima politika.

“Većina poslova se dobija preko nama poznate balkanske riječi ‘štela’. Odlazak mladih uzeo je veliki mah, pogotovo u Velikoj Kladuši. Nakon novogodišnjih praznika ulice su puste i usamljene. Zavlada veliki muk sve do novog praznika u inozemstvu i tako svake godine ukrug. I ja sam dio mladih ljudi koji će da napuste zemlju jer ne vidim perspektivu u mom gradu i državi. Sistem je neuređen. Ja prvenstveno napuštam zbog obrazovanja, koje je daleko kvalitetnije, a diplome priznatije u svijetu od naše diplome. Nažalost, meni nema ko garantovati da ću nakon završetka studija dobiti posao. Također sam aktivna članica nevladinog sektora i nisam od onih osoba koje sjede kući i čekaju da se nešto promijeni, ali, kao što sam rekla, politička situacija i odnos politike prema mladima jedan je od uzroka i mog odlaska. Vlasti na mlade trebaju gledati kao na partnere za saradnju jer samo bismo tako mogli uspjeti, ali, nažalost, kod nas je obrnuto”, kaže Begzadić.

Anis Keserović (17) učenik je trećeg razreda iz Velike Kladuše i volio bi život i daljnje obrazovanje nastaviti u Bosni i Hercegovini, ali ističe da će uvjeti života u Velikoj Kladuši uveliko utjecati na to da promijeni odluku i školovanje nastavi vani.

“Mladi ovdje u Velikoj Kladuši previše su zatvoreni i nisu toliko aktivni kao u ostalim gradovima Unsko-sanskog kantona. Možda bi centar za kulturu pomogao da se takvo stanje promijeni, imali bismo se gdje okupljati. Stvarno ljudima nije lako danas, puno se trude i rade, ali ne mogu nešto posebno priuštiti svojoj djeci i zato bih volio da naši vladajući shvate da naš narod nije u dobroj poziciji, a za nekoliko godina neće biti baš dobro ni za njih jer neće ih imati ko plaćati.”

Alarm za vladajuće strukture

Čak 67 posto anketiranih nakon završene srednje škole planira odlazak iz Velike Kladuše, 86 posto anketiranih smatra da je život u većim gradovima bolji nego u Velikoj Kladuši, 67 posto mladih Veliku Kladušu napustilo bi zauvijek, bez povratka. Kao najveće uzroke odlaska mladih naveli su nezaposlenost, bolji život u drugim zemljama, male plaće u Bosni i Hercegovini, iskorištavanje radnika, korupcija, politika i političari, vlast, loši životni uvjeti, siromaštvo, vječna tranzicija, loš obrazovni sistem, školovanje bez kvalitetne prakse.

“Ovo istraživanje treba poslužiti političkim subjektima da grade svoje programe i daljnji rad na poboljšanju trenutne situacije, trebaju se okrenuti i poslušati poruke mladih, jer za nekoliko godina neće se imati prema kome okrenuti. Mlade ljude potrebno je uključiti u procese donošenja odluka, omogućiti im zaposlenje bez besplatnog pripravničkog staža i iskorištavanja, pružiti šansu mladima da uče i usavršavaju svoja znanja, da se dokažu u svojoj općini / državi, ne zapošljavati politički podobne, već sposobne i željne rada i dokazivanja, potrebno je uskladiti obrazovni sistem sa tržištem rada. Mladi ne žele biti marginalizirana grupa (kako ih nazivaju), mladi ne vide sebe kao problem ovog društva, zato i odlaze, ne samo zbog nezaposlenosti već zbog boljih životnih uslova. Kod nas se sve gleda kroz politiku, a manje politike i više rada doprinijelo bi da se uredi sistem, koji zaista nije funkcionalan”, kaže Jasmina Keserović

Neira Mušić (18) također je učenica četvrtog razreda Gimnazije i već je bila napustila Veliku Kladušu odselivši se s majkom i sestrom u Njemačku. Međutim, želja joj je bila završiti u školu u Velikoj Kladuši kako ne bi gubila godinu, pa onda se upisati na fakultet vani. Ona ističe kako su mladi postali marginalizovana grupa. Kasnije je počela neka euforija, kad su mladi odlazili lančano, nepromišljeno. Dodaje da razlog više nije standardni, “trbuhom za kruhom”, nego je odlazak postao predmet podrazumijevanja.

“Tužno je, ali je evoluiralo od tragične svakodnevnice s kojom se danas teško miriti kada znaš da ti sutra može biti bolje u nekoj drugoj, dalekoj zemlji. Jedan od razloga zašto ja odlazim iz Bosne i Hercegovine jest što sam dio života provela u Njemačkoj. Kao mala sam se doselila s mamom u Bosnu jer ju je vezao osjećaj domoljublja za tu državu. Dakle, strani sam državljanin. Oba roditelja mi trenutno žive i rade u inostranstvu. Ali, ipak, kao najbitniji razlog navodim školstvo. Nažalost, fakulteti u inostranstvu su bolje priznati i po kvaliteti odskaču od bosanskohercegovačkih fakulteta. Kažu: ako želiš uništiti jednu državu, uništi joj školstvo. Nakon objavljivanja ove ankete putem medija je i Općina Velika Kladuša bila informisana o rezultatima. Dobila sam dojam da se nisu nimalo zabrinuli jer to smatraju nekom političkom igrom. Što nije nimalo dobro! Mlade ne trebaju gledati kao problem već kao resurs, i to, po mogućnosti, ne samo resurs za uključivanje u političke partije”, ističe Neira.

Tina Ćatić (18) ide u četvrti razred Druge srednje škole u Velikoj Kladuši. Nakon srednje škole planira se upisati na policijsku akademiju i ostati u Bosni i Hercegovini, ali ističe da su dva najveća razloga zbog čega mladi žele otići iz te općine nezaposlenost i vladajuće strukture koje upravljaju tim gradom.

“Mladi bi trebali nešto postići ovdje, pa ako ne mogu, onda ići vani. Mislim da je problem mladih ovdje taj što nemamo mogućnost da se izrazimo na bilo koji način, nemamo kino-sale ni biblioteke niti imamo bilo kakve resurse iz kojih bismo mogli crpiti daljnje znanje.”

Prema riječima Nurije Miljkovića, direktora Prve srednje škole, odlazak građana Velike Kladuše osjeti se i u školama, gdje je unazad proteklih nekoliko godina osjetan pad upisa učenika.

“Mi smo već u ovom polugodištu izgubili 19 učenika, koji su napustali školovanje u našoj školi. A već smo na početku ove školske godine imali jedno odjeljenje manje u odnosu na prošlu. Problem je u tome što oni koji rade imaju mala primanja, a onima koji su na budžetu plate kasne i građani su nezadovoljni. Sve to izaziva reakcije, ljudi su depresivni i nema nikakvog optimizma niti se ko nada nečem boljem. Imam dvije kćerke i obje rade u Njemačkoj i znam da je jedan od razloga odlazaka tržište rada, koje naprosto usisava tu našu radnu snagu. Odlasci građana odražavaju se na mnogo čega, samim tim i na branšu u kojoj sam ja zaposlen. Dakle, smanjenjem učenika automatski se mora smanjiti i broj radnika u obrazovanju, tako da smo mi imali nekoliko slučajeva tehnološkog viška ove godine”, kaže Miljković.

Izvor: Al Jazeera