Neuvjerljivi križarski rat internet divova

Internet nije uzrok terorizma, već eventualno samo jedan od alata kojim se teroristi mogu koristiti, kaže Carić (Reuters)

Najava tehnoloških divova da udvostručuju napore za borbu protiv terorizma i ekstremističkog sadržaja na internetu je hvale vrijedna, ali stručnjaci dovode u pitanje i učinkovitost i motive takvih planova.

Formiranje Globalnog foruma za borbu protiv terorizma, koji su zajednički najavili Facebook, Microsoft, Twitter i YouTube, zvuči kao moćno oružje za suzbijanje aktivnosti organizacija poput grupe Islamska država Irak i Levant, ali ovakvih najava je bilo i ranije bez nekog većeg učinka, tako da više djeluje kao da se radi o marketinškom triku, nego o stvarnim planovima.

Društvene mreže, forumi i generalno internet su alat kojim su se terorističke i ekstremističke organizacije naučile koristiti veoma brzo i vješto, pojašnjava Marko Ćustić, glavni urednik časopisa Defender.

Generalno na internetu vrijedi pravilo da slabiji i malobrojniji akteri dobivaju neproporcionalno više snage i dosega u odnosu na ono što stvarno predstavljaju, te su se stoga inicijalno marginalne pojave poput ISIL-a uspjele pretvoriti u globalno prepoznatljive organizacije, dodaje vojni analitičar.

“Nisam mišljenja da je moguće spriječiti širenje ekstremističkih sadržaja na društvenim mrežama – kad zatvorite jednu rupu otvori se deset novih. Ono što je moguće jest pratiti svaku pogrešku terorista i na osnovi njih sprečavati terorističke akcije i provoditi uhićenja, što se danas i radi”, kaže.

 Jedan od vodećih stručnjaka za informatičku sigurnost u Hrvatskoj Lucijan Carić pojašnjava da je ovakvim potezima kakve su najavili internet divovi, ali i potezi koji su ranije najavljivani, eventualno moguće ukloniti samo neki površinski sloj propagande, najčešće onaj javni i svima dostupan.

Uzrok terorizma

On dodaje i da internet nije uzrok terorizma, već eventualno samo jedan od alata kojim se oni mogu koristiti.

Što se obima same borbe protiv terorizma, velike kompanije uključit će se u borbu protiv ekstremista na internetu u onoj mjeri u kojoj to ne bude štetilo njihovim regularnim korisnicima i koliko im bude bilo potrebno da mogu prikazati kako su dale svoj dio, ali da ne treba očekivati od toga rješenje problema, dodao je Ćustić.

“Terorizam nije ni približno najveći problem suvremenog svijeta, koliko god ga mi, upravo zahvaljujući medijima i društvenim mrežama, percipirali takvim”, kaže glavni urednik Defendera.

Kada su u pitanju konkretni potezi i mogućnosti tehnoloških kompanija, stručnjaka za informatičku sigurnost navodi da velika četvorka, i njima slični, mogu ukloniti sadržaje koji krše zadana pravila ponašanja na koja su pristali njihovi korisnici kako bi imali pristup uslugama koje te kompanije nude.

Istrenirani korisnici

Čak i da Internet kompanije podijele korisničke podatke sa obavještajnim agencijama, ništa bitno se neće promijeniti, smatra Carić.

“Većina korisnika već je dobro ‘istrenirana’, pa prihvaćaju žrtvu privatnosti u svrhu navodne dodatne sigurnosti. Osim toga, preko društvenih mreža velik dio korisnika već dijeli svoje privatne podatke s drugima, pa je pitanje kakvu privatnost na kraju mogu očekivati. No populacija je već dobro naviknuta na obavještajne mjere, kao što je trenirana na visoke poreze, demokratske ‘deficite’, korporativne kartele i slično.”

“Naravno, iako su takve djelatnosti formalno pokrivene ugovorom između tvrtke i korisnika, oni ne predstavljaju ništa drugo do cenzure. Rekao bih da je većina takvih tvrtki prilično bezobzirna u provođenju različitih mjera, koji nisu ništa drugo do cenzure, pri čemu se često krše ne samo prava njihovih korisnika, nego dovodi u pitanje i sama svrha zbog koje te tvrtke postoje”, dodaje Carić.

Ovakvim akcijama najčešće ne budu pogođeni teroristi ili nasilnici, već normalni korisnici čiji su stavovi obično u suprotnosti s nekim masovno i glasno propagiranim pokretima i stavovima poput feminizma, “političke korektnosti”, raznih pseudonaučnih teza poput kreacionizma, homeopatije i slično, kaže.

Pravo govora

On posebnu pažnju skreće na činjenicu da praktično sve ovakve kompanije imaju svoja sjedišta u Sjedinjenim Američkim Državama, u kojima su pravo govora, odnosno sloboda izražavanja, praktično apsolutni.

S druge strane kompanije, prilično bezosjećajno, provode neku svoju politiku i ako se korisnik ne slaže, ne mora koristiti njihove usluge.

“U stvarnosti, morate se prilagoditi i pristati na diktat, jer inače gubite uslugu i moguće prihode koje tom uslugom ostvarujete. Možete uputiti prigovor ili eventualno tužiti, ali pri tome opet vi gubite, tako da na kraju vrijedi ona naša – žali se upravi vodovoda”, dodaje Carić.

Već je gotovo svima poznato da ove kompanije bilježe dosta ličnih podataka i navika svojih korisnika, dok je američka vlada silna špijuniranja građana pravdala upravo borbom proti terorizma, pa se postavlja pitanje da li bi internet kompanije mogle “digitalni front” iskoristiti za dodatno prikupljanje informacija ili čak kao opravdanje da te podatke dijele sa obavještajnim agencijama.

Carić podsjeća da, formalno, privatne kompanije korisničke podatke uzimaju na temelju svog pravilnika (licence za krajnjeg korisnika) i one iz tih podataka pokušavaju izvući direktnu ili indirektnu finansijsku korist. Bez korisničke baze, te kompanije nemaju praktično nikakvu vrijednost.

Međutim, korisnička baza stvara se dobrovoljno, kaže on.

S druge strane, obavještajna zajednica prikuplja podatke iz potpuno drugih razloga i tu nema nikakvog, čak ni formalnog pristanka.

Činjenica da su obavještajno prikupljanje podataka i druge povezane aktivnosti iznimno intruzivne i sveobuhvatne, a u mnogim slučajevima i upitne legalnosti, dodaje Carić. Što se rezultata tiče, oni su uvijek prekriveni velom tajne tako da je teško prosuđivati efikasnost, ali s obzirom na opseg i količinu aktivnosti, rezultati djeluju prilično neupečatljivo.

Sveznajuće vlasti

U svakom slučaju, što se privatnih života građana tiče, vlasti već danas znaju sve o vama – od toga od kakvih bolesti bolujete, koje lijekove uzimate, preko toga koliko poreza plaćate, preko kojih granica ste prešli i tako redom, dodaje urednik Defendera.

“Danas je lako dohvatiti sve te podatke odjednom jer se u državnoj upravi sve više baza podataka umrežava i čine dostupnima odjednom. A tu govorimo samo po podacima koje ste sami dali vlastima, ali ne i o podacima prikupljenima elektroničkim osmatranjem vaših komunikacija, koje obavlja više entiteta na međunarodnoj razini. Još više o vama znaju privatne kompanije, koje vas prate putem vaših pametnih telefona, kolačića na internetu i kreditnih kartica. Oni znaju što kupujete, u kojim količinama i koliko često, kakvi su vam politički i životni stavovi, kakvu pornografiju gledate, koliko često mijenjate gume na automobilu, imate li djecu i tako redom. Niti će prikupljanje više podataka o vama realno narušiti vašu kvalitetu života (osim ako netko grubo na zloupotrijebi baš vaše podatke koje je tajna služba prikupila), niti će riješiti probleme terorizma i ekstremizma. Terorizam se ipak treba rješavati terenskim radom vrhunskih agenata, a elektroničko osmatranje i prikupljanje podataka može biti samo pomoćno sredstvo”, kaže Ćustić.

Unatoč činjenici da vlade samostalno prikupljaju velike količine podataka o građanima te realne prijetnje od oružanih, terorističkih grupa, to nije opravdanje da internet divovi dijele sa sigurnosnim agencijama informacije koje posjeduju, naglašava Carić.

Međutim, stručnjak za informatičku sigurnost podsjeća i da nijedna kompanija ne priznaje otvorenu saradnju sa obavještajnim agencijama, već priznaju da podatke ustupaju na zahtjev u skladu s propisanom pravnom procedurom.

“No tu postoje razne mogućnosti. Jedna je da obavještajne agencije subverzivno djeluju protiv tvrtki, presreću njihovu komunikaciju ili u njih ubacuju svoje agente. Nakon toga, tvrtke mogu surađivati s drugim (‘neutralnim’) tvrtkama kojima ustupaju neke podatke, a onda te druge tvrtke (npr. formalno kršeći međusobne ugovore) podatke ustupaju obavještajnim agencijama. Na kraju ostaje mogućnost da tvrtka direktno surađuje s obavještajnom zajednicom i pri tom dobije carte blanche da može otvoreno i bez posljedica zanijekati takve aktivnosti”, pojašnjava Carić.

Izvor: Al Jazeera