Neutralnost interneta odavno ne postoji

Piše: Sead Fadilpašić

„Jednog dana ću moći reći svojoj djeci da sam stariji od interneta, od smartphonea, od wirelessa. Jednog dana ću unucima reći kako je Facebookova opcija „poke“ u naše vrijeme značila povući simpatiju za kosu na malom odmoru i uz histeričan smijeh trčati oko klupe dok nam pokušava vratiti istom mjerom“ – misli su koje je svaka osoba rođena osamdesetih i ranije pomislila barem jednom u svom životu.

Svi koji smo odrasli uz internet teško da ga možemo zamisliti u nekom drugačijem obliku od onoga kakav je on danas – otvoren, pristupačan i najvažnije od svega, neutralan.

Neutralnost interneta je nešto što se ovih dana često spominje u zapadnim medijima, a debata u SAD-u je dosegla fazu u kojoj se, po tom pitanju, morao oglasiti i sam predsjednik zemlje, Barack Obama.

Šta zapravo predstavlja neutralnost interneta?

To je ideja da pružatelji internetskih usluga (tj. ISP-ovi, telekom operateri) svim internetskim stranicama daju jednaku šansu za uspjeh: da korisnici mogu svim stranicama pristupiti podjednako brzo, i obratno – da sve internetske stranice imaju iste uslove za pružanje svojih usluga korisnicima.

Poput struje – korisnici plate paušalnu sumu ISP-u i dobiju pristup cijelom internetu – svakoj stranici, velikoj ili maloj.

Opšteprihvaćena vizija interneta danas je da sve stranice, od Googlea, Facebooka, pa do najsitnijih blogova, šalju svoj sadržaj na jednu veliku mrežu, koja seže do svih ISP-ova, a preko njih do naših domova.

Jednako, svima pod istim uslovima.

Zašto je neutralnost interneta bitna?

Sjedinjene Države su posljednjih dana u centru pažnje svih tehnoloških medija, zbog žestoke rasprave o potencijalnom ukidanju neutralnosti interneta i uvođenju sistema u kojem bi stranice (odnosno online biznisi) koje žele svojim korisnicima ponuditi bržu i kvalitetniju uslugu, morale platiti dodatnu cijenu za brži internet, dok bi pristup drugim stranicama bio sporiji.

Naprimjer, Youtube bi mogao platiti ISP-u da učitavanje njihovog video sadržaja bude brže i stabilnije od, recimo, DailyMotiona ili drugih stranica koje pružaju uslugu pregledavanja videa. Samim time, i korisnike „tjeraju“ da izaberu jedan servis.

ISP-ovi traže novac od vlasnika internetskih stranica, da bi korisnici, koji plaćaju ISP-ovima, imali kvalitetnu uslugu.

Ko želi „ubiti“ neutralnost?

Dakle, američki ISP-ovi poput Verizona ili Comcasta bi odlučivali koje stranice će biti brže za učitavanje na vašim kompjuterima.

I upravo su ti veliki, američki najveći ISP-ovi inicijatori promjene regulacije interneta i „ubijanja“ njegove neutralnosti.

Zapravo, njihov cilj je da ljudi koji su svoj biznis i zaradu bazirali isključivo na internetu plate veću sumu od onih koji internet koriste za druge stvari, bilo da se radi o neprofitnim stvarima ili promociji „offline“ biznisa, smatra Aida Starčević, iz službe za odnose s javnošću bh. online kupoprodajnog portala Pik.ba

Pretpostavka je da bi takvo okruženje favoriziralo „velike“ online biznise (poput Facebooka i Googlea), dok bi se manji startupi, pogotovo konkurenti, puno teže mogli boriti sa njima za svoj dio internetskog kolača, slave i novca.

Treba li biti zabrinut

Iako u svijetu ima mnogo problema i mnogo razloga za nezadovoljstvo, najemotivnije se reaguje na pokušaj regulacije interneta (protesti protiv ACTA-e u februaru 2012 održani su u više od 200 evropskih gradova, pokušaj oporezivanja interneta u Mađarskoj krajem oktobra 2014. rezultirao je masovnim protestima).

Zato je i priča o neutralnosti interneta u medijima dočekana sa velikom dozom straha. Međutim, razloga za zabrinutost još uvijek nema jer, kako kaže analitičar informatičkih sistema iz Sarajeva Davor Fikais, radi se o američkom državnom problemu, bez direktnih posljedica na regiju.

„Direktne posljedice će osjetiti samo ljudi koji internetu pristupaju iz SAD-a, kroz njihove ISP-ove Verizon i Comcast“, kaže on.

„Velike stranice poput Facebooka i Googlea imaju svoje servere u Evropi, kojima se pristupa kroz lokalne ISP-ove, zbog čega nema razloga misliti da će ovdje doći do usporavanja brzina. Problem sa Amerikom je što dva velika ISP-a pokrivaju ogromno tržište i građani nemaju puno izbora kako pristupati internetu“, dodaje Fikais.

A tu leži suštinsko pitanje neutralnosti interneta. Nije stvar u usporavanju brzina, već u reketarenju koje ISP-ovi u SAD-u mogu provoditi jer su praktično – bez konkurencije, smatra Tim Wu, profesor prava na Columbia Law School u SAD-u i tvorac termina neutralnost na internetu.

Zabraniti monopol

„Ne bismo trebali previše trošiti dah na ideju da mrežu održimo potpuno neutralnom, jer ona ni sada već nije potpuno neutralna. Ono na šta bi smo se trebali fokusirati jeste da povećamo konkurenciju među ISP-ovima, da nađemo način i onemogućimo Comcastovima i AT&T-evima da postanu toliko moćni da mogu potpuno kontrolisati tržište internetskog prometa. Naravno, ne želimo da ISP-ovi blokiraju određene tipove prometa. I ne želimo da nam svoje stvari donose na brzinama od 10 gigabita, dok ostali imaju jedan gigabit. Ali konkurencija je najbolji način da se ovako ekstremna ponašanja zaustave“, rekao je za Wired.

Posebno zanimljivo u njegovoj izjavi je da mreža već sada „nije potpuno neutralna“, sa čime se slažu i mnogi drugi stručnjaci za razvoj infrastrukture interneta.

„Današnji internet je izgrađen na izdvojienim, brzim trakama“, kaže Craig Labovitz čija firma DeepField Networks prati kako kompanije razvijaju infrastrukturu interneta.

Velike kompanije prave toliko puno prometa da moraju napraviti posebne ugovore sa državnim ISP-ovima da olakšaju dostavu svog sadržaja korisnicima. One praktično zaobilaze internet i uključuju se direktno u ISP-ove, kaže Labovitz.

Potpuna neutralnost interneta nije nešto što bi trebalo da nas zabrinjava, jer ona odavno ne postoji. Velike firme, kojima je to interes, odavno sklapaju poslove sa ISP-ovima i zaobilaze „kičmu“ interneta, da bi korisnicima pružili kvalitetnu uslugu. Problem nastaje kada država ima samo dva ISP-a, koja bez puno konkurencije diktiraju cijenu tih „brzih“ veza.

Tržišni monopol je sasvim jedna druga priča, kojom treba da se zabavi Federal Trade Commision (američka državna agencija za konkurenciju) i druge institucije za regulaciju tržišne konkurencije.

Izvor: Al Jazeera