Oglasi

Netanyahuova računica: Bombe su glasnije od riječi

Izraelski nedavni napadi na iranske mete u Iraku su jasna poruka kako za domaću, tako i međunarodnu javnost.
Odluka Benjamina Netanyahua da lansira prekogranična bombardiranja tri sedmice prije državnih izbora je pažljivo proračunat politički potezReuters

Izrael je proširio vojne operacije na Bliskom istoku sa Palestine na Liban, Siriju i, kakvo je stanje od prošlog mjeseca, na Irak, navodnim višestrukim napadima na iranske saveznike i resurse. Odustavši od tradicionalne dvoličnosti, izraelska Vlada se pohvalila odgovornošću za bombardiranja i, s dubokim osjećajem nekažnjivosti, zaprijetila novim takvim napadima bilo kada i bilo gdje u regiji. Snaga, vrijeme, obim i ritam bombardiranja sugeriraju kako iza njih stoji nešto više od napada iz predostrožnosti i bliske sigurnosne situacije. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu šalje poruku svojim glasačima uoči izbora 17. septembra, ali i Iranu i Sjedinjenim Američkim Državama.

Netanyahuova odluka da lansira prekogranična bombardiranja tri sedmice prije državnih izbora je pažljivo proračunati politički potez, s ciljem osiguranja garancija da ostane na poziciji premijera, kao i na slobodi. Izbori su važni, ne samo za izraelsku budućnost, već i sa ličnu sudbinu Netanyahua. Ako se ne izbori na biralištima i, kako se očekuje, bude optužen za korupciju, sigurno će ići u zatvor, jednako kao njegov prethodnik Ehud Olmert.

No, pošto se protiv njega takmiči 17. septembra nekoliko generala-političara, aktuelni šef Vlade, koji je obećao anektirati naselja na Zapadnoj obali kako bi dokazao svoj desničarski renome, mora dokazati i svoje vojne vještine također, ako je moguće bez guranja države u rat. Pa je tako Netanyahu, iskusni političar, napravio proračunati potez, s određenom dozom rizika, i bombardirao iranske mete, pretpostavivši kako Iran nije zainteresiran za veliki rat – zasigurno ne dok Teheran pokušava spasiti nuklearni sporazum uz pomoć Evrope i drugih.

'Zub-za-zub' s Hezbollahom

On je, također, pretpostavio da će, kada dođe za vrijeme, bilo koji potez "zub-za-zub" s Hezbollahom biti ograničen. Zaista, takva razmjena u nedjelju je prestala čak i prije početka, pa su odmah obje strane napravile poteze ka deeskalaciji. Paradoksalno, ovi očitovani neprijatelji su se pokazali predvidivijim u okršajima od većine saveznika u pomaganju, uključujući SAD i Izrael.

Izraelsko širenje vojnih operacija protiv iranskih lokacija u Iraku ne može biti ništa drugo nego obavještenje Teheranu: Izrael će pratiti, vagati i koristiti svoju nadmoć kao nikada prije sve dok Iran ne prestane širiti moć i utjecaj i graditi saveznike i uporišta blizu svojih granica. U posljednje dvije godine izraelska vojska je navodno izvela stotine napada na iranske ciljeve u Siriji, što je izazvalo malo ili nimalo reakcija Damaska ili Teherana, osim povremenih osuda i prijetnji odmazdom. Izrael je poslao sličnu poruku napadima na Hezbollahove pozicije u Siriji i Libanu, što je smatrano velikom eskalacijom i kršenjem ranijih sporazuma nakon njihovog rata 2006. godine.

No, izraelski sigurnosni establišment više ne smatra ovu grupu libanskim pokretom otpora – naslov grupe koja je nastala kao nuspojava izraelske invazije i okupacije Libana 1982. godine. S liderom Hezbollaha Hassanom Nasrallahom, koji prijeti regionalnim ratom ako Iran bude napadnut i poticanjem iranskog širenja sile i utjecaja širom regije iz Sirije, Jemena i Iraka, libanska oružana grupa se smatra imetkom ili klijentom teheranskih ajatolaha. Paradoksalno, što je Hezbollah rašireniji i zauzetiji drugim sukobima u regiji, to ima manje vremena i energije u sukobima s Izraelom.

Vrijeme posljednje kampanje bombardiranja na tri fronta tokom dvodnevne konferencije G7 u francuskom Biarritzu teško da je slučajno. Netanyahua je naljutila francuska pozivnica za iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa da dođe na samit i zastrašio pokušaj francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da posreduje između Teherana i Washingtona i dogovori sastanak predsjednika Donalda Trumpa i Hassana Rouhanija.

Netanyahu je do sada shvatio Trumpovu ljubav prema šokantnom, kontraverzom i publicitetu, kao i njegovu spremnost da se susretne s američkim neprijateljima Kim Jong-unom, što, na kraju znači, kako bi on pristao i na francusko posredovanje da se susretne s iranskim liderima. Zato je Netanyahu bjesomučno pokušavao doći do američkog predsjednika u Biarritzu, kako bi ga odagnao od ideje da se susretne sa Zarifom i od francuskih prijedloga da ukine sekundarne sankcije Iranu. Izgleda kako je američki predsjednik bio prezauzet, ili jednostavno nije bio raspoložen za priču. Trumpa možete možda impresionirati, ali mu ne možete govoriti šta treba raditi.

Spašavanje Bliskog istoka

U svakom slučaju, bombe su glasnije od riječi i Netanyahu je znao kako će, ako ne mogne razgovarati s Trumpom telefonom, napadi na Irak, Siriju i Liban biti glasniji i jasniji u Biarritzu. Pa je G7 ignorirao izraelsku eskalaciju, nije je ni osudio, niti opravdao. Trumpova administracija je, predvidivo, branila izraelsko pravo "da se brani", ali je predsjednik ostao otvoren za ideju direktnih razgovora s Iranom, dok insistira na potrebi povlačenja američke vojske iz žarišta regije. Nadalje, Trump kao da gura na margine svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, koji dugo zagovara da SAD i Izrael bombardiraju Iran, te pravi neke posebne uvertite prema Teheranu. Barem dok ne promijeni mišljenje.

U međuvremenu, izraelski i iranski lideri i njihovi saveznici pretvaraju Bliski istok u otvoreno pozorište rata, djeluju kao piromani koji, kako sam pisao prošle sedmice, mogu zapaliti cijelu regiju ako ih se ne zaustavi. Izrael i Iran, zajedno, predstavljaju najveću opasnost za budućnost regije. Priklanjanje jednom ili drugom neće donijeti pobjedu, niti spriječiti rat – to može samo ubrzati marš ka otvorenom sukobu i u to uvući druge regionalne ili globalne sile.

Izrael i Iran su možda uspjeli protekla četira desetljeća držati distancu i boriti se preko posrednika, ali jačanje tenzija i povećanje broja izraelskih napada i oštrije sankcije Teheranu mogu napraviti put ka potpuno novoj regionalnoj konfrontaciji, s neviđenim posljedicama. Glavni razlog zašto su Izrael i Hezbollah izbjegli rat od 2006. godine je njihova – naročito izraelska – odlučnost da se dobro pripreme kako bi izborili odlučnu pobjedu s najmanjim posljedicama. To je možda bliže nego što mislimo, jer Izrael usavršava svoju protivraketnu odbranu, ponajviše sistem "Čelična kupola". Zbog toga Francuska i njeni evropski partneri moraju ubrzati i pojačati napore da dođu do diplomatskog napretka između SAD-a i Irana, što bi osiguralo i kratkoročnu i dugoročnu regionalnu sigurnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.