Nesportsko ponašanje ‘šampiona evropskih integracija’

Jedan od “šampiona evropskih integracija” u Bosni i Hercegovini ponio se krajnje neevropski i nesportski. Dragan Čović odbio je učestvovati na sastanku ad hoc tijela u organizaciji Predsjedništva Bosne i Hercegovine uprkos tome što je njegovo formiranje i uloga dogovorena na sastanku članova kolektivnog šefa bh. države s ambasadorima zapadnih zemalja (poznatijih pod nazivom Kvinta) i Evropske unije. To tijelo trebaju činiti, osim članova bh. Predsjedništva, čelni ljudi Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Njegov zadatak je usvajanje dokumenta sa 14 preporuka iz Mišljenja EU-a, na osnovu kojeg će Vijeće ministara sačiniti akcijski plan. U saopćenju nakon sastanka, koji je ipak održan, naglašeno je da je cilj te grupe potaći ukupan dijalog u Bosni i Hercegovini, u cilju ispunjavanja uvjeta za dobijanje kandidatskog statusa.

Uprkos lobiranju specijalnog predstavnika EU-a u Bosni i Hercegovini Johanna Sattlera, koji je predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Dragana Čovića u Mostaru dan-dva prije nazvao “jednim od šampiona evropskih integracija” u Bosni i Hercegovini”, čelnik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine šalje pismo predsjedavajućem državnog Predsjedništva Šefiku Džaferoviću u kojem ga obavještava da neće sudjelovati u radu ad hoc tijela. U obrazloženju navodi kako smatra da aktualni saziv Predsjedništva Bosne i Hercegovine, sa stanovišta pozicije člana iz reda hrvatskog naroda, ne ispunjava kriterije konstitutivnosti i legitimnosti predstavljanja, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Čović i HDZBiH, nakon izbornog poraza na općim izborima u oktobru pretprošle godine, člana bh. Predsjedništva Željka Komšića, etničkog Hrvata, oslovljavaju kao “drugog bošnjačkog člana Predsjedništva”.

Politička sujeta je teška boljka

Da pojednostavimo stvar do kraja: Čović je spreman žrtvovati evropski put Bosne i Hercegovine, blokirajući svaku aktivnost na ispunjavanju međunarodno preuzetih obaveza, kako bi zaliječio povrijeđenu političku sujetu zbog izbornog poraza. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda može biti ili Čović ili neki drugi kandidat HDZBiH, sve drugo je nelegitimno, tumače Čović i hadezeovci. Političar koji sam sebe, potpuno neosnovano, titulira “promicateljem europskih vrijednosti, jedinim iskrenim promotorom europskih standarda”, u jednoj rečenici potpuno se demaskira. Kriterij konstitutivnosti nepoznat je u evropskim političkim okvirima. Možemo sada raspravljati o tome kako se do ustavnog cementiranja tog instituta došlo, koji su bili razlozi za takvu odluku međunarodnih predstavnika, koliko je opravdano njegovo postojanje u bh. političkom ambijentu, koji Čović, sa svojim partnerima, kreira već više od dva desetljeća, ali sigurno je da to nema nikakvog utemeljenja u evropskoj stečevini. To bi “promicatelj” trebao znati, u suprotnom “promiče” potpuno pogrešne standarde.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Drugi je kriterij, na koji se vole pozivati svi učesnici političke utakmice u Bosni i Hercegovini kada žele opravdati neki od, po pravilu, loših poteza u kontekstu evropskih integracija, legitimnost. O tome ne bi smjeli govoriti oni koji su do lakata uronjeni u izborno inženjerstvo, korjenitu dezintegraciju izbornog procesa – od kupovine i prodaje mjesta u biračkim odborima, organiziranja izbornih manipulacija, poput “bugarskog voza”, onih koji se protive uvođenju elektronskog glasanja, skeniranju glasačkih listića, uvođenju instituta vanrednih izbora… Legitimnost se najčešće voli ilustrirati brojem osvojenih glasova. Izlaznost na bh. izborima već je dugo nešto iznad 50 posto, od približno 3,5 miliona registriranih birača. HDZBiH na posljednjim izborima osvojio je 14,7 posto glasova, u koaliciji s još pet stranaka. Čović je, kao kandidat za člana državnog Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, bio drugoplasirani, s približno 155.000 glasova. Nejasno je kako se iz tih brojki može crpiti legitimnost predstavljanja, ma šta ona značila. Pritom Čović i HDZBiH od saopćavanja izbornih rezultata pokušavaju osporiti ustavnost i zakonitost Komšićevog izbora, ali bezuspješno.

Etnički princip ipak nije prošao

Izbori u Bosni i Hercegovini, posebno na nivou države, prema stavu HDZBiH, morali bi biti organizirani po etničkom principu i samo takvi bi bili prihvaćeni od njih. Izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine nije tako utemeljeno, nema političke volje da se ono u tom smislu izmijeni kod stranaka koje okupljaju bošnjačko biračko tijelo, ali i opozicijskih stranaka, koje su, u manjoj ili većoj mjeri, etnički mješovite. Pod krinkom federalizacije, koju su vrlo uspješno lobirali hrvatski europarlamentarci, pokušala se nametnuti obaveza teritorijalne reorganizacije Bosne i Hercegovine, prije svega entiteta Federaciija Bosne i Hercegovine, ali su u Evropskom parlamentu prozreli namjeru HDZBiH da kroz to provuče izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i uvede etnički princip glasanja, pa se o tome jednostavno više ne govori.

U 14 preporuka na kraju Mišljenja EU-a o Bosni i Hercegovini nema nijednog političkog pojma ili procesa koje HDZBiH u političkom životu Bosne i Hercegovine nameće godinama, a posebno od trenutka kad je Čović izgubio mjesto u državnom Predsjedništvu, kada je postalo jasno da ovjera nečijeg “hrvatstva u Bosni i Hercegovini” nije u njegovim rukama. Nema ni izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine na način kako to propagira HDZBiH, nema federalizacije, nema legitimnog predstavljanja, nema konstitutivnosti “kao natkrovljujućeg načela Ustava Bosne i Hercegovine” (to je omiljena sintagma koju promotori HDZBiH izvlače iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po apelaciji Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti člana Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji tretira izbor delegata u domove naroda na svim nivoima).

Evropska unija ponovo insistira na provođenju presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine”. To je dugo bila obaveza Bosne i Hercegovine na evropskoj agendi, ali je onda, zbog odugovlačenja domaćih aktera da riješe to pitanje, volšebno izgubljena. Srećom, u preporukama u Mišljenju EU-a o Bosni i Hercegovini ponovo piše “da će Bosna i Hercegovina morati poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir, uključujući i ustavni nivo, kako bi se osigurala jednakost i nediskriminacija građana, posebno postupanje prema presudi ‘Sejdić–Finci'”. Provođenje te presude, izjednačavanje prava građana, pojedinaca, potire nastojanja svih političkih subjekata koji nameću presumpciju kolektivnih prava.

Jedno se priča, drugo se radi

Da je Čović jedan od “šampiona evropskih integracija” u Bosni i Hercegovini i “istinski promicatelj europskih vrijednosti”, za proteklih dvadesetak godina pobrinuo bi se za jačanje integriteta izbornog procesa, ugrađivanje evropske klauzule u domaće zakonodavstvo, depolitizaciju pravosudnog sistema i javne uprave, antikorupcijske zakone, upravljanje granicama da po zemlji ne vršlja kako ko i kada hoće, slobodu javne riječi i druge evropske standarde. Ali, nije. Najbolji odgovor na Čovićevu samohvalu jest tvrdnja hrvatskog europarlamentarca i izvjestioca Evropskog parlamenta za Zapadni Balkan Tonina Picule uoči videokonferencije EU – Zapadni Balkan u Zagrebu. Picula kaže da u Bosni i Hercegovini trenutno ne vidi politički relevantnu snagu koja status quo, prilagođen postdejtonskim političkim elitama, može ozbiljno mijenjati. O kakvim se “šampionima” uopće može govoriti ako izvjestilac za ovaj dio Evrope kaže da su “prošle pune četiri godine od posljednjeg većeg iskoraka Bosne i Hercegovine prema EU-u”? Picula upozorava da su izostale krupnije političke, ekonomske i socijalne reforme, što je proizvod programiramo loših međustranačkih odnosa i ciljanog blokiranja institucija.

Da Čović ponekad sam ne sluša ono što govori svjedoči izjava uoči zagrebačkog videosamita da očekuje ojačavanje pozicije Bosne i Hercegovine na putu ka EU-u. A odmah nakon toga kaže da žali što neće biti jedinstvenog stava iz Bosne i Hercegovine, jer to negativno utječe na sam proces pridruživanja. Poslovično optimističan, praktično loš prognozer, Čović kaže da će zamoliti predstavnike EU-a da omoguće Bosni i Hercegovini status kandidata što prije, a svakako u ovoj godini. “Nerealno je očekivati da, uz sadašnje probleme, koje cijela Europa ima zbog pandemije korona virusa, netko u EU-u ima razumijevanja za naše podjele i sukobe”, zaključuje Čović svoju smušenu izjavu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera