Oglasi

Nesigurna i prljava 'evropska prijestolnica kulture'

Interesi političkih stranaka, koje Mostar drže kao kusur u političkim trgovinama na višim razinama, prerasli su u interese malog kruga ljudi.
Grad je nesiguran i prljav zbog natezanja onih koji su se pogubili u povlačenju konaca na svoju stranu, piše autorAl Jazeera

Talačka kriza i pokušaj pljačke banke, za koju se znalo da će se dogoditi, došli su kao naručeni mostarskoj policiji da, u vremenima kad joj opadaju i red i snaga u održavanju reda i mira, pokažu da ipak mogu pobijediti u jednoj bitci. Za pljačku se, kažu u policiji, znalo da će se dogoditi zahvaljujući operativnim saznanjima. No, onima koji broje mostarske crnokronične ritmove bilo je jasno da je dan kada dolaze mirovine u banke, dan kada će pročitati da je negdje opljačkana neka poslovnica, ili da je opeljušen poštar koji tih dana u mjesecu, uz mirovine, u torbi nosi i svoju glavu.

Akcija, koja je za pola sata osvjetlala obraz mostarskih policijskih službi, došla je nakon što se javnost i nijemo i glasno upitala što se to događa sa sigurnošću uz Neretvu. Neki su se trudili pobrojati podatke iz policijskih izvješća, pa se moglo pročitati kako nema dana da se ne dogodi ozbiljnije kriminalno djelo i da se redovito priopćenja završavaju rečenicom kako se "za počiniteljima traga i kako je istraga u tijeku". Kad ih (i ako) uhvate, pročita se kako su od ranije poznati policiji. I zatvori se još jedan krug.

Iako su se oni zaduženi za vlast i sigurnost na izmaku protekle godine, podvlačeći crte pod svoje poslove, pohvalili kako su, unatoč svemu, zadovoljni sigurnošću, okretanje lista na kalendaru okrenulo je i situaciju na terenu protiv njihovih tvrdnji. Ova godina, a nije bilo ništa bolje ni ranijih, počela je razbojstvima, a Mostar je potreslo i stravično ubojstvo, pokušaji ubojstva, ulična razbojstva i svakodnevne pljačke prodavaonica. "Padale" su i banke, a građanima, dok je policija tragala za počiniteljima, nije preostajalo ništa drugo nego da se nadaju da neće stati na nečiji pogrešan put i da jednom policija početi zbilja trenirati strogoću. Naravno, nad onima koji strogoću i zaslužuju.

Čvor koji niko ne želi razvezati

Nemoć mostarske policije, ali i čitavih policijskih snaga u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, vuče se godinama, zbog problema imenovanja ravnatelja policije. Kako je sav nesklad u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine prebačen uz Neretvu, tako je i s imenovanjem čelnog čovjeka policije veliki politički problem, koji se toliko godina vuče da su i građani, i politika, i policija naviknuti na njega i prihvatili ga kao pravilo. Riječ je o tome da jedna strana želi policijskog ravnatelja, a druga strana komesara, pa se političko natezanje toliko odvuklo i pretvorilo u čvor kojeg, čini se, unatoč galamama kako je to prijeko potrebno, ne želi nitko razvezati. Problem policijskog ravnatelja stavlja se kao prioritet kako se ustoliči koja vlast, a onda, kako to obično biva, prioritet bude neki plijen koji nema veze sa sprječavanjem zločestih dečki u grabljenju njihovih plijenova.

Stegnut je tako čvor oko sigurnosti građana i funkcioniranja policije, a dvije stranke – Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine i Stranka demokratske akcije – koje strogoću nad stvarnošću vježbaju godinama, baš kao i u pitanju izbora mostarskog gradonačelnika, svaka poteže na svoju stranu, važući političke poene nad gradom i šaljući ih u središnjice stranaka kao male pobjede u vječitoj i neriješenoj borbi. Politika, kojoj nikada nije bilo u cilju da sposobnost nadvlada sve ostale kriterije, kao glavni uvjet stavlja nacionalnost, pa se, prema nekakvom dogovoru, na čelu policije mora naći Bošnjak ako je ministar Hrvat, i obrnuto.

A koliko se onda sve okrenulo naglavačke govori i činjenica da upravo zbog tog natezanja policajci u ovom dijelu zemlje ne mogu biti nagrađivani činovima, ne mogu biti kažnjavani ako "umoče prste u nekakav med", a prvi čovjek policije, kad se stavi na mjesto vršitelja dužnosti, i to reda radi, mora se ''uvoziti'' iz drugih kantona, jer se u ovom ne može napredovati.

Politički rat koji se plaća i životima

Politika, naravno, govori samo ono što joj odgovara i kad joj odgovara, uglavnom sa škarama u rukama. Ministar sigurnosti rekao je tako kako su građani, novinari i javnost s razlogom zabrinuti, iako možda nije ni svjestan da je njegova šutnja, nakon brojnih pljački, ubojstava, nestanaka ljudi koje nitko ne traži, uvelike pridonijela da se strah utjera u kosti.

Za to se vrijeme Mostar, kojeg iz grada slučaja neki žele pretvoriti u stolni, neki u bosanski grad, mnogi u europsko i regionalno središte, a neki i u prijestolnicu kulture, oblači u još jednu svoju ljušturu. A na ljušturu su se Mostarci navikli, pa im, osim što zapinju o deponije i gledaju kako opjevane behare zamjenjuje smeće, iako iz proračuna plaćaju pet komunalnih poduzeća, životi zapinju o još jedan jeftini politički rat koji se skupo plaća. Pa i životom.

Zbog toga s razlogom, kako reče ministar, građani strahuju i, kako kažu ankete, nemaju povjerenja u policiju, niti u bilo koga tko sjedi u nekoj od skupo plaćenih, ali ne i teško stečenih fotelja. Digli su, čini se, građani ruke od grada, pa su tako oni koji su ostali u njemu pokazali i neposlušnost, ignoriravši službene pozive grada na čišćenje. Propala je tako akcija koju je mostarski gradonačelnik najavio nakon što je olujno nevrijeme porušilo zanemarena stabla. Nitko se nije odazvao akciji u kojoj su građani trebali pomagati onima koji su jedna od čvršćih karika mostarskog kaosa. Od cijele akcije ostala je samo u javnost odaslana mutna slika dužnosnika koji su se samo za sebe fotografirali u zamišljenom stožeru prije propale akcije.

Performans na mostarskim ruševinama

A sami za sebe fotografirali su se i nositelji nominacije Mostara za europsku prijestolnicu kulture, pa su tako, opet sami sebi, odradili performans na mostarskim ruševinama i oživjeli mjesta koje je grad sam ukopao u ratni okvir što mu se dive turisti, misleći da je to jedna od turističkih strategija, a ne aljkavost i mutno odlaganje obnove zbog odličnih lokacija.

To što su navodna operativna saznanja razotkrila pljačku i što će se krivci za to pokušati proglasiti krivima i za neke druge kriminalne misterije u Mostaru neće grad pomaknuti bliže sigurnosti. Grad je nesiguran, jednako kako je i prljav, zbog natezanja onih koji su se pogubili u povlačenju konaca na svoju stranu. Interesi političkih stranaka, koje Mostar drže kao kusur u političkim trgovinama na višim razinama, prerasli su u interese malog kruga ljudi, koji prljavi grad grade za svoju prijestolnicu.

Mostar, koji se pokušava otrijezniti i umiti do 2024. godine, da bi postao prijestolnica kulture, ostat će prijestolnica aljkavosti, nerada, natezanja i nedoraslosti foteljama, s kojima su neki, koliko su se nasjedili, srasli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.