Neriješen status Kinoteke BiH

Za sedam institucija kulture od državnog značaja u Bosni i Hercegovini nova godina ne donosi dugo čekana rješenja.

Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma te su institucije u pravnom vakuumu, jer se nijedan nivo vlasti ne smatra nadležnim za njih.

Opstaju teško i zahvaljujući, prije svega, zalaganju zaposlenih, kažu u Kinoteci koja čuva građu proglašenu za pokretno nacionalno dobro.

Devleta Filipović, v. d. direktorica Kinoteke BiH, pokazuje dva projektora iz pedesetih godina prošlog vijeka, koje rijetko uključuju – samo kad u Sali ima petero i više gledalaca, jer se drugačije ne isplati.

Valter brani Sarajevo, Partizanska eskadrila, Vrtlog. Plakati, fotografije sa snimanja, isječci iz novina… Sve se to, pored filmova, čuva u Kinoteci BiH. Međutim, sve manje ljudi dolazi to da vidi”, javlja reporterka Al Jaeere Nataša Krstin.

Instalacije Kinoteke su dotrajale, zidovi vlažni. U hladnim prostorijama čuva se bizu 1.800 domaćih i stranih filmova.

Bez plata i pravnog statusa

Za njih su ovo, kaže Filipović, dobri uslovi. Ne i za zaposlene, njih petero koji čekaju januarsku platu, ali iz 2014.

”Kinoteka ima bezbroj problema sa kojima se susreće, od neriješenog pravnog statusa do finansiranja. Htjela bih da govorim o tome šta mi radimo i koliko radimo i koliko truda ulažemo da opstane ova institucija”, kaže Filipović.

A rade, kaže, mnogo i to gotovo volonterski. Ipak, najveći problem ostaje neriješen pravni status.

Poslije Dejtonskog sporazuma, nijedan nivo vlasti nije preuzeo osnivačka prava. Niko ih ne finansira redovno, već svi pomalo.

Federalni ministar kulture i sporta Salmir Kaplan kaže da se to ni u 2015. neće promijeniti. Ipak, najavljuje prvi korak.

”Insistirat ću da Vlada Federacije uputi inicijativu prema Vijeću ministara da preuzme osnivačko pravo za sedam institucija kulture ili da dozvoli da to pravo bude prepisano na Federalnu vladu”, rekao je Kaplan u saopćenju.

Kulturno naslijeđe

Postojeća situacija učinila je da Kinoteka izgubi smisao, kaže bosanskohercegovački reditelj i dekan Akademije scenskih umjetnosti.

Studenti je ne koriste, jer imaju bolje uslove na Akademiji, reditelji joj ne dostavljaju redovno kopije svojih filmova, ali ona, kaže, ipak mora postojati.

”Čuvanje kulturnog naslijeđa je stvar društvene memorije, dokaza o postojanju. Da, tu se maksimalno treba relaksirati od politike, iskoristiti sve tehnološke potencijale koji danas stoje na raspolaganju”, smatra Pjer Žalica, dekan Akademije scenskih umjetnosti.

”Dok se političko rešenje za institucije od državnog značaja ne pronađe, ostaje im da se snađu za preživljavanje. Kinoteka to radi kroz projekte. Tako je obezbedila mašine i prostor za obradu filmova. Međutim, neplaćene kirije se gomilaju, a iseljenje preti”, javlja Krstin.

Izvor: Al Jazeera