Oglasi

Nerazjašnjena 'smrt' Hidrogradnje

Hidrogradnja, kao i neke druge sarajevske kompanije poput Energoinvesta, TAS-a, Famosa, UNIS-a i drugih, pozicionirali su tadašnju jugoslovensku privredu u sam vrh evropske ekonomije.
Stotine radnika Hidrogradnje je protestovalo pred zgradom Vlade Federacije BiH u Sarajevu, ali su pomaci u njihovim zahtjevima bili minimalniAl Jazeera - Arhiva

Jasmin Arifić je 1988. godine dobio posao mehaničara u jednoj od najvećih evropskih građevinskih kompanija - Hidrogradnji u Sarajevu. Danas, 31 godinu kasnije, on je član stečajnog odbora koji rasprodaje imovinu posrnule Hidrogradnje, kako bi se pokrili nagomilani dugovi.

Arifić kaže da je njegov primarni cilj danas izboriti se da od prodaje ostataka nekadašnjeg građevinskog giganta njegove radne kolege i on dobiju novac koji im kompanija duguje, ali sve ide dosta teško jer se veliki povjerioci, poput banaka, također jagme za ostatke Hidrogradnje.

Od nekadašnjih 5.000 radnika u Hidrogradnji, danas ih je ostalo tek nešto više od stotinu koji rade u nekoliko ogranaka preduzeća koji su još uvijek u funkciji i prave profit, poput kemanoloma ili Hidrogradnjine firme za proizvodnju betonske galanterije.

"Nekada smo u Hidrogradnji zarađivali pristojne plaće, dok nam kompanija danas duguje u prosjeku oko 40 plaća, i mnogo više od toga na ime poreza za penziono i zdravstveno osiguranje", kaže Arifić za Al Jazeeru.

Gigant na javnoj aukciji

Sarajevska Hidrogradnja je samo jedno od brojnih javnih preduzeća u Bosni i Hercegovini koja su tokom rata u zemlji devedesetih godina devastirana, a onda su ‘dokrajčena’ postratnom privatizacijom i lošim odnosom prema njima od strane dvije entitetske vlade u Bosni i Hercegovini, koje su naslijedile vlasništvo u javnim preduzećima nakon raspada Jugoslavije i okončanja rata.

Imovina Hidrogradnje koja se nalazi u BiH i inostranstvu početkom sedmice je ponuđena na javnoj licitaciji za nešto više od 100 miliona KM (50 miliona eura). Prodaju se kamenolomi kompanije u Hadžićima i Kaknju, poslovne zgrade u Sarajevu, hale i zemljište u Mostaru, motel kod Sarajeva, imovina kompanije u Libiji kao i neke druge nekretnine Hidrogradnje.

Tri godine ranije Vlada Federacije BiH, kao većinski vlasnik Hidrogradnje, dala je zeleno svjetlo upravi da mogu pokrenuti stečajni postupak. Radnici to razumiju kao potez kojim federalne vlasti jednom zauvijek žele raskrstiti sa nekadašnjim gigantom i poslati ga u historiju. Vlada pak govori o racionalizaciji i gašenju onih Vladinih kompanija koje ne donose novac.

"Nadam se da bi se u posljednjem trenutku mogla pojaviti neka međunarodna građevinska korporacija koja bi kupila Hidrogradnju i nastavila proizvodnju", kaže Arifić, premda je, kaže, svjestan da su izgledi za tako nešto mali.

Ukupan dug Hidrogradnje prelazi stotinu miliona KM (50 miliona eura), koliko se procjenjuje i vrijednost nekretnina Hidrogradnje koje su sada na prodaji.

"Traži se računica da se prodajom kompanije izmire sva dugovanja. Vidjet ćemo koliko će se u tome uspjeti", kaže Arifić, svega nekoliko dana nakon što je stečajnih upravnik raspisao oglas za prodaju imovine Hidrogradnje.

Svjetski brend

Osnovana dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata 1947. godine odlukom tadašnje vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Zemaljsko građevinsko preduzeđe Bosne i Hercegovine 'Hidrogradanja' vrlo brzo je izrasla u jednu od vodećih evropskih i svjetskih građevinskih preduzeća, sa godišnjim prometom od više stotina miliona američkih dolara, što je za uslove pedesetih godina prošlog stoljeća ali i kasnije značilo sam svjetski vrh.

Nakon svojih prvijenaca – hidroelektrane Jajce i Jablanica u BiH, kompanija je izašla na međunarodno tržište.

Potpis Hidrogradnje danas nose neki od najvećih tadašnjih građevinskih poduhvata na istoku, poput hidroelektrane Al Qadissiy u gradu Haditha u Iraku ili distributivna mreža u regiji Sirt u Libiji, ali i neki drugi mega projekti poput brane Lipkovo u Makedoniji.

Hidrogradnja, kao i neke druga kompanije poput Energoinvesta, TAS-a, Famosa, UNIS-a i drugih pozicionirali su tadašnju jugoslovensku privredu u sam vrh evropske ekonomije.

U portfoliju Hidrogradnje stoji da su 1986. godine osvojili šesto mjesto na listi deset vodećih kompanija na srednjoistočnom tržištu, a 1990. osmo mjesto na listi deset vodećih kompanija u oblasti hidro-projekata.

Irački dug

Senad Hafizović, nekadašnji generalni direktor Hidrogradnje, kaže za Al Jazeeru da je cijena onoga što je ostalo od Hidrogradnje i što se sada prodaje vjerovatno realna, ali je za njega apsurdna činjenica da federalna Vlada Hidrogradnju uopće prodaje. Čak i sada kada se očekuje gašenje kompanije, on vjeruje da u div vrijedi uložiti novac i da se on može oporaviti, što bi, uvjeren je Hafizović, moglo pokrenuti kompletan građevinski sektor u zemlji, i podiči ekonomiju Bosne i Hercegovine koja je jedna od najlošijih u Evropi.

"Hidrogradnja je i sada zlatna koka", kaže Hafizović, koji je na poziciju generalnog direktora Hidrogradnje došao početkom 2015. godine, ali se zadržao tek oko godinu dana.

Kaže i da sama činjenica da je Vlada Federacije BiH odobrila prodaju ostataka Hidrogradnje, a da prethodno nije izvršena detaljna analiza dugovanja i potraživanja Hidrogradnje, govori da tu ima dosta propusta. Praktično, Hafizović više nije siguran da postoji uopće kvalitetna procjena vrijednosti kompanije. On sve to vidi kao ciljani proces urušavanja Hidrogradnje, kako bi se prikrila višemilionska pljačka u Hidrogradnji, koja se odvijala u kontinuitetu od završetka rat u BiH do danas.

Kao primjer Hafizović navodi dug iračke vlade prema Hidrogradnji, nastao nakon rata u Iraku, koji iznosi oko 320 miliona dolara. Osim da je taj dug evidentiran, kaže Hafizović, ne postoji nikakva druga informacija o tome da li je taj dug naplaćen ili otpisan.

"Dug je navodno na Pariškom klubu povjerilaca otpisan ili prodat. Ali, nikakva dokumentacija o tome ne postoji. Ako dug jeste naplaćen, trebao je biti jasan dokaz gdje je taj novac završio, ili, ako je otpisan, trebao je postojati dokazi i o tome", kaže Hafizović, dodajući da je dug Iraka prema Hidrogradnji priznala i Vlada Iraka kao i komisija Ujedinjenih naroda, ali da je sudbina tog novca danas nepoznata.

Za Hafizovića je apsurdno da je Hidrogradnja dijelom radila i tokom rata u BiH devedesetih, ali ne može poslovati skoro 30 godina poslije, kada je tržište otvorenije.

Kriminal pred očima pravosuđa

Hafizović je Al Jazeeri rekao da ga zabrinjava to što je Državno tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kao i Agencija za istragu i zaštitu BiH (SIPA) izuzela ogromnu dokumentaciju iz Hidrogranje, ali su rezultati istraga i dalje nepoznati.

"Mislim da je interes da se kompanija što prije ugasi, i da se sakriju razmjere kriminala u Hidrogadnji", kaže Hafizović.

Stotine radnika Hidrogradnje su 2013. godine proveli 45 dana u protestima pred zgradom Vlade Federacije BiH i drugih državnih institucija u Sarajevu, ali su pomaci u njihovim zahtjevima bili minimalni.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.