Oglasi

Neprimjećene poruke mladih koji odlaze

Razlike između društvenih zajednica upotrebljavaju se kao alat za kreiranje vještačkih sukoba.
Za ekonomski razvoj potrebna je stabilnostUstupljeno Al Jazeeri

U multietničkom društvu kakvo je naše, sasvim normalno i prihvatljivo je da svaka društvena skupina ističe svoje vrijednosti i zadovoljava svoje kulturne, vjerske i nacionalne potrebe. Na taj način se gradi i razvija zdrav multietnički duh među njima i svi se trude da na najbolji način doprinesu razvoju društva u kojem žive i djeluju. Za primjer možemo uzeti američko društvo u kojem vrlo uspješno funkcionira desetine različitih nacionalnih, kulturnih i vjerskih zajednica i niko nikoga ne ugrožava. 

Međutim, u društvu kakvo je naše razlike između društvenih zajednica upotrebljavaju se kao alat za kreiranje vještačkih sukoba, zbog čega je na prostoru nekadašnje Jugoslavije početkom '90-ih godina izbio krvavi rat koji je uzrokovao štetu svim narodima i zajednicama. Nakon dvije i pol decenije od potpisivanja mirovnog sporazuma iz Dejtona, situacija u Bosni i Hercegovini skoro da je identična onoj s početka '90-ih, a poruke mladih koji masovno napuštaju ovu zemlju, gotovo da ostaju neprimjećene.

Isticanje razlika

Prema mišljenju sociologa Halida Dedića, upravo je Dejtonski mirovni sporazum omogućio da na političkoj sceni ostanu snage koje su zametnule i vodile rat u BiH. Njihovi politički programi se nisu promijenili. Oni i dalje promoviraju razlike, a ne spajanje, strah od sukoba, a ne perspektivan mir i razvoj. U praksi izgleda da su  sve strane u ratu bile prave, da niko nije bio agresor, da su svi branili i bili žrtve. Svi su ovlašteni da se prema tom sporazumu i državi odnose kako hoće!

“Evo kako to konkretno izgleda danas. Milorad Dodik, kao predsjednik jedne od pobjedničkih političkih partija na minulim izborima ponudi ime mandatara za buduće Vijeće ministara. Ponuđeni  iznese elemente svoga političkog programa koji ne prihvate  svi partneri. Umjesto da predlagač nađe drugu osobu, koja će ponuditi prihvatljiviji program,  Dodik i dalje gura istoga i to radi ‘na mišiće’ a sve predstavlja kao nacionalni interes. Zauzvrat bošnjački predstavnici, kao partneri u vlasti, pokreću neka politička pitanja koja nemaju veze sa ‘predmetom’ i za koja zna da će ‘podići prašinu’ kod bosanskih Srba. U tu igru se uključuju HDZ sa otvorenim provokacijama i uvredama na račun Bošnjaka muslimana. Šta je od toga bilo nužno? Ništa! Koliko je to bilo korisno za neki od naroda? Nikoliko! Kakve posljedice ostavljaju ovi neozbiljni potezi? Smanjuju međunacionalnu i međureligijsku toleranciju, stvaraju napetost u zemlji i skreću pažnju gladnih ljudi sa praznih stomaka. Jačaju želju kod građana BiH da se isele odavde, što se sve više događa.  Trenutno vladajuće političke snage u BiH ne mogu, niti žele praviti bilo kakav balans.”, ističe Dedić.

Različitosti, u svim naprednim i modernim društvima u svijetu, predstavljaju prednost a ne manu. Međutim, kada nestane tolerancije onda te razlike postaju teret i breme s kojim se gotovo nemoguće nositi.

Srđan Puhalo psiholog i analitirač, smatra da etnički i vjerski identitet sam po sebi nije loš, ali kada samo on dominira onda je to veoma loše stanje. To se ne reguliše zakonom već razvojem svijesti o drugom i drugačijem kao bogastvu, ističe Puhalo.

„BiH je uređena po etničkim principima ili nam to barem političke elite tako govore. Najvažniji nam je etnički identitet i u zavisnosti od njega možete da se zaposlite u javnim institucijama, kandidujete na izborima i napredujete u karijeri. Kada znamo da je etnički i vjerski identitet kod najvećeg broja građana BiH jedno te isto, onda vam je jasno zašto oni dominiraju. Čak su i političke partije jednonacionalne, jasno vam je da bilo koji drugi identitet u BiH ima male šanse da uspije.“, kaže Puhalo

Prema mišljenju Dejana Prošića, političara i nezavisnog kandidata koji je na prijevremenim lokalnim izborima pobjedio u utrci za načelnika Općine Bosanski Petrovac, u društvu u kojem su građani političkim strankama interesantni samo kao regruti i gdje se šanse i mogućnosti dobivaju isključivo po kriteriju podobnosti, javlja se disbalans i disfunkcionalnost cijelog sistema.

„S jedne strane najponosniji ostaju van sistema, a sa druge strane oni regrutovani se brzo razočaraju i dobijamo frustrirane ljude koji ne pružaju najbolje ni u struci , ni u politici. U takvim odnosima  politički, vjerski, nacionalni, subkultoroški se stvaraju stratumi koji  donose benefite malom sloju, a dovode do duhovnog i materijalnog siromašenja većine. Ovakvim trendom bismo postali sterilno društvo gubeći komparativne prednosti. Tako bezlični i slabi se utapamo u sivilo globalizacije i postajemo lak plijen.“, ističe Prošić.

Uloga vjerskih zajednica

Osim političkih stranaka, veliku ulogu i moć u popravljanju međuljudskih odnosa i kreiranju boljeg društva imaju vjerske zajednice. Neke od njih su tokom proteklog rata bile u funkciji politika zaraćenih strana. Ni danas, dvije i pol decenije nakon rata, stanje se nije promijenilo. Vjerske vođe nerijetko zanemaruju temeljne vjerske obaveze i dužnosti kao što su širenje mira, bratstva među ljudima, međusobne tolerancije i razumijevanja, kao i poštivanja prava na različitost i slobodu izbora. Istupi mnogih pojedinaca iz sve tri vjerske zajednice u prošlosti su nanosili ogromnu štetu ljudima koji pripadaju tim vjerskim zajednicama, ali i državi i religiji za koju su se tobože zalagali. Neki od njih se uporno zalažu za razbijanje Bosne i Hercegovine, što je jedna od najvećih opasnosti po državu i njene građane.

“Kada bi se vjerske vođe, pa time i  zajednice, stvarno predale vitalnim interesima države Bosne i Hercegovine i svojih vjernika u njoj, ovdje bi situacija izgledala sasvim drugačije. Hoću da se nadam da će jednog dana biti tako. Ja razumijem da vjerske zajednice imaju otvorenih pitanja sa državom, ali se nadam da će i one shvatiti da bez napretka države neće biti moguće rješavanje pitanja koje one postavljaju. Malo njih je pokazalo ljudsku solidarnost sa nevinim žrtvama iz druge vjerske skupine, sa ljudima kojima se čini nepravda, bez obzira kojoj religiji pripadaju. Samo se načelno osuđuju zločini i nepravde, što i nije naročito učinkovito u državama i društvima kakvo je naše. Bilo bi daleko bolje za sve nas kada bi se vjerske vođe više okretale Bogu nego političarima. Posebno političarima u BiH koji sve čine da zaustave bilo kakav napredak i spriječe miran san građana”, ističe Dedić.

Prema mišljenju Srđana Puhala, današnji utjecaj vjerskih zajednica na stanje i klimu u društvu je ogroman a beneficije koje imaju ne dozvoljavaju njihovim predstavnicima da promjene svoj pogled i odnos prema ovim pitanjima. 

“Vjerske zajednice su u socijalizmu bile marginalizovane i njihov uticaj je bio mali. Nakon ‘90-ih oni postaju najvažnije nevladine organizacije u BiH koje daju identitet Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, jer da nema te vjerske razlike ne bi bilo ni etničkih razlika. Teško je očekivati da će se vjerske zajednice odreći povlastica koje danas uživaju. Ipak, kada shvate da im pastva odlazi možda da donekle promijene svoje ponašanje i drugim identitetima i vrijednostima daju da se razvijaju”, ističe Puhalo.

Dejan Prošić je mišljenja da trenutno stanje i navedene probleme nije moguće i ne treba zaustavljati nekim represivnim mjerama, već ljude treba usmjeravati da svoje mišljenje, stavove i fokus djelovanja usmjere u pravcu kreativnosti, razvoja ličnosti i civilizacijskog napretka što i čine kada napuste BiH i nastane se u nekim od zapadnih zemalja.

“Pošto svaka individua svoj napredak ipak zasniva na određenim tekovinama, oni će istovremeno i isticati naše kolektivne vrijednosti, te će prenositi kapital i znanje kod nas.  To jeste proces, ali kroz taj proces mi postajemo moderna i napredna zajednica koja ima perspektivu i ističe jedinstvo različitosti kao komparativnu prednost. U takvim odnosima postajemo poželjan partner  sa jakim identitetom.  S druge strane, moramo ljude koji ostaju što više podsticati da ulažu na svojoj zemlji, na svom imanju. Sve politike bježe od nezavisnog seljaka, jer njega  nije lako kontrolisati. Upravo jak i nezavisan seljak  teže odlazi od onog koga veže samo radno mjesto i plata od nekoliko stotina maraka.”, smatra Prošić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.