Nekako s proljeća: ‘Za dom spremni’

Kao i svakog proljeća u Hrvatskoj je počela rasprava oko uzvika i natpisa „Za dom spremni“ (Arhiva)

Kao i svakog proljeća u Hrvatskoj je počela rasprava oko uzvika i natpisa „Za dom spremni“ (ZDS), gdje i kako postaviti ploče koje sadrže taj uzvik, odakle ih maknuti te je li to ustaški pozdrav ili samo manje ustaški. Istina, bude toga i tijekom godine, da nam ne dođe kao iznenađenje u travnju i uhvati nas spuštenog garda ili, zlu ne trebalo, spuštene desnice.

Ove godine tu je temu, onako klizeći s leđa, otvorio predsjednik Zoran Milanović. Prvo je rekao kako ploču s imenima pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i natpisom „Za dom spremni“ treba maknuti, a onaj tko se pod tim uzvikom devedesetih borio to je radio, osim za Hrvatsku, i za Nezavisnu državu Hrvatsku (NDH). Potom se pak oglasio i naveo da nije želio obezvrijediti žrtvu pripadnika HOS-a, ali da neće dopustiti da ih se koristi za relativiziranje zločinačkog karaktera NDH. Pozvao je i premijera Andreja Plenkovića da podrži zakon kojim bi se zabranilo veličanje ustaštva. Kao da je Milanović krenuo u klizeći s leđa, a onda se sjetio da već ima jedan žuti karton pa pokušao ublažiti start.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Međutim, ono što bi trebalo biti sigurno, makar iz svega što su akteri povezani s HOS-om radili i govorili tijekom devedesetih i kasnije,  jest da je „ZDS“ ustaški pozdrav. Da su ga kao takvog spremno prihvatili, otvoreno se nazivali ustaškim sinovima, nasljednicima Crne legije, slavili osnivanje NDH. Kako je umirovljeni general HOS-a, Anto Prkačin, svojedobno objasnio da se članom HOS-a postajalo tako da kažeš: „HOS-ovac i ustaša sam“. Ukoliko je to istina, a postoje videosnimke iz sredine devedesetih koje potvrđuju kako su se bojne HOS-a nazivale ustašama, onda zasigurno ne bi nikoga trebalo vrijeđati ako te iste ljude netko drugi nazove ustašama. Zaista, bilo bi krajnje ironično da smo došli do toga da se u jednoj članici EU, trenutno predsjedavajućoj, ne smije ljude osloviti onako kako se sami žele oslovljavati.

Izjednačavanje branitelja sa pripadnicima HOS-a

Kad se ustanovi takvo stanje stvari, onda se može raspravljati o tome postoje li ljudi koji, kako Milanović kaže, zlorabe HOS-ovce kako bi relativizirali zločinački karakter NDH? Zasigurno postoje oni kojima zacakle oči kad napišu „ZDS“ ili izvjese zastavu s prvim bijelim poljem. Umetnu, onako nehajno, ušato „U“ u neki natpis ili u ritmu skandiraju na stadionu – „Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska ooooooo Hrvatska, nezavisna država“. Većina takvih, obvezno nakon toga, voli reći da ne veličaju ustaštvo, NDH i sve ono što je počinjeno pod tim režimom. Nekako kao da se posrame, prikriju tu svoju crnu notu, skrenu pogled, ali sjaj u oku i smiješak na usnama govore – „opet će se gusta magla spustiti“. Naravno, uvijek postoje takve kukavice koje su spremne zlorabiti HOS-ovce. Istina, zlorabe ih, jer njih nije bilo sram reći da su ustaše, bili su iskreni. Njima, koji se srame povezati ZDS i ustaštvo, i Prkačin je poručio da su „izdali Juru Francetić, kao što je Juda izdao Isusa“.

Ima i onih koji, poput ministra branitelja Tome Medveda, izjednačavaju sve hrvatske branitelje s pripadnicima HOS-a. Tako je povodom posljednjih događanja i Milanovićevih izjava izveo zaključak kako je neprihvatljivo hrvatske branitelje povezivati s totalitarnim režimom, a da je to posebno neprihvatljivo prema pripadnicima HOS-a. Teško je shvatiti njegovu logiku kada govori ljudima, npr. pripadnicima HOS-a, da sami sebe ne smiju povezivati s nečim. S druge strane, teško je pronaći da je netko u Hrvatskoj cjelokupnu braniteljsku populaciju povezivao, ili da su svi branitelji sami sebe povezivali, s totalitarnim ustaškim režimom. To bi zaista bilo neprihvatljivo i nekorektno.

Trebao bi se, stoga, Milanović odlučiti smeta li mu „Za dom spremni“, ili mu smetaju oni koji zloupotrebljavaju „Za dom spremni“ koji je koristio HOS. Možda da potanko objasni kako se to, po njemu, zlorabi HOS za relativiziranje zločinačkog karaktera NDH, ako smatra  da se onaj tko se borio pod ZDS, uz Hrvatsku, borio i za NDH. U tom slučaju to nije zlouporaba HOS-a, nego, eventualno, njegovanje tradicije.

Ukoliko se Milanović već namjerava isprsiti s izjavama kakve je imao ovih dana, onda bi one trebale biti jasne, smirene, obrazložene. Pogotovo ukoliko namjerava pozivati Plenkovića da zajedno podrže zakonske promjene. Jer očekivati da će Plenković napraviti korak više po ovom pitanju kroz ovakvu inicijativu je zaista teško. Naime, nakon što je Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima završilo sa svojim radom i zaključilo da ZDS može imati dvostruke konotacije, on zasigurno nije sklon propitivati takvo ingeniozno očuvanje statusa quo.

Otvaranje očiju Andreju Plenkoviću

Možda će biti sklon razmotriti takav prijedlog u nekom novom mandatu, neke 2041. godine. Zaista, to bi bilo prigodno, da se 10. travnja, na stotu godišnjicu osnutka NDH, donese konačni pravorijek po tom pitanju – zabrana ili dopuštanje pozdrava „Za dom spremni“. Bez dvostrukih konotacija. Prigodan je taj datum jer tad, baš slučajno, rođendan slavi i IX. bojna HOS-a koja nosi naziv, baš slučajno, „Rafael vitez Boban“ i pozdravlja se, baš slučajno, sa „Za dom spremni“. Mogli bi postaviti i sliku Ante Pavelića kao 1995. godine na četvrtoj godišnjici osnutka IX. bojne. Možda bi jedna takva priredba otvorila oči Andreju Plenkoviću pa bi bio spremniji donijeti odluku. Teško je pretpostaviti kakva bi ta odluka bila. Ovisi s kim bi tad bio u koaliciji, je li izborna godina, kakvo je stanje u HDZ-u.

Stoga je jedino sigurno, uz to da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav, da će se Plenković i Milanović uspješno naći na liniji nesigurnosti koliko je „Za dom spremni“ (ne)prihvatljiv. Jedan će biti malo više desno na toj liniji, a drugi malo više lijevo. U redu je, samo polako, imamo još 20 godina do obljetnice.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera