Nejedinstvo Fataha i Hamasa je štetno za palestinski cilj

Zvaničnik Fataha Azzam al-Ahmad i predstavnik Hamasa Saleh al-Arouri potpisuju sporazum o pomirenju u Egiptu 12. oktobra 2017. (AP)

Prošlo je više od godinu otkako je Trumpova administracija počela pričati o „dogovoru stoljeća“ koji treba donijeti neki oblik rješenja palestinskog pitanja na Bliskom istoku.

Segmenti dogovora su od tada „procurjeli“: opsada Gaze bi bila ukinuta, njenim građanima bila bi data humanitarna pomoć, a Istočni Jerusalem i naselja na Zapadnoj obali bit će priznati kao izraelska teritorija; palestinske izbjeglice će odustati od svog prava na povratak.

Predsjednik Donald Trump i njegov bliskoistočni tim koji predvodi njegov zet Jared Kushner kao da su osigurali podršku dogovoru kod strateških partnera u arapskom svijetu, poput Saudijske Arabije.

Nedavne diplomatske inicijative Izraela i država Zaljeva bile su plodonosne i sve je jasnije kako su oni na kursu ka normalizaciji odnosa.

Ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija, izbori u SAD-u na sredini Trumpovog mandata, te još neki drugi faktori odgodili su predstavljanje dogovora, ali to ne može još puno biti odgađano. Izrael će održati parlamentarne izbore u novembru 2019. i premijer Benjamin Netanyahu vidi dogovor kao političku pobjedu koja bi mu garantirala novi mandat na čelu Vlade.

Stoga, Trumpova administracija će nastaviti sa forsiranjem ovog dogovora nekad u prvoj polovini 2019. godine. A uoči ove sigurne katastrofe za Palestince, palestinsko političko vodstvo i dalje je razjedinjeno.

Dvanaest godina od sukoba

Odnosi između Fataha i Hamasa – dvije glavne političke frakcije u Palestini – na historijski niskom su nivou i izgleda kako su sve gori.

Prošlo je 12 godina od sukoba dvije stranke u Gazi i nakon parlamentarnih izbora čime su stvorene dvije strane političke moći na palestinskim teritorijama. I 11 je godina otkako su arapske države pokušale dogovoriti pomirenje dvije strane. Svaki put – u Meki (2007.), Sanai (2008.), Kairu (2011.), Dohi (2012.) i Gazi (2014.) – sporazum je potpisan ali nikada proveden.

Postojala je nada kako će posljednji izraelski napad na Gazu novembra ove godine približiti dvije strane i pomoći im da gledaju dalje od partijskih i ličnih interesa. Tako je Egipat, koji trenutno predvodi novi pokušaj pomirenja, pozvao vodstvo oba pokreta da se nađu na novim pregovorima i pozvao obje delegacije.

No, ti napori su propali nakon što su Fatah i Hamas razmijenili neprijateljske izjave i optužili se međusobno za pogrešne poteze.

Fatah je objavio kako se neće pomiriti i učestvovati u vladi jedinstva sa Hamasom dok ovaj drugi ne odustane od „udara“ koji je izvršio 2007. godine. Signalizirali su i kako će razmotriti dodatne sankcije Pojasu Gaze, uz one koje su na snazi od 2017. godine, kako bi primorali Hamas da odustane od vlasti. Lideri Hamasa su odgovorili kako je njihova Vlada legitimna, jer je pobijedio na izborima 2006. i optužili Fatah da vodi „politiku arogancije“ i da pokušava potkopati njegovu vlast u Gazi.

Tako su egipatski napori na pomirenju ponovo propali i nova inicijativa se ne očekuje u bliskoj budućnosti.

Dogovor sa Izraelom

Jedna od glavnih spornih tačaka između Fataha i Hamasa su aktuelni pregovori oko primirja ovog drugog i Izraela. Brojna lokalna, regionalna i međunarodna tijela pokušavaju dugo vremena dogovoriti konkretniji prekid vatre između Hamasa i Vlade Izraela, te nekog oblika ukidanja opsade Gaze u proteklih 11 godina.

Fatah – samim time i Palestinska samouprava koju kontrolira – vidi ovaj dogovor kao jako problematičan jer se odnosi na Pojas Gaze kao na odvojen geopolitički entitet u odnosu na Zapadnu obalu. A obzirom na to kako je masovno širenje nelegalnih izraelskih naselja na Zapadnoj obali u proteklim decenijama učinilo nemogućim objavu palestinske države u tom dijelu, Fatah i lideri Palestinske samouprave strahuju kako bi Gaza mogla dobiti taj status.

To bi efektivno značilo odbacivanje stranke i njenog vodstva (pošto je Pojas Gaze pod političkom i kontrolnom kontrolom Hamasa), srozavanje Palestinske samouprave na administrativno tijelo (umjesto strukture suverene države) koje bi upravljalo poslovima palestinskih stanovnika na preostalim džepovima teritorije izvan izraelskih naselja.

Kako bi izbjegao takav razvoj situacije, Fatah je zahtijevao formiranje vlade jedinstva gdje bi Hamas predao kontrolu nad Vladom, ekonomijom i sigurnosti Gaze, a model upravljanja iz Zapadne obale bi bio preslikan u Pojasu Gaze- Hamas je odmah odbacio ove zahtjeve jer bi značilo u konačnici da bi ostao bez kontrole nad Gazom.

Oni govore kako trebaju učestvovati u vladi jedinstva kao jednak partner, zajedno sa drugim palestinskim frakcijama, te odbacuju širenje politike sigurnosti Palestinske samouprave i modela rada (naročito oko saradnje sa izraelskim sigurnosnim aparatom) na Pojas Gaze. Također su jasno istakli kako će odbiti svaki pritisak Palestinske samouprave da razoruža svoje vojno krilo.

Podjela Palestine

Uporno prepiranje i nejedinstvo Fataha i Hamasa su štetni za palestinski cilj i izazivaju sve veće razočarenje palestinskog stanovništva. Iako obje strane tvrde kako imaju legitimno pravo za vlast, politički legitimitet je teško izmjeriti u Gazi i na Zapadnoj obali jer tamo nisu održani parlamentarni izbori od 2006. a predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas nije imao priliku braniti poziciju od 2009. kada mu je istekao mandat.

Dok Fatah i Hamas razmjenjuju optužbe kako drugi pomaže dogovoru stoljeća, njihovo političko nejedinstvo će na kraju dovesti do njegovog provođenja. Neprijateljstvo dvije frakcije će dovesti do političke podjele Pojasa Gaze i Zapadne obale, gdje će Egipat preuzeti ekonomski i sigurnosni nadzor nad prvim, dok će Jordan imati neki oblik kontrole nad drugim.

Ovo neće samo spriječiti stvaranje održive palestinske države koja bi zadovoljila želje Palestinaca i učvrstiti izraelsko negiranje palestinskog prava na povratak, već će biti i žestok udar na popularnost i legitimnost i Fataha i Hamasa. Trenutno, jasno je kako je u njihovom u najboljem interesu, kao i interesu palestinskog naroda, da prevaziđu svoja neslaganja i ostanu jedinstveni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera