Nehumani zid Donalda Trumpa na granici s Meksikom

Opsesija predsjednika SAD-a Donalda Trumpa gradnjom zida na američko-meksičkoj granici poznaje malo ograničenija – navodno je čak imao ekstremne ideje kao što je gradnja jarka preko granice koji bi ispunio aligatorima. Zato je, kad je postalo očito da njegova administracija neće uspjeti u podizanju potpune fizičke barijere na granici, našao drugačiji način da “izgradi zid” – nehumanu azilsku politiku.

Trumpova administracija usavršila je čitav niz okrutnih politika koje su blokirale međunarodno priznato pravo da se traži azil. Cigle u Trumpovom pograničnom zidu imaju više oblika: “mjerenje” koje ograničava broj tražilaca azila koji mogu aplicirati bilo kojeg dana; tzv. protokol za zaštitu migranata, koji od tražilaca azila zahtijeva da ostanu u Meksiku dok čekaju da im slučajevi budu obrađeni; Sporazum o sigurnoj trećoj zemlji, koji od migranata zahtijeva da apliciraju za azil i budu odbijeni u državi kroz koju prolaze prije nego što zatraže azil u SAD-u.

Trump se, također, hvali da “koristi Meksiko da zaštiti granicu”, dok administracija kao oružje koristi trgovinsku i ekonomsku prednost koju ima nad Meksikom da u praksi izveze američko provođenje imigracije svom južnom susjedu i drugim državama u Srednjoj Americi. Vidjela sam lično razoran utjecaj tih politika na ljude kojima su očajnički potrebni pomoć i zaštita.

Ranije ove godine predvodila sam tim ljekara na terenskom istraživanju u Tijuani u Meksiku, gdje smo intervjuirali tražioce azila o iskustvima koja su ih nagnala da pobjegnu iz svojih domova i potraže zaštitu u SAD-u. Naša istraga, objavljena ranije ovog mjeseca, dokumentira medicinske dokaze o nasilju koje su ti tražioci azila preživjeli. Njihovi fizički i psihološki ožiljci potvrđuju njihova svjedočanstva o progonu.

Bijeg od prijetnji smrću

Svjedočila sam kako azilska politika Trumpove administracije doprinosi patnji tih već traumatiziranih ljudi. Nije mogao doslovno izgraditi zid, pa je odlučio ostaviti hiljade tražilaca azila iz cijelog svijeta zaglavljene na meksičkoj strani granice. Njegova administracija kreirala je sve veći broj migrantskih baraka – izbjegličkih kampova u nastanku. Otprilike 60.000 tražilaca azila trenutno je zaglavljeno u Meksiku i izloženo daljnjem nasilju.

Važna komponenta Trumpovog “zida” jest širenje prakse mjerenja, čime se znatno umanjuje broj tražilaca azila koji mogu biti obrađeni na američkoj ulaznoj tački bilo kojeg dana. Naprimjer, ulazna tačka San Ysidro–Tijuana obrađivala je između 40 i 100 zahtjeva za azil dnevno tokom 2018. Ove godine obrađuje ih samo 25 dnevno. Ta praksa stvorila je ogroman broj neobrađenih zahtjeva, koji se potom stavljaju na listu čekanja. Jedan je od njih Natalijin*, žene s kojom smo razgovarali u Tijuani.

Natalia je bila učiteljica u Meksiku, koja je sanjala da jednog dana vodi dnevni centar. Muž ju je više puta fizički i seksualno napadao i tukao njihovu djecu. Pokušala se preseliti unutar Meksika da pobjegne od njegovih prijetnji smrću, ali ju je s vremenom našao i rekao joj da je nju i djecu prodao trgovcima organima. Natalia je smjesta pobjegla u Tijuanu, gdje je pokušala predati zahtjev za azil. No, rečeno joj je da “stane u red”. Bez hrane ili novca, mjesecima je čekala u Tijuani na svoj red da traži zaštitu u SAD-u.

Trump je potom izgradio viši zid, uvodeći pravilo za azil u trećoj državi, koje od tražilaca azila koji putuju kroz “treću zemlju” na putu do SAD-a zahtijeva da apliciraju za azil i prvo tamo budu odbijeni. U praksi, to zabranjuje traženje azila na američko-meksičkoj granici svim nacionalnostima izuzev Meksikanaca, koji ne moraju putovati kroz “treću zemlju” da stignu do granice.

Realizacije fantazije o zidu

Naprimjer, tražilac azila Sergio*, čiju su porodicu napadale bande u Hondurasu, rekao mi je da su pobjegli u Gvatemalu nakon što su ih napali muškarci s mačetama. No, kad su došli u Gvatemalu, isti muškarci pronašli su Sergiovu porodicu. Budući da su im životi bili u neposrednoj opasnosti, kako je Sergiova porodica mogla tražiti azilsku “zaštitu” u Gvatemali?

Te kažnjeničke politike potječu od antipatije koju Trump osjeća prema migrantima i nesposobnosti da realizira svoje fantazije o zidu na granici. Iako nije uspjela izgraditi potpuni zid na južnoj granici SAD-a, Trumpova administracija učinila je doslovno nemogućim za većinu tražilaca azila da traže zaštitu od SAD-a. Ljudski danak jasan je – deseci hiljada ljudi koji su pobjegli od progona u domovinama zarobljeni su duž američko-meksičke granice, ranjivi na dodatnu traumu i iskorištavanje.

Pravo da se traži azil ljudsko je pravo, koje štite i američki i međunarodni zakon. SAD-u treba vlada koja čuva to pravo, ne ona koja gradi političke barijere kad su na kocki toliki životi.

*Imena su promijenjena da se tražioci azila zaštite od osvete.

Izvor: Al Jazeera