Negiranje genocida u Srebrenici je međunarodni problem

Desničari širom svijeta danas koriste ekstremističke ideologije iz rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, kao poticaj za vlastiti ekstremizam.

Brenton Tarrant, optužen za napade na dvije džamije u gradiću Christchurchu na Novom Zelandu 15. marta 2019, u kojima je ubio 51 osobu, prije terorističkog napada slušao je pjesmu u kojoj se spominje Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, osuđen zbog genocida nad bosanskim muslimanima u Srebrenici u istočnoj Bosni.

Ipak, 25 godina nakon genocida u Srebrenici, zločina koji je okarakterisan kao najveći na evropskom tlu od završetka Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, Bosna i Hercegovina još uvijek nema zakon koji zabranjuje veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida. 

Vlasti iz Republike Srpske, entiteta u Bosni i Hercegovini, koje se protive takvom zakonu na državnom nivou, osim što negiraju genocid u Srebrenici, snažno rade i na promociji prvog predsjednika RS-a i prvog generala vojske RS-a, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, odgovorni za taj genocid, prema presudama UN-ov Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. 

Studentski dom na Palama nadomak Sarajeva danas nosi ime po Radovanu Karadžiću, uprkos tome da je uz Srebrenicu i druge zločine u Bosni i Hercegovini, Karadžić osuđen i zbog teroriziranja građana Sarajeva.

Agenti revizionizma

“Veoma nam je važno da u godini u kojoj se obilježava 25. godišnjica genocida u Srebrenici skrenemo pažnju i na to kako desničari širom svijeta koriste historijski revizionizam u Bosni i Hercegovini kao motiv za svoj ekstremizam”, kaže za Al Jazeeru Amila Karačić iz Međunarodnog republikanskog instituta (IRI). 

Mogu li revizionističke i denialističke priče koje šire i pojačavaju političari u Bosni i Hercegovini  i Srbiji nadjačati međunarodne presude? Eksperti koji istražuju motive i posljedice ratnih zločina slažu se da bi Bosna i Hercegovina morala uložiti više napora da se suprotstavi revizionizmu, bez obzira na jasno utvrđene sudske činjenice o postojanju genocida u Srebrenici. 

“Kada su u pitanju revizionistički i negatorski narativi, ne bih rekao da postoje pobjednici. Borba protiv revizionizma je stalni proces ”, kaže Al Jazeeri Hikmet Karčić, istraživač genocida. „To je vidljivo na primjeru Holokausta. U slučaju Bosne i Hercegovine, ta priča se intenzivirala 2006. godine i traje do današnjeg dana. S tim da su se sada ovi agenti revizionizma organizirali i institucionalno ojačali“.

Denis Džidić iz Balkanske istraživače mreže (BIRN), čiji su novinari specijalizirani za praćenje sudskih procesa u regiji povezanih s ratnim zločinima, također primjećuje da je nesumnjivo činjenica da su revizionistički narativi u Bosni i Hercegovini sve jači – što potvrđuje činjenica institucionalizacije tih narativa formiranjem komisija [Republike Srpske] o Srebrenici i Sarajevu – koje će svoje izvještaje iznijeti u septembru – uprkos završenim presudama domaćih i međunarodnih sudova po pitanju zločina u Srebrenici i Sarajevu. 

„To će svakako biti jedna od glavnih tema predizborne kampanje i svakako će ojačati narative koje svakako slušamo“, kaže Džidić. „Problem je što su kontra-narativi slabi i nisu institucionalizirani. Mi nemamo školstvo koje uči djecu sudski utvrđenim činjenicama, nemamo mirovno obrazovanje i nemamo učenje kritičkog mišljenja“.  

Etnonacionalizam vodi ekstremizmu

Međunarodni republikanski institut provodi regionalni program u pet zemalja Zapadnog Balkana, s ciljem istraživanja stranog utjecaja i porasta etnonacionalizma koji vodi ekstremizmu.

“Smatramo da je izuzetno važno osvijestiti, kako građane, tako i donosioce odluka, o pokušajima destabilizacije regije, bilo da se radi o kampanjama dezinformisanja ili historijskom revizionizmu i poricanju genocida.
Naše posljednje istraživanje javnog mnijenja koje smo proveli u martu ove godine u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji pokazuje da građani regije smatraju da je etnonacionalizam najprisutniji oblik ekstremizma. Međutim, podizanje svijesti ne može biti jedini cilj. Zato sarađujemo blisko sa parlamentarcima u Bosni i Hercegovini na donošenju zakonskog okvira koji će zabraniti govor mržnje”, kaže Amila Karačić.

Genocid u Srebrenici je nesporna činjenica, kaže Džidić, dokazan u velikom broju presuda, u tri različita suda i tu nema više nikakve sumnje. Međutim, kaže on, ako se ne institucionalizira poštivanje sudski utvrđenih činjenica i ako se ne reformiše obrazovanje, vjeruje da će narativi negiranja i revizionizma biti rašireniji nego što je danas. „Što je porazno“, kaže Džidić. 

Negatorska mašinerija 

Na pitanje o tome treba li se negiranje srebreničkog genocida promatrati isključivo kao bošnjački ili pak kao širi društveni problem, Karčić kaže da se negatorska mašinerija ne fokusira samo na Srebrenicu već i na drugi pokolje i genocidne kampanje nad Bošnjacima širom Bosne i Hercegovine. “Poput logora u Prijedoru, opsade Sarajeva, granatiranja Tuzle, silovanja u Foči itd”. 

„I sve ovo negiranje do sada je bilo zanemareno pa čak i odbacivano od strane mnogih. Međutim nakon Breivikovog terorističkog pokolja 2011. godine i Christchurcha prošle godine, mnogi su shvatili da ovo pitanje prelazi granice bošnjačkih žrtava i Bosne i Hercegovine. Pokazalo se da desničarski pokreti nalaze inspiraciju u osuđenim srpskim zločincima“, kaže Karčić.

Džidić smatra da je genocid civilizacijsko pitanje, pa je stoga pitanje genocida ujedno i pitanje cjelokupnog društva; lokalno, regionalno i međunarodno. 

„Svakako je obaveza društva u Bosni i Hercegovini, gdje je taj genocid počinjen da osiguraju adekvatno poštivanje žrtava tog zločina. Nažalost mi nismo vidjeli razvoj bilo kakvih strategija tranzicijske pravde ili suočavanja s prošlošću i mislim da su posljedica toga najvidljivije na primjeru genocida u Srebrenici“, zaključuje Džidić.

Međunarodni kao i sudovi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji do sada su za blizu 50 osoba izrekli kazne zatvora ukupno duže od 700 godina, jer su bili nalogodavci i neposredni izvršitelji genocida u Srebrenici, prema podacima koje je prikupio BIRN.

Izvor: Al Jazeera