Oglasi

Neda Arnerić: Voljela bih opet u taj autobus

Glumica Neda Arnerić i scenarist Dušan Kovačević za Al Jazeeru govore o najavi restauracije i turneji autobusa iz 'Ko to tamo peva'.

Piše: Tomislav Šoštarić

Za Beograd, za Beograd - ali ne samo tamo, nego u zemlje s područja cijele bivše Jugoslavije u dogledno bi vrijeme trebao krenuti legendarni autobus iz kultnog filma Ko to tamo peva redatelja Slobodana Šijana iz 1980. godine.

Vijest da zagrebački Jadran film kreće u restauraciju autobusa kako bi ga doveo u vozno stanje i funkcionalnost u skladu s prometnim propisima, nakon čega treba krenuti na turneju, u regiji je, očekivano, odjeknula vrlo zvučno. Potvrdili su nam to i u Jadran filmu.

Neda Arnerić, koja je u tom filmu, 'nabijenom' nekim od najkvalitetnijih i najomiljenijih glumaca bivše države, igrala mladenku kao partnerica Slavku Štimcu, kaže kako projekt smatra komplimentom svima koji su radili na filmu.

Arnerić: Veliki kompliment Šijanu i nama

No, istovremeno ga smatra i neobičnim, budući da velik dio njezinih kolega iz filma više nije među živima. "Koliko sam čula, da taj autobus bi trebalo da putuje diljem naše bivše Jugoslavije iliti Balkana sadašnjeg i ne znam šta da se događa još. Ja sam brojala na prste, pa nas nema ni pet među putnicima tog autobusa. U svakom slučaju, ko god se toga setio, mislim, dao je veliki kompliment Slobodanu Šijanu i svima nama koji smo to radili", kaže Neda Arnerić.

Ušao u kolektivnu memoriju

Grubišić ističe da je autobus iz filma ušao u kolektivnu memoriju. Dio je, kaže, dobrog filma i ideje, a to ne smije biti ograničeno prostorom. "Ovdje je bio kratko naš gost veliki redatelj Slobodan Šijan, fotografirali smo se zajedno pored tog busa i ja sam obećao da ćemo ga staviti na kotače i doći u Beograd. I to i hoćemo. Doći ćemo i u Sarajevo dakako, obići ćemo sve krajeve zemalja i ljudi kojima je stalo do tog filma, ali i do jednog vremena, jednog tipa duha, vrlo specifičnog".

Velika srpska glumica, naravno, svjesna je kultnog statusa tog filma na ovim prostorima, pa i šire. Radi se, kaže, o fantastično urađenoj, univerzalnoj temi o ljudskom biću na ovom planetu, koju je Slobodan Šijan majstorski odradio.

"Znači čovek sa svim svojim manama i prednostima, svaki karakter je za sebe priča o jednoj vrsti ljudi – ima nas naivnih, ima nas prefriganih, ima nas zlih, ima nas prevarenih. Onako, baš je napravio jednu priču o ljudskom rodu. Ljudskom rodu koji se našao negde na planeti, uopšte nebitno gde se događa i zašto se događa, znači to se tako divno namestilo kao neka situacija koja bi mogla bilo gde na planeti da se desi. I zato je taj film gledan u svim zemljama sveta i zato ga, ja mislim, svi vole. Zato što je to stvarno na ivici neke, recimo, grčke drame, da ne preteram, ali jeste".

O biranoj glumačkoj postavi, iz koje bi bilo neumjesno navesti bilo koga, a da se ne spomene baš sve, Arnerić nije imala potrebu govoriti previše. Taj i brojni drugi filmovi u kojima se pojavljuju glumci iz Ko to tamo peva, govore sve. Isto govori i ovaj film.

'Lijep homage'

"Kad Šijan uzima glumce, on tada uzima glumce koji će sami puno mu doneti, koji sami rade i predlažu puno i tako je uvek sa svim dobrim filmovima, da ne radimo ono što nam reditelj kaže, nego radimo ono što stvarno se oseti da treba da se uradi".

Na pitanje namjerava li dočekati autobus kada stigne u Beograd, Neda Arnerić kaže da ima veću želju od te. "Ja bih više volela da opet budem u tom autobusu i da budu svi ponovo živi i da bude kao nekad".

Scenarist filma, Dušan Kovačević, projekt doživljava dvojako. "Jedna priča je u tome da je to jedan zanimljiv i na svoj način lep gest kao homage sećanju, ne na jednu zemlju, nego na jedno vreme kad su se u ovoj zemlji pravili dobri filmovi u smislu ljudi i investicija koje su ulagane u filmsku industriju i u filmsku umetnost. To je jednostavno priča o jednoj generaciji, o ljudima nekim koji su u to doba radili".

Bez priče, ne bi ga bilo

Problem autorskih prava Kovačević ilustrira činjenicom da je Balkanski špijun trenutačno u vlasništvu građevinske tvrtke. Osim toga, u zemljama bivše SFRJ, kaže, postoje brojni ugostiteljski objekti koji nose ime po filmovima poput Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug i Balkanski špijun. "Tako da ta priča o tom autobusu jeste s te strane lepa, ali s druge strane postoji jedna činjenica, znate, da ja nisam seo jednog dana i napisao tu priču da tu neki ljudi sedaju u autobus firme Krstić i kreću na put u kome će stradati, tog autobusa ne bi bilo".

No, s druge strane, općenito stvari vezane uz taj i neke druge filmove u današnje vrijeme Kovačević smatra problematičnim zbog toga što, govoreći o situaciji u Srbiji, nisu regulirana autorska prava pa on sa svime što se tog i nekih drugih njegovih filmova tiče, nema veze.

"Ali pošto to pripada narodnoj epici i ja s tim nemam nikakve veze jer autorska prava nisu regulisana, on će putovati i ja mu želim stvarno srećan put i tim ljudima koji će se voziti i dobro je da se ne voze da ovo nije vreme 90-ih, bojim se da ne bi dugo putovali".

'Tužno-gorka-smiješna priča'

Film je u početku, otkriva, nailazio na probleme. Nekima je u Centar filmu, kaže Kovačević, bilo problematično što film priča istovremeno i tragičnu i smiješnu priču, a bilo je i primjedbi zbog mnogo glazbe, pa i naslova. No, sve je film 'preživio'.

"I sa godinama je zadobijao kao neku patinu i mogu reći ono što je sigurno, to je jedan od tih filmova koji miri tragično i komično u sebi i redak film u kome je toliko dobrih glumaca na jednom mestu. I ti glumci, koji su u to vreme bili u najboljim godinama, su odigrali tu tužno-gorku-smešnu priču o početku Drugog svetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije".

Kovačević kaže da se na ovim prostorima još živi u vremenima u kojima neke stvari nisu prevaziđene i koja odgovaraju onima koji vole mrziti. Taj autobus bi, kaže, mogao simbolično podsjetiti "na dane kad se ovim putevima prolazilo, a niko nikome nije činio zlo".

Mjesto kraj furune

"Ja bih voleo da on proputuje i rekao sam, pošto već nemam nekakva autorska prava, nadam da će mi se javiti i obezbediti jedno mesto tamo pokraj one furune, gde je onaj roštilj. I zgodan je taj autobus i za malo duži put, zgodan je za izlete, posete i ako bude prolazio ovim putem ja ću ga sačekati i nadam se da bi mogao biti jedan od dobrih znakova normalnosti", kaže Kovačević.

Valter i Tito

U Jadran filmu su zaključili da nije moguće konkurirati samo jeftinom uslugom te su krenuli u projekte Valter brani Sarajevo, za Gričku vješticu potpisali su suradnju s jednom velikom korporacijom, a planira se i Drug Tito superstar. "Jadran film je u svijetu 'brend name' za projekte koji su vezani uz Drugi svjetski rat. Mi smo radili najveće i najskuplje serije poput Vjetrovi rata, Rat i sjećanja...dakle mi imamo najveću kolekciju uniformi, ne samo iz Drugog svjetskog rata nego vojnih uniformi uopće za potrebe snimanja u Europi", kaže Grubišić.

U Jadran filmu kažu kako su restauraciju željeli izvesti još 2010. godine, no u tome ih je spriječila kriza i nedostatak novca. Turneja ima radni naslov 'Tko nas...'

"Tako da sve zemlje regiona, svi narodi regije, svi iz bivše Jugoslavije mogu to nastaviti na svoj način - Srbi na jedan način, Hrvati na drugi, Slovenci na treći...", kaže predsjednik Uprave Jadran filma, Vinko Grubišić.

Autobus je do sada bio prevožen na 'labudicama' na razne lokacije gdje je bio dio reklamnih kampanja, koncertnih i drugih događanja. Sada će ga dovesti potpuno u funkcionalno stanje.

"Nije nam stalo da on izgleda kao novi autobus iz te godine, to neće biti. On će biti najbliže onom stanju kakav je bio u filmu i što se tiče boje i svega, i peći i natpisa. A s druge strane on će biti mehanički ispravan da bez opasnosti u današnje vrijeme smije i može voziti veći broj ljudi i da nitko oko toga ne bude s glavom u torbi".

Miško kao metafora

Najavljena su i zvučna imena koja će putovati u njemu, no Grubišić kaže da još ne može objaviti sve detalje. Ali, putnike mora netko voziti.

"Imat ćemo jedan specifičan natječaj za Miška, kao jednu metaforu koja može djelovati banalno naizgled, ali stvarno nije. Miško nije samo vozač, Miško je jedna metafora koja se proširila na današnje vrijeme jer, kao što znamo, zadnjih desetljeća smo voženi, puno njih nas je vozilo zatvorenih očiju. U bolju budućnost".

Autobus bi trebao imati i svoju ulogu na zagrebačkim cestama - koristit će se u promotivne svrhe kao prijevoz do Jadran filma.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.