Oglasi

Nećemo prestati s borbom za pravdu za nestale Sirijce

Deseci hiljada prisilno nestalih i dalje boravi i pati u zatvorima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
Želimo osigurati slobodu za sve zatvorenike u Siriji - i one koje drži režim, i one koji su u rukama drugih oružanih grupa, piše autoricaUstupljeno Al Jazeeri

Veoma mi je bolno iznositi svoju priču, premda je dijele mnogi, mnogi Sirijci. Moj 34-godišnji sin Maher Tahan je 2012. godine otišao na aerodrom u Damasku po mog muža Abdulaziza Al Kheira. Abdulaziz, koji je bio lider Komunističke stranke, koja je zabranjena u Siriji, vraćao se sa konferencije u Kini i Maher ga je trebao dovući kući. No, režim je uzeo oba moja muškarca na aerodromu i još uvijek ne znam šta im se desilo. Sve što mi je ostalo od Mahera je radio koji mi je prošvercao kada me je zatvorio režim Bashara al-Assada početkom 1990-ih zbog moje politike. Uz mužev novčanik, nosim ga gdje god idem.

Prije nekoliko mjeseci režim nas je sve šokirao objavom imena pritvorenika koji su preminuli u njegovim zatvorima. Neka od imena su bila na listama koje su objavili uredi građanskih registara; drugi, za koje vjerujemo da su smaknuti, bili su u saopćenjima; ostali su bili u obliku običnih uvjerenja o smrti, koje je izdala vojna policija. Nemam hrabrosti da provjerim da li su imena mog sina i mog muža na nekoj od ovih lista. Živim u nadi da su još živi i da će jednog dana biti na slobodi.

Ovo je veoma bolno vrijeme za nas u Porodicama za slobodu, pokretu u kojem sam jedna od organizatora, kako bi se borili za pravdu za sirijske pritvorenike, kao i za porodice pritvorenika koji su saznali za smrt voljenih na tako okrutan i bešćutan način. Moja najbolja prijateljica je 2013. godine saznala kako je jedan od njenih sinova preminuo uslijed mučenja u pritvoru i njegovo tijelo joj je izručeno. Sada je našla ime još jednog od sinova ta jednoj od listi. Ne mogu opisati koliko je bolno bilo za nju, za sve nas. Moje srce se lomi za sve zatvorenike, sve ih vidim kao moju djecu, moju porodicu i brinem za sve njih. Moje drage kolege i suosnivači Porodica za slobodu također su nedavno doznali za smrt svojih voljenih. Amina Khoulani i Bayan Shurbaji su doznali kako su njihova braća preminula u pritvoru 2013. godine, dok je Noura Ghazi dobila potvrdu ono što je već znala – njen muž je umro 2015. godine.

Neće nas ušutkati i slomiti

Nije lako reći zašto sve to režim sada radi. Možda je objava ovih spiskova način da se jednom za sva vremena zatvore slučajevi ovih zatvorenika. Iako Assad nikada nije odgovarao, našao se pod međunarodnim pritiskom zbog velikog broja pritvorenih i nestalih Sirijaca u njegovim zatvorima. Možda je ovo način da režim poruči: "OK, želite znati sudbinu pritvorenih? Evo vam liste." Mislim da žele da sirijski narod i međunarodna zajednica prestanu postavljati dodatna pitanja i tražiti pravdu.

Ako Assad smatra kako će nas objava ovih spiskova ušutkati, ako misli kako će nas to slomiti i zaustaviti u potrazi za našim pravima, on griješi. On treba znati kako smo spremni na borbu i da izdržimo ovu bol i okrutnost koliko god treba kako bi došli do pravde. Nikada nećemo dozvoliti da nas ovo slomi. Uz naše zahtjeve da režim mora odgovarati za ove užasne zločine, moramo nastaviti borbu za naše voljene, moramo isticati naša prava da znamo šta im se desilo, prave razloge njihove smrti i lokacije njihovih grobova.

Ove liste se mogu koristiti protiv režima, ali samo ako ima međunarodne namjere da neko traži da režim odgovara. Premda se na listama laže o uzrocima smrti zatvorenika, ili ne piše ništa u koloni "uzrok", ili se uopćeno navodi kao "zatajenje srca" ili "virus", oni su tako brojni da su postali dokaz koji tužitelji mogu koristiti protiv režima za zločine protiv pritvorenika. Nemoguće je da su svi ovi ljudi umrli od "srčanog udara" ili "virusa", naročito jer su mnogi bili mladi i zdravi. Činjenica da se neka od imena mogu naći na Cezarovim fotografijama je dodatni dokaz snage listi za osudu Assada.

No, izgubila sam vjeru i povjerenje u međunarodnu zajednicu davno. Sve ove vlade koje kažu kako brinu o sirijskim zatvorenicima su mi pale u očima i ne očekujem mnogo od njih. Kao mnogi poput mene, i ja sam više od sedam godina provela u kampanjama za sirijska ljudska prava, a ipak vlade većinom nisu ništa uradile da spase pritvorenike. Znam kako advokati i istražitelji rade na izgradnji slučaja protiv režima. Oni sada imaju dokaz da su visokopozicionirani zvaničnici znali o smrtima u pritvorima i Njemačka je napravila prvi korak izdavši međunarodni nalog za hapšenje Jamila Hassana, lidera brutalnih Obavještajaca zračnih snaga Sirije. I druge države trebaju krenuti njemačkim primjerom i uraditi mnogo više da uvjere režim i oslobode nevine.

Naša organizacija, Porodice za slobodu, ima pet glavnih zahtjeva. Prvo, želimo da države osiguraju slobodu za sve zatvorenike u Siriji - i one koje drži režim, i one koji su u rukama drugih oružanih grupa. Drugo, želimo znati o tome gdje su zatvorenici; želimo da međunarodna zajednica natjera režim da objavi sudbinu i lokacije svih zatvorenika. Moj muž i moj sin su nestali prije šest godina i još ne znam gdje su. Želim znati gdje su.

Želimo da se sudi tim kriminalcima

Treće, tražimo od međunarodnih organizacija da osiguraju siguran prolazaka inspekcija u pritvorne centre. U Siriji, znamo samo lokacije civilnih zatvora, no ne znamo gdje su obavještajni ogranci i tajni pritvorni centri. Moramo insistirati da organizacije poput Crvenog križa i Ujedinjenih naroda stvore pritisak na režim kako bi njihovi predstavnici posjetili pritvorene. Oni moraju saznati više o njihovoj sudbini i njihovim stanjima: Da li ih muče? Kako im je zdravlje? Da li bolesni i povrijeđeni dobijaju pravi tretman?

Četvrto, sirijska praksa suđenja bez dokaza mora prestati. U rijetkim slučajevima gdje su pritvoreni zaista prekršili zakon, oni zaslužuju pravo na pošteno suđenje na građanskim sudovima i pod nadzorom međunarodnih sudskih tijela. Na kraju, želimo da međunarodna zajednica pozove režim na odgovornost, želimo da se sudi tim kriminalcima. Svi umiješani u mučenje i ubijanje pritvorenih moraju biti optuženi.

Historija nas je naučila kako je teško izvesti diktatore pred lice pravde, ali to se može uraditi gdje ima međunarodne volje. Danas sve što možemo je istrajati, nastaviti s pritiskom i pozivima međunarodnoj zajednici da čuje naše zahtjeve. Assadov režim me neće slomiti objavama lista i neće me zaustaviti u borbi sve dok i posljednji pritvorenik ne bude oslobođen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.