Navijati za BiH i Hrvatsku u Beogradu – neprocjenjivo

Iz beogradskog Kulturnog centra Grad prepoznali su inicijativu YIHR-a kao ideju koja se uklapa u njihov program (Al Jazeera)

Piše: Velimir Ilić

Krajnje je vreme da se promeni logika „nek’ komšiji crkne krava“ i da pokažemo koliko smo solidarni, da nam je solidarnost urođena, a ne mržnja.

Upravo ovim rečima Maša Milutinović iz beogradske nevladine organizacije Incijativa mladih za ljudska prava (YIHR) objašnjava kako i zašto je nastala akcija „Navijaj za komšije“, kojom se Beograd pridružuje brazilskoj fudbalskoj groznici nakon što nacionalni tim Srbije, za razliku od Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nije uspeo da se domogne Svetskog prvenstva.

A kad na teren budu istrčale reprezentacije domaćina Brazila i Hrvatske, u bašti Kulturnog centra Grad u Beogradu okupiće se beogradski navijači i navijati za – komšije iz susedstva.

Izvesno je da neće biti fanatičnog navijanja za „Vatrene“, kao što bi se navijalo za „Orlove“, ali već i sama činjenica što će se mladi Beograđani okupljati da bodre Hrvate, dojučerašnje direktne protivnike u kvalifikacijama za SP i bh. „Zmajeve“, koji debituju na Mundijalu – postala je ovih dana više od vesti u regionu.

Neobično? Pa i ne baš, ima li se u vidu logika balkanskih huligana, koji nezasluženo nose naziv „navijači“, a uz njihove akcije vezano je više incidenta i skandala nego fer-pleja, jer im se navijačka logika svodi da više mrze protivnika, nego što vole svoje.

Opterećeni neznanjem i predrasudama

Logično pitanje je koliko ovakve akcije mogu doprineti da se promeni svest ljudi u regiji, da jedni druge malo bolje razumeju i više poštuju, a da razlike i različitosti ne budu smetnja već podsticaj komunikaciji.

Milutinović podseća da YIHR već realizuje i Visiting program, vodeći grupe ljudi u Prištinu i Beograd i obrnuto, a takve razmene povremeno rade i na relaciji Beograd – Sarajevo i Beograd – Zagreb.

„Videli smo promene kod ljudi, opterećenih neznanjem i predrasudama. Kod njih u početku ima nelagode, pa čak i straha. Tako bude sve dok ne upoznaju prvu osobu među domaćinima, kad shvate da su to ljudi normalni kao što su i oni sami“, objašnjava Maša, žaleći se istovremeno što takve akcije najčešće rade „s puno entuzijama, ali s veoma skromnim budžetima“, bez imalo finansijske i političke volje i podrške država u regiji.

Za nju je, kaže, bilo razočaravajuće saznanje da „mnogi ljudi i ne znaju da je Sarajevo tokom rata bilo skoro pod četvorogodišnjom opsadom, dok se u Beogradu kako-tako normalno živelo“.

Milutinović to objašnjava jednostavnije i racionalnije od bilo kog muškarca, uobičajeno poslovičnog stručnjaka i stratega fudbalske igre.

„Poruka koju želimo da pošaljemo je, pre svega, da pravim imenom nazovemo ono što nazivamo ‘navijačima’, a zapravo su huligani, a ne navijači. To su ljudi koje ova država češće voli da amnestira za počinjena krivična dela i zločine, nego da ih stavi tamo gde im je mesto, dok je istovremeno pravim navijačima, ljubiteljima sporta, uskraćeno da normalno gledaju utakmice i da slobodno navijaju“, ističe.

Navijati za, a ne protiv nekoga

Ona kaže da su „normalni navijači oni koji navijaju ZA neki tim, a ne PROTIV“, jer se u međunarodnim utakmicama u regiji „najčešće navija protiv komšija“.

„E, upravo smo to hteli da promenimo, da navijamo za komšije. Ideja je nastala između nas nekoliko ljubitelja fudbala i sporta, kad nam je jedan kolega ispričao da je imao problem gledajući utakmicu Hrvatska – Irska u jednom novobeogradskom kafeu, gde 99 posto ljudi nije navijalo za Irsku, već protiv Hrvatske, a njemu je bilo logično i najnormalnije da navija za komšije“, priča Milutinović iz YIHR-a.

Navodi kako su, shvativši da je početak Mundijala u Brazilu na pragu i da će se ekipe „iz kraja“ okupljati negde i piti piće gledajući utakmice, „skontali kako mora da postoji veća grupa koja tako želi da prati fudbal“.

„Počeli smo tražiti kafiće po gradu, ali nisu baš svi bili voljni da nam ustupe prostor i da njihov kafić danas-sutra bude prepoznat kako mesto gde se navija za Hrvatsku i Bosnu. Ubrzo nam se javio Kulturni centar Grad, jer su oni to prepoznali kao ideju koja se uklapa u njihov program. Tako je pala odluka – ‘Navijaj za komšije’ će biti u KC-u Grad.“

U YIHR-u se nadaju da će njihova ideja „izaći iz kruga Savamele“, starog beogradskog kvarta, poslednjih godina poznatog po angažovanim i avangardnim projektima i festivalima mladih. 

Normalno i prirodno

Na pitanje kakve su prve reakcije na njihovu ideju staru tek nekoliko dana, Maša kaže da najviše pažnje obraćaju na pozitivne komentare ljudi.

„Pitaju, recimo, je l’ možemo da dođemo, al’ da navijamo za Brazil, jer smo se kladili na pobedu Brazilaca. A što se tiče negativaca, ‘hejtera’, pa njih uvek ima. Čuče u nekom crnom kutku tog virtuelnog sveta i interneta i tako pljuju i izbacuju te svoje otrove… Međutim, mi smo već navikli na njih, ignorišemo ih, oni su za nas grupa nebitnih ljudi koji se skrivaju iza lažnih imena i nadimaka na društvenim mrežama, a mi se okupljamo da bismo gledali fudbal, družili se, uživali i navijali za one za koje osećamo da nam je to prirodno“, kaže ona.

Međutim, ono što mladi u YIHR-u smatraju normalnim i prirodnim, za mnoge – nije.

„Problem je kako dugoročno objasniti zašto je prirodno da navijaš za komšije, što tim ‘hejterima’ nije ni normalno, a još manje prirodno. A neverovatno je kad neko u komentaru napiše kako hoće da navija za sve one zemlje za koje sam sigurna da ne znaju da ih ‘nabodu’ ni na globusu, samo da ne bi navijali za Bosnu ili Hrvatsku“, sa malo ljutnje u glasu komentariše Milutinović dok obilazimo baštu i kafe-klub KC Grad, domaćina akcije ‘Navijaj za komšije’.

Ova apsolventica žurnalistike, rođena 1991. godine, dugo se u školi borila sa spoznajom da ima ljudi koji mržnju stiču i nose iz porodice.

„Godinama sam imala problem da shvatim otkud to u ljudima, zašto se to dešava. I onda sam jednog svog vršnjaka u školi, koji razmišlja mržnjom, pitala da li je ikad izašao van granica Srbije. Odgovor je bio ‘ne’. I tad sam shvatila tu njegovu ograničenost. Zato mislim da su ovi ‘hejteri’, koji bi želeli sve najgore reprezentacijama Bosne i Hrvatske, prosto zadojeni tom iracionalnom mržnjom“, govori Milutinović.

Diplomatski o prognozama

„Ova akcija je naš način da se toj mržnji suprotstavimo i da polako menjamo svest ljudi o tome da su nam komšije ili susedi, kako god, bliži od mnogih drugih i obrnuto – i mi njima mnogo više nego mnogi drugi. Nije to lako, ali upravo naše generacije to moraju uraditi“, dodaje Maša, devojka među idejnim tvorcima jedne, po uobičajenim stereotipima, „muške“ akcije.

I Mašu i njene prijatelje, kako kažu, ohrabruju komentari ljudi koji podržavaju njihovu ideju. Zato su uvereni da će im se mnogi pridružiti na navijačkim večerima kad u Brazilu kvalifikacione utakmice budu igrale Bosna i Hrvatska.

I na kraju jedno kladioničarsko pitanje: Kakav rezultat „Vatrenima“ i „Zmajevima“ predviđaju tvorci akcije „Navijaj za komšije“?

„Kako tvrde naši fudbalski analitičari, jedina prilika da BiH i Hrvatska igraju jedni protiv drugih jeste ako se sastanu – u polufinalu. Eto, mi onda navijamo da nam komšije igraju polufinale“, diplomatski odgovara Maša i optimistički dodaje kako se nada da će ‘Hrvatsku i BiH gledati u drugom krugu’.

Dakle, Mundijal može da počne, a zastave „Vatrenih“ i „Zmajeva“ biće razvijene i u Beogradu.

Izvor: Al Jazeera