Oglasi

Naučnici zbunjeni: Crna rupa je možda iznutra progutala zvijezdu

U udaljenom spiralnom kraku Mliječnog puta postoji crna rupa koja je 70 puta teža od Sunca.
Astronomi i dalje pokušavaju da kvantificiraju raspodjelu crnih rupa u cijelom rasponu njihovih veličinaEPA - Ilustracija

Na udaljenosti od gotovo 15.000 svjetlosnih godina, u udaljenom spiralnom kraku Mliječnog puta, postoji crna rupa koja je 70 puta teža od Sunca, što iznenađuje astronome, navodi portal Phys.org.

Kako se navodi, čini se da je ta crna rupa prevelika da bi bila posljedica "urušavanja" samo jedne zvijezde, što dovodi u pitanje današnje shvatanje kako se stvaraju crne rupe.

Tim predvođen profesorom Jifenga Liuja iz Nacionalne astronomske opservatorije Kineske akademije nauka misteriozni objekt su nazvali LB-1.

Astronomi procjenjuju da se samo u našoj galaksiji nalazi gotovo 100 miliona crnih rupa, koje su nastale kada su se ogromne zvijezde urušile tokom proteklih 13 milijardi godina.

Većina njih su neaktivne i nevidljive. Relativno mali broj tih crnih rupa usisava plin iz obližnjih zvijezda u orbiti oko njih. Ovaj plin oslobađa energiju u vidu radijacije koji možemo vidjeti pomoću teleskopa (uglavnom rendgenski zraci), često praćene vjetrovima i mlazovima.

Potraga za crnim rupama

Do unatrag nekoliko godina, jedini način da se primijeti potencijalna crna rupa je bilo da se traže ti rendgenski zraci koji dolaze iz svijetlog izvora nalik na tačku.

Identificirano je otprilike dvadesetak crnih rupa u našoj galaksiji i izmjerene su ovom metodom. One su različitih veličina, ali su sve teže od Sunca pet do 20 puta.

Portal Phys.org navodi da se pretpostavljalo da je to tipična masa svih crnih rupa u Mliječnom putu. Međutim, takva procjena bi mogla biti netačna, jer možda aktivne crne rupe nisu reprezentativne za sve crne rupe.

U potrazi za crnim rupama, tim je koristio drugačiju tehniku.

Navodi se da nebo istraženo korištenjem Stetoskopskog teleskopa za višestruke objekte velikog neba (LAMOST) u sjeveroistočnoj Kini, gdje su se tražile blistave zvijezde koje su se kretale oko nevidljivih objekata. To je naučnicima omogućilo da detektiraju gravitacijski utjecaj crne rupe, bez obzira da li se ikakav plin kreće od zvijezde ka crnoj rupi.

Ovu metodu je predložio britanski astronom John Michell 1783. godine, kada je prvi put sugerirao postojanje tamnih, kompaktnih zvijezda koje orbitiraju u binarnom sistemu sa normalnom zvijezdom.

Međutim, to je postalo praktički izvodivo tek sa skorašnjim razvojem velikih teleskopa koji omogućavaju astronomima da istovremeno prate kretanje hiljada zvijezda.

Veliki rezultat

LB-1 je prvi veliki rezultat potrage naučnika korištenjem LAMOST-a. Oni su otkrili zvijezdu osam puta veću od Sunca, kako orbitira oko tamnog susjeda koji je gotovo 70 puta teži od Sunca. Za svaku orbitu je potrebno 79 dana, a par je međusobno udaljen 1,5 puta više nego što je Zemlja udaljena do Sunca.

Naučnici su izmjerili kretanje zvijezde praćenjem malih promjena u frekvenciji svjetla koje je detektirano da dolazi odatle, što je dovelo do Dopplerovog pomijeranja kako se zvijezda kretala ka i od Zemlje u različitim periodima tokom svoje orbite.

Naučnici su uradili isto i za slabi sjaj koji dolazi iz hidrogenskog plina oko same crne rupe.

Postavlja se pitanje kako je LB-1 formiran. Malo je vjerovatno da je do njega došlo urušavanjem samo jedne ogromne zvijezde. Naučnici smatraju da bi svaka velika zvijezda izgubila više mase putem zvjezdanih vjetrova prije urušavanja u crnu rupu.

Jedna mogućnost je da su se dvije manje crne rupe nezavisno formirale od dvije zvijezde i zatim se spojile (ili možda i dalje orbitiraju jedna oko druge).

'Gutanje zvijezde'

Drugi, vjerovatniji, scenariji je da je jedna "obična" zvjezdana crna rupa bila zahvaćena ogromnim susjedom-zvijezdom. Crna rupa bi onda progutala većinu obližnje zvijezde kao što to čini larva ose unutar gusjenice.

Otkriće LB-1 se fino uklapa u skorašnje rezultate dobijene korištenjem LIGO-Virgo detektora gravitacijskih valova, koji hvataju talasanja u prostor-vremenu izazvana kada se sudare zvjezdane crne rupe u udaljenim galaksijama.

Crne rupe uključene u takve sudare su značajnije teže (do 50 puta solarne mase) u odnosu na uzorak aktivnih crnih rupa u Mliječnom putu. Direktno uočavanje LB-1 dokazuje da ove preteške zvjezdane crne rupe također postoje u našoj galaksiji, navodi Phys.org.

Astronomi i dalje pokušavaju da kvantificiraju raspodjelu crnih rupa u cijelom rasponu njihovih veličina.

Crne rupe koje teže između 1.000 i 100.000 Sunaca (takozvane crne rupe srednje mase) se možda nalaze u srcu malih galaksija ili u velikom grupi velike zvijezde. Svemirska laserska interferometra antena (LISA), detektor gravitacijskih valova koji će se nalaziti u svemiru i koji će biti lansiran 2034. godine će pokušati detektirati njihove sudare.

Crne rupe koje su teške između milion do nekoliko milijardi solarnih masa su dobro poznate u jezgrama velikih galaksija i kvazara, ali se o njihovom porijeklu aktivno debatira. Naučnici su još daleko od potpunog shvatanja kako se crne rupe formiraju, te kako utječu na njihovo okruženje, ali naučnici ostvaruju veliki napredak.

Izvor: Agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.