Nataša Kovačević – uporna, borbena, hrabra

Razgovarao: Mladen Obrenović

Mlada i perspektivna srpska košarkašica Nataša Kovačević doživjela je početkom rujna prošle godine tešku prometnu nesreću kada je izgubila lijevu potkoljenicu i zbog čega je morala napustiti aktivno bavljenje košarkom. Danima su joj stizale riječi ohrabrenja, no ona nije očajavala – ubrzo nakon operacije košarkaški svijet je pozitivno šokirala kad je, skakućući na jednoj nozi, izašla na košarkaški teren. Oporavak je tekao odlično, baš kao i navikavanje na protezu, a ovih je dana sve iznenadila ne samo povratkom na teren, jer na njemu je stalno, nego i time što je, u Francuskoj, i zaigrala košarku.

U međuvremenu, Nataša je postala ambasadorica mladih u asocijaciji FIBA Europe, dobila visoko priznanje „Pierre de Coubertin – Sport kao škola života“, ali i osnovala Fondaciju „Nataša Kovačević“ kojoj je cilj da pomogne, primarno, ozlijeđenim i oboljelim mladim sportašima, ali i promociji ženskog sporta.

• Od teške ozljede, koja Vam je promijenila život, prošlo je više od godinu dana, no niti u jednom trenutku niste prestali da se borite. Naprotiv. I ovih dana mogli smo Vas vidjeti na košarkaškom terenu, kada ste u vrijeme posjeta Francuskoj nepogrešivo pogađali iza linije 6,75 metara. Baš ne možete bez lopte i košarke. Kakav je osjećaj stati pred koš?

Košarka je moja prva ljubav. Stalno izlazim na teren, čak sam sa bratom bežala iz bolnice kako bih šutirala. Ipak, u Francuskoj je bilo nešto posebno. Mogla sam da potrčim, šutiram skok-šut, pa čak i da uradim dvokorak što do tada nisam mogla ni da zamislim. Zaista ne postoje reči koje mogu da objasne koliko sam srećna što mogu sa drugarima ponovo da igram basket. I zato bih želela da se zahvalim Francuskoj košarkaškoj federaciji, posebno predsedniku Jean-Pierreu Siutatu i gospodinu Goranu Radonjiću, FIBA Evropi i Košarkaškom savezu Srbije.

• Iako Vam je amputirana lijeva potkoljenica, očito je da ste se uspjeli naviknuti na kretanje uz pomoć proteze. Vuče li Vas želja da ponovo zaigrate košarku?

Vreme će pokazati da li postoji mogućnost za tako nešto, ali se ne opterećujem time. Trenutno ni ne razmišljam o tome. Idem korak po korak trudeći se da uživam u svakom danu poštujući svaku pređenu prepreku. Ako sve bude zavisilo od mene, uopšte ne sumnjam da ću uspeti.

• Tragedija koju ste doživjeli mnogima bi preokrenula život, ali u negativnom smislu. Karijera Vam je, nažalost, prekinuta, no uspjeli ste pronaći sebe u drugim aktivnostima i to radite vrlo uspješno. U čemu je tajna?

• Osnovali ste fondaciju, koja nosi Vaše ime. Što su prioritetni zadaci fondacije?

Osnovala sam fondaciju u maju u želji da pomognem sportistima. Fondacija ima četiri prioritetna cilja: pomoć teže povređenim i obolelim sportistima; edukacija sportista o potrebama dodatnog osiguranja kao elementa zaštite od neželjenih događaja i uključivanje osiguravajućih kompanija u vidu pravljenja paketa usluga koji bi bili prilagođeni sportistima; podrška mladim sportskim talentima, ne samo u sportskom razvoju već i u školovanju; promociju ženskog sporta.

• Od osnivanja fondacije prošlo je pola godine. Kakvi su prvi dojmovi i jeste li zabilježili konkretne rezultate?

Svaki posao nosi svoje teškoće. Teško se nalaze partneri za projekte fondacije, ali borimo se. Puno smo uradili na promociji ženske košarke i na podršci mladim igračima. Dali smo i doprinos u mnogim humanitarnim akcijama. U ovom trenutku pomažemo jednom malom ženskom košarkaškom klubu iz Smedereva. Naša želja je da svi sportisti budu osigurani, da shvate važnost osiguranja, a što se najbolje vidi na mom primeru. Preliminarni rezultati pokazuju da je samo tri posto sportista osigurano i mi to želimo da promenimo.

I ovim putem pozivamo sve ljude da podrže rad fondacije na način na koji to mogu jer smo svi zajedno jedna sportska porodica i moramo da brinemo jedni o drugima. Svakako da nam je cilj da ojačamo kako bi se naš rad osetio kako u zemlji, tako i u Evropi.

• Ako Vas je teška prometna nesreća spriječila da vratite žensku košarku Srbije u europski i svjetski vrh, prekinuvši Vam karijeru, vjerujete li da kroz fondaciju možete pomoći promociji Vaših kolegica pod obručima?

Promocija ženske košarke, i ženskog sporta uopšte, jedan je od ciljeva fondacije. Moja majka je bila košarkašica, igrala je u Crvenoj zvezdi. Kao mala slušala sam mnogo priča o utakmicama i podršci sa tribina koju su oni imali. To je bilo ravno muškoj košarci danas. Bila sam u Parizu pre dve nedelje i prisustvovala manifestaciji „Open Day“ gde su se igrale utakmice pred punim tribinama. Imam želju da vratimo gledanost ženskom sportu u regionu i učiniću sve da to i ostvarimo.

• Budući da studirate na dva fakulteta, angažirani ste u fondaciji i na promociji košarke i sporta, pa me na kraju zanima – gdje se, u kojem pozivu i na kojoj poziciji vidite u skoroj budućnosti?

Trenutno sam fokusirana na studiranje i na rad fondacije. Kao što sam već rekla – idem korak po korak. Sfere interesovanja su mi menadžment, turizam i naravno sport. Svakako se nadam da ću u budućnosti raditi ono što zaista volim.

Izvor: Al Jazeera