Naoružavanje djece: Računamo na vas

Militarizacija društva je aktuelna u gotovo svim bivšim komunističkim državama, piše autor (EPA)

Zašto bivše komunističke države, od Bosne i Hercegovine do Rusije, nekako istovremeno obnavljaju nastavu civilne zaštite i formiraju razne vrste teritorijalne odbrane, u koje mobilišu građane a posebno mlade.

Nedavno je u bh. entitetu Republika Srpska najavljeno da će srednjoškolci od drugog polugodišta ove školske godine pohađati nastavu radnog naziva „bezbednost i civilna zaštita“, gde će učenici sticati veštine koje bi mogli primeniti u situacijama ugrožavanja života i imovine. Al Jazeera Balkans se detaljno bavila tom temom, a stručnjaci i javnost su se uglavnom složili da je jedan takav predmet, koji umnogome podseća na nekadašnju „opštenardonu odbranu i društvenu samozaštitu“, itekako potreban mladim ljudima. I ne samo njima…

U jeku verbalno najzategnutijih odnosa u regionu, u Srbiji se sve više govori o nekoj vrsti angažovanja i edukaciji civila i mladih u sferi bezbednosti. U planu je da Ministarstvo odbrane do kraja godine donese strategiju odbrane, prema kojoj bi prva pomoć i civilna zaštita trebalo da uđu u nastavni plan i program srednjih škola Srbije.

U najavama je i da se uvede civilna zaštita kao opšta obaveza za sve građane, a da je u pitanju možda više od prve pomoći i zaštite od elementarnih nepogoda potvrdio je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin. On je u avgustu na obeležavanju Dana avijacije izjavio da svaka armija ima svoju civilnu komponentu, a posebno „u zemljama koje ne mogu da se oslone ni na jedan pakt“. „Mi smo neutralna zemlja, nemamo na koga da se oslonimo, mi možemo da računamo samo na sebe i svoje stanovništvo“ – rekao je Vulin. 

Ideološka indoktrinacija

Iz Vojske Srbije su početkom godine prozvučale ideje i o mogućem ponovnom uvođenju vojnog roka, ali ih je tadašnji premijer Vučić demantovao jer „nema para“.

O ponovnom uvođenju obaveznog vojnog roka nedavno se govorilo i u Hrvatskoj.

Retorika mobilizacije čitavog stanovništva, a posebno mladih, otvara pitanje da li se to prostor bivše Jugoslavije sprema za nešto više od međusobnih verbalnih sukobljavanja političkih lidera?

Možda, ali je epicentar „balkanizacije“ sada na drugom kraju Evrope – u Ukrajini.

Iako je članica severnoatlantske alijanse skoro dve decenije, Mađarska je po pitanju angažovanja učenika u „odbrani države“ otišla mnogo dalje od Republike Srpske i Srbije. Krajem jula mađarski premijer Viktor Orban izdao je ukaz o uvođenju u školama vojne obuke.

U skladu sa tim ukazom, mađarsko Ministarstvo odbrane bi tebalo da do kraja godine razradi program vojno-patriotskog obrazovanja. Mediji pišu da će tu biti i časovi obuke sportskog streljaštva i razni vidovi borilačkih veština.     

Sindikati obrazovanja i stručnjaci u Mađarskoj kritikuju takve planove vlade, upozoravajući na opasnost od militarizacije škola. Eksperti smatraju da mađarska vlada pokušava u obrazovanje da vrati veoma loše prakse iz perioda socijalizma i Hladnog rata, koje će sada populistički lideri pretvoriti u ideološku indoktrinaciju.

Prošle godine Viktor Orban je napravio još jedan korak u mobilizaciji i militarizaciji civilnog stanovništva. On je Ministarstvu odbrane naložio da razradi plan uvođenja „dobrovoljačkih jedinica“ u svim regijama, svojevrsnu nacionalnu gardu sastavljenu od 20 hiljada dobrovoljaca, što znači da se broj vojnika u Mađarskoj udvostručava.

Strah od ‘hibridnog rata’

Mediji pišu da mađarska policija „vrbuje“ nove mlade profesionalne kadrove koji bi se kao „granični lovci“ specijalizovali na čuvanju granica od ilegalnih emigranata.

Na početku migrantske krize, Mađarska je bila jedna od država u koju su emigranti lakše „ulazili“. Prema pisanju ukrajinskih medija, još prošle godine organizovane kriminalne grupe najlakše su savladavale „zelenu“ granicu sa Mađarskom.

Međutim, ove godine skoro 95 odsto nelegalnih migranata Mađarska uspeva da zadrži i, prema sporazumu o readmisiji, vrati na teritoriju Ukrajine. Organizovani kriminal krijumčarenja ljudi je sada usmeren na ukrajinsko-slovačku granicu.

I Poljska osnažuje svoje granice sa Ukrajinom i Belorusijom, ali iz sasvim drugih razloga – iz straha od ruske agresije i „hibridnog rata“, sličnom onom u Donbasu. Sredinom prošle godine, poljsko Ministarstvo nacionalne odbrane najavilo je plan stvaranja koordinacije jedinica teritorijalne odbrane u svakom od 16 vojvodstva (oblasti) Poljske, u čijem skladu je planirano angažovanje 35 hiljada regruta civila, koji će proći vojnu obuku.

Od početka konflikta na istoku Ukrajine, 2014. godine, u Poljskoj su osnovane razne dobrovoljačke civilne skupine koje su brojile oko 12 hiljada pripadnika.

Moralno-patriotsko prevaspitavanje

Potpuno dezorijentisanoj ukrajinskoj vojsci, nespremnoj za rat na istoku protiv proruskih separatista podržanih jednom od najvećih vojnih sila u Evropi, u prvim danima konflikta u velikoj meri su pomogli ukrajinski dobrovoljački odredi i civilne skupine, u koje se uključivao veliki broj mladih.

Militarizacija društva je slična onoj na Balkanu devedesetih, a u uslovima krhkog primirja, pojedine dobrovoljačke grupe u Ukrajini preorijentisale su se na najunosnije poslove organizovanog kriminala. Porastao je broj najtežih ubistava vatrenim oružjem.

U ukrajinskom građanskom sektoru sve više je nacionalističkih nevladinih organizacija, koje se, uz prikupljanje humanitarne pomoći, bave i moralno-patriotskim prevaspitavanjem nacije.

Pojedine desničarske nevladine organizacije, poput Grupe S-14, „pomažu“ organima reda i „pronalaze sumnjiva lica“. Takve aktivnosti se obično pretvaraju na protivzakonita paranoična maltretiranja „potencijalnih separatista“, napade na „nelojalne“ medije i vređanje neistomišljenika.

Nedavno je mreža takvih civilnih patriotskih organizacija pripretila organizatorima poznatog Lavovskog međunarodnog sajma knjiga da će sprečiti promociju dečije knjige, koja piše o istopolnim roditeljima.

„Dobrovoljačke narodne družine“ u Rusiji imaju kontinuitet još iz perioda carizma, a njihova uloga pomoći državnim organima reda u sferi očuvanja javnog reda i mira, patroliranja državnih granica, čuvanje preduzeća, zgrada, ulica ili naselja posebnu ulogu je imala za vreme SSSR-a.

Ruske narodne družine obnovljene su sredinom devedesetih, a 2009. godine na teritoriji Ruske Federacije takvih formacija je bilo 34 hiljade, sa više od 360 hiljada aktivista. Nakon serije terorističkih napada u Volgogradu 2013. te družine su se bavile aktivno patroliranjem ulica i stanica javnog prevoza.

Jedno vreme je u Rusiji bila aktualna omladinska narodna družina proputinovske organizacije „Naši“. 

Umjesto rokenrola – patriotizam

S opravdanjem možemo da se pitamo – da li se to možda region jugoistočne Evrope sprema za novi, neki mnogo veći rat? Ili je to zaista samo traženje alternativnih načina pomoći državi i zajednici u slučaju nesreća i savremenih stihija.

Građani bivših jugoslovenskih republika ipak najbolje znaju kuda su odvele sve te civilne zašite i teritorijalne odbrane, i pored najboljih namera zbog kojih su one primarno bile stvorene.

Da li su to možda države regiona u promenljivom bezbednosnom geopolitičkom okruženju počele da primenjuju ruski model, vraćajći se praksi Hladnog rata?

Pre će biti da se u uslovim migrantske krize, ideje preustrojstva EU („u dve brzine“) i zahlađenja odnosa između Zapada i Rusije stvara klima međusobnog nepoverenja i kao da se države jedna na drugu ugledaju, stvarajući jedan novi model bezbednosti koji više liči na partizanske i ustaničke šumske odrede nego na evropsku strategiju bezbednosti za XXI vek.

Utisak je da se države članice istočnog krila NATO ne osećaju dovoljno bezbedno, dok se nezaštićenim mnogo više osećaju one koje nisu u alijansi ili smatraju da su vojno neutralni, kao što je to Srbija.

Ili je to, pak, unutrašnje političko pitanje, pa su populisti odlučili da buntovnu i energičnu omladinu drže što bliže uz sebe i usmeravaju „u željenom pravcu“. U suprotnom ih isti ti mogu srušiti u nenasilnim protestima, kao što su početkom dvehiljaditih svrgnuli Miloševića, Mečijara, Ševarnadzea, Kučmu…

Verovatno i zato ovdašnji lideri tvrde ruke – poput Dodika, Vučića, Orbana, Kaćinskog – omladini nude stroj i uniformu. Umesto rokenrola – patriotske pesme, a umesto šarenih zastava i cveća – nacionalne grbove i puške. I dok Rusija svaki protest protiv autoritarizma u regionu smatra još jednim pokušajem „šarenih revolucija“ finansiranih Zapadom, lokalne autokrate mladima nude zagrljaj; poučeni lekcijama iz prošlosti čujemo ih kako govore – „da, svakako, računamo na vas“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera