Najdugovječnije na daskama koje život znače

Piše: Nada Salom

Vijest da će Sarajevski ratni teatar – SARTR 19. marta, kao dio programa obilježavanja 20. godišnjice od osnivanja, upriličiti 200. izvedbu kultne predstave “Ay, Carmela”, suvremenog španjolskog pisca Josea Sanchisa Sinisterrae, u režiji Roberta Raponje, a u kojoj su maestralne glumačke kreacije ostvarili Selma Alispahić i Dragan Jovičić, podstaknula nas je da na “daskama koje život znače” pronađemo one najdugovječnije.

‘Mišolovka’ je na londonskim ‘daskama koje život znače’ odigrana preko 24.500 puta.

U svijetu je to slavna “Mišolovka” Agathe Christie, koja će 25. novembra proslaviti 60. godišnjicu. “Mišolovku”, čiji je prvi naziv bio “Tri slijepa miša”, Agatha Christie napisala je 1947. godine, kao 30-minutnu radio-dramu, u povodu 80. rođendana kraljice Mary. Komad je postavljen na scenu 1952, one godine kada je Elisabeth II stupila na prijestolje, a predstava je na londonskim “daskama koje život znače” odigrana preko 24.500 puta.

Guinnessovi rekorderi

Pored “Mišolovke”, u Guinnessovoj knjizi rekorda su “Stilske vježbe”, koje je 19. januara 1968. godine u Teatru &TD u Zagrebu, po djelu francuskog književnika Raymonda Queneaua, premijerno režirao Tomislav Radić. Ni nakon 44 godine veterani hrvatskog kazališta Lela Margitić i Pero Kvrgić nisu se umorili, pričajući priču o zbivanjima u imaginarnom tramvaju broj11. “Stilske vježbe”, iako s titulom najdugovječnije (s istom glumačkom podjelom) predstave na svijetu, Teatar &TD je, uoči 40. obljetnice, htio ukinuti. Spasio ih je Marko Torjanac i njegovo kazalište Planet Art, na čijem repertoaru su “Stilske vježbe” i ovih martovskih dana.

Danas, nažalost, dvije dramske predstave koje bi mogle po dužini trajanja i broju izvođenja biti u  samom vrhu ovog pozorišta imaju problema. Radi se o neriješenim autorskim pravima, tako da su “Legenda o Ali paši” i “U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce” (odigrane preko 60 puta) “zamrznute”.

S čelom na tlu

“Narodno pozorište u Mostaru nije na koljenima, već čelom spuštenim na samo tlo”, riječi su kojima je opisao situaciju u ovom teatru njegov upravo izabrani direktor, reditelj Šemsudin Gegić. Agonija najstarijeg pozorišta u Hercegovini traje godinama (bilo je i povremenog potpunog prestanka rada), pa bi bilo uistinu neetično pisati o dugovječnosti njihovih predstava i broju izvođenja. Umjesto toga, treba vjerovati da će se napokon riješiti status Pozorišta, odnosno da će Mostar, kako ističe i Gegić, “morati dati eksplicitan odgovor žele li nas ili ne, da bismo mi znali šta ćemo sa sobom”.

Za predstavu ‘Opšta bolnica’ Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenica se i tri godine nakon premijerne izvedbe traži karta više.

Očekuju to i u mostarskom Hrvatskom narodnom kazalištu, koje se, kako navode na svojim službenim stranicama ,”50 posto financira iz proračuna Hercegovačko-neretvanske županije, a 50 posto moraju osigurati putem sponzora, donatora i slično”.

Zenica je imala mnogo više sreće. Na čelu Bosanskog narodnog pozorišta je posljednje dvije sezone mladi i agilni Hazim Begagić, koji, s isto tako vrijednom ekipom, pravi pozorišne “korake od sedam milja”. Ističu kako svojoj publici nude vrhunska produkcijska ostvarenja, za što je dokaz i 50. izvođenje hit komedije “Opšta bolnica”, za koju se i tri godine nakon premijerne izvedbe traži karta više. Jubilarno izvođenje održano je 28. februara, s uvjerenjem da će predstava doživjeti i stoto. Uostalom, o njihovim dugovječnim predstavama će se sigurno još pisati.

Izvor: Al Jazeera