Najbolja metoda za liječenje autizma

Nakon odluke o zabrani kretanja djece, postavlja se pitanje i šta je sa samohranim roditeljima (AP)

Autizam je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Prema istraživanjima, na 10.000 novorođene djece rađa se 4-5 djece s autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja radi se o 10 do 15 djece na 10.000 novorođenih. Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih poteškoća.

I Ujedinjeni narodi žele skrenuti pažnju javnosti na sve veći problem toga složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života.

Najveća radost roditelja je rođenje djece, a u slučaju utvrđivanja autizma roditelji doživljavaju šok. Pritisak i needuciranost društva pojačava pritisak na roditelje kojima se čitav život mijenja. Međutim, postoje metode kroz koje se autizam uspješno prevazilazi, ali zbog odnosa društva većina roditelja izbjegava govoriti u javnosti na ovu temu.

Od autizma do doktora nauka

Liječenje psihičkih poremećaja isključivo je određen strogim pristupom liječnika ili su takve osobe u porodičnim kućama zatvorene između četiri zida i izolovane od društva. Međutim, postoje slučajevi inovativnog pristupa kroz koje se otvaraju metode znatno olakšanog i uspješnijeg tretmana autizma i sličnih stanja.

Na ovaj način je nastala metada Son-Rise kao odgovor roditelja na dijagnozu njihova sina.

Son-Rise Program napravili su Barry Neil Kaufman i Samahria Lyte Kaufman kad je njihovom sinu Ronu dijagnostikovan autizam. Iako su im savjetovali da smjeste Rona u neku instituciju zbog njegovog “beznadežnog, doživotnog stanja”, Kaufmanovi su umjesto toga osmislili jedan inovativni kućni program fokusiran na dijete u cilju da dopru do svog sina. Jedinstveni program koji je značio potpuno odstupanje od postojećih metoda lječenja, preobrazio je Rona od nijemog, povučenog djeteta sa inteligencijom manjom od 30 u veoma komunikativnog, društveno interaktivnog mladića s količnikom inteligencije skoro jednog genija.

Zahvaljujući njima Ron je prešao put od autizma do doktora nauka koji je posvetio svoj život liječenju drugih.

Bez ikakvih tragova svoga ranijeg stanja, Ron je diplomirao na prestižnom Brown University, a zatim postao direktor obrazovnog centra za školsku djecu. Obučava porodice i pojedince u Američkom centru za lječenje autizma. Nakon objavljivanja knjige bestselera Son-Rise i filma Son-Rise: Čudo ljubavi, koji je dobio nagradu NBC-TV, Kaufmanovi su bili preplavljeni zahtjevima za pomoć.

Odazivajući se na te zahtjeve, oni su osnovali The Option Institute i Američki centar za lječenje autizma u Massachusettsu, gdje rade Son-Rise Program od 1983. godine.

Zamjena za stroge metode

“Mnoge metode koje se primjenjuju u radu sa djecom koja imaju autizam su dosta ‘stroge’, odnosno zahtjevaju od terapeuta nekoliko ponavljanja u izvođenju aktivnosti ili davanju naloga, tako da ne ostaje mnogo prostora za poštivanje dječijih interesovanja odnosno spontanu igru”, objašnja Edinalda Jakubović, diplomirani defektolog oligofrenolog iz Udruženja za rad sa djecom sa teškoćama u učenju i razvoju Kutak.

“Ukoliko poštujemo standarde razvoja djeteta onda sa sigurnošću možemo reći da je Son-Rise program veoma dobar izbor za poticanje pravilnog rasta i razvoja djeteta. S jedne strane zato što poštuje dječiju ličnost, interesovanja i volju a sa druge strane jer pruža neograničene mogućnosti u interakciji sa djecom. Ovaj program na veoma spontan način, poštujući dimenzije razvoja djeteta, motivira dijete na učenje u svakoj situaciji. Budući da su roditelji najvažniji i njihova uloga u odrastanju djeteta je nezamjenjiva, ovaj program omogućava im da aktivno sudjeluju u odrastanju djeteta sa autizmom”.

Iskustva iz prakse pokazuju da ova metoda kod svakog djeteta daje jako dobre rezultate.

“U svom radu koristim ovu metodu naročito u početnim fazama učenja. Na taj način dijete nauči kako da uči, nauči da iznova stvara nove komunikacijske cikluse, jednostavno ova metoda otvori dijete prema drugim osobama, a što je za djecu sa autizmom izrazito teško. Važno je znati da korištenje ove metode omogućava učenje koje je zasnovano na dječijim interesovanjima, odnosno sve ono što želite naučiti dijete nadogradnja je na igru ili aktivnosti koje dijete samo bira”, kaže Jakubović.

Nedostatak specijaliziranih ustanova

Nažalost, ova metoda u bosanskohercegovačkom društvu nije dovoljno prisutna. Nepostojanje volje institucija da kroz afirmaciju ove metode pomognu roditeljima i prosvjetnom kadru naša sagovornica smatra da je najveća prepreka za rješavanje ovog problema.

“Nemamo javne ustanove koje provode ovaj program, niti one koje bi ponudile edukaciju za roditelje. Mi u BiH imamo veliki problem kada je u pitanju naša briga o djeci sa teškoćama u razvoju. Sistem ne prepoznaje važnost kontinuiranog educiranja stručnog i nastavnog kadra, tako da se bilježe rijetki primjeri educiranih stručnih saradnika koji za djecu sa teškoćama mogu ponuditi nekoliko metoda rada. Poznajem brojne roditelje djece sa teškoćama u razvoju koji su samoinicijativno išli na edukacije programa Son-Rise u zemlje našeg okruženja, ali i u Ameriku, sve sa namjerom da pomognu svom djetetu. Naše društvo još uvijek ne shvata koliko smo potrebni djeci sa teškoćama u razvoju”.

Iako su ove metode u svijetu već duže od 20 godina u praksi u Bosni i Hercegovini zbog slabog kapaciteta zdravstvenih i obrazovnih ustanova ove metode su nova praksa.

“Reforma sistema odgoja i obrazovanja djece sa teškoćama, briga i njega za djecu od samog rođenja, savjetovališta za roditelje i porodicu i kao osnova svih promjena edukacija stručnih saradnika u segmentu obrazovanja, socijalne zaštite i zdravstva je neophodno. Da bismo otvorili put za nove metode i programe, nažalost za nas nove, a u svijetu korištene već više od 20 godina, trebali bismo formirati nove Centre ili ustanove koje bi bile naučna, stručna i praktična baza za razvoj programa rada, edukaciju i rehabilitaciju za djecu i osobe sa teškoćama u razvoju”, poručuje Jakubović.

Izvor: Al Jazeera